NBA utakmica glamurozno je lijepa bajka s više nego pomno osmišljenim svakim slovom

Sama NBA utakmica glamurozno je lijepa bajka s više nego pomno osmišljenim svakim slovom. Gledatelje pozdravljaju kapetani Hawes i Durant, koji zahvaljuje na srdačnoj dobrodošlici i velikoj podršci te svima želi uživanje u igri, a košarka koja slijedi puno je gledljivija nego europska, s potpuno drugačijom filozofijom

Kada nas je uvečer 7. listopada na Piccadillyju u gradskoj jezgri Manchestera olinjali prosjak na tramvajskoj stanici na starom dobrom engleskom jeziku molio pola funte, a mi konstatirali kako je skroman s obzirom na prihode svojih sugrađana, shvatili smo kako smo na lijep način zaokružili dan u Engleskoj i kako smo ipak u svojoj zemlji, što nam se učinilo i kada smo sletjeli to jutro na aerodromu John Lennon u Liverpoolu jer su nas prvi puta svrstali u putnike iz EU. Iako pri slijetanju dojam nije bio takav jer smo već iz aviona vidjeli kako su zemljišne parcele ograđene i sve uređene, kako ima konja i krava koji mirno pasu, kako elektrana s osam tornjeva mirno radi i kako je sve na neki način u Božjem redu te kako izreka da su Englezi civilizirali cijeli svijet unekoliko i nije daleko od istine.
Iza kulisa
 I za vrijeme šopinga toga prvog dana nakon što smo se javili iz najvećeg Primarka na svijetu, iz kojega poslije nismo odmah našli izlaz, zove nas Juliet iz gradskog poglavarstva Manchestera, glavna organizatorica NBA utakmice između Oklahome i Philadelphije koja nas je pozvala i darovala ulaznicama vrijednim 340 funti, neka odmah dođemo u Arenu jer u predvečerje toga velikog spektakla u sklopu projekta “NBA cares” košarkašku uvertiru s djecom s posebnim potrebama igraju bivše NBA zvijezde Dikembe Mutombo, Vlade Divac, Peđa Stojaković i John Ameachi. Stavljaju nam narukvicu i uvode na poseban ulaz, a Juliet pribavlja akreditaciju s kojom se možemo kretati svugdje i vidimo kako na zapisničkom stolu sjede Kevin Durant i Derek Fisher.
Obilazimo dvoranu i od Juliet saznajemo kako Durant nije raspoložen za fotografiranje. Košarkaška megazvijezda nešto kasnije prolazi pokraj nas i u momentu nam izgleda umornim toliko da nam se smilio. Svaka šuša s njim bi htjela imati sliku i ne misleći je li za to raspoložen, i možda se nekad sam sebi učini kao medo koji pleše kako drugi sviraju. Obrok koji za to dobiva izrazito je slastan, ali nije li cijena možda ipak malo previsoka? Na tren ga vidimo beskrajno starog premda imamo dijete od njega starije četiri godine, kao sužnja svoga sna.
Dok nam Juliet pokazuje kako stvari izgledaju iza kulisa, pratimo drugoga najboljeg košarkaša na svijetu, nevjerojatnog all-round igrača koji po potrebi sa svojih 207 centimetara tako nestvarno raskošno igra i razigravača, istovremeno zastrašujuće zakucavajući, što se moglo nedavno vidjeti u Istanbulu. Uživo smo takvo zakucavanje s vrha reketa gledali jako davno, kada je u Jazinama posve neočekivano i ničim izazvan neopisivom lakoćom to učinio mladi Michael Jordan pa je cijela dvorana videći to prvi puta ostajući bez daha zanijemjela da bi se potom prolomio pljesak od kojega samo što se nije sve srušilo. Pratimo ga iza leđa do autobusa u podnožju ogromne dvorane sagrađene na željezničkoj stanici, Juliet pokazuje sve i priča o iventu, a on sjeda na prvi sic u autobusu i krajnje umoran odlaže ruksak do sebe.
Više od igre
Pitamo Juliet koliko bi nas došlo kada bismo NBA željeli organizirati u Zadru. Puno, kaže, pola milijuna funti samo za prava i ovdje je u dvorani od 16.800 ljudi najniža cijena ulaznica 45 funti. Marketing je učinio svoje i sutradan se publika počela puštati na 14 ulaza dva i pol sata prije početka utakmice te smo u predvorju prebrojili 160 ljudi koji su prodavali prigodne NBA rekvizite, hranu i piće, brinuli za sigurnost i davali informacije jer je NBA veliki posao. Unutar same dvorane se, također ogroman broj ljudi brine oko toga kako bi sve bilo u redu s, dosta mladih volontera. I mi čekamo u redu i kupujemo kape jer su nam majice i ruksaci darovani jučer.
 Sama NBA utakmica glamurozno je lijepa bajka s više nego pomno osmišljenim svakim slovom. Gledatelje pozdravljaju kapetani Hawes i Durant, koji zahvaljuje na srdačnoj dobrodošlici i velikoj podršci te svima želi uživanje u igri, a košarka koja slijedi puno je gledljivija nego europska, s potpuno drugačijom filozofijom. Možda će neki reći kako je to sumrak trenerskoga posla jer se sve svodi na pick and roll i rješavanje jedan na jedan te kako gotovo da i nema naučenih i suvislo izrađenih akcija. Osnovni pokretač postaje nadahnuće, a ono ne dolazi po narudžbi pa stoga CSKA može tući Minnesotu u Minneapolisu, i ta košarka izgleda predivno kada je igra Durant, ali je postala nekvalitetnija od europske kad se radi o nižoj klasi NBA igrača.
 Premda je tu puno istine te su se i zbog toga europske momčadi približile NBA karavani, što je nekada bilo nezamislivo, problem je složeniji i ne bismo bili tako strogi već bismo naglasili kako je NBA košarka prije svega jedinstveni spektakl za opuštanje i neobvezno ugodna razbibriga s mnoštvom nestvarnih detalja poput maskote Oklahome, bufala koji je iznimno nadareni “schowman” atletski i gimnastički potentan kojega u njegovim “ludostima”, kojih ne nedostaje u prekidima kroz cijelu utakmicu, publika poslušno slijedi; s prelijepim polugolim gumenoskladnim “cheerleadersicama”, akrobatima sto zakucavaju preko trampolina, pametnim voditeljima koji na razne načine animiraju mnoštvo kako mu ni u jednom trenutku ne bi bilo dosadno pa i raznim igrama u kojima se i gledatelji pretvaraju u performere imajući mogućnost dobiti bogate nagrade brojnih sponzora koji u uključivanju u taj show vide svoj nemali poslovni interes.
Dosanjani san
Oklahoma je pobijedila 103:99, ali najmanje važan bio je rezultat što je bilo vidljivo po tomu što Durant, koji je još jednom oduševio, cijelu zadnju četvrtinu nije ušao u igru. Ovaj put razgalio nas je količinom i kvalitetom dodavanja, koje njegovi suigrači osim Jacksona i Ibake nisu bili raspoloženi pretvarati u koševe. No to ga nije spriječilo da sa silnom radošću i velikim zanosom odigra trećih 12 minuta besprijekorno, prodajući Evanu Turneru dvaput istu fintu, smijući mu se poslije zafrkantski u facu, pokazujući zašto je u toj igri koju volimo dosegnuo najviše vrhunce. Samo ljubav ima snagu održati Te na putu do cilja čineći sve prepreke odskočnim daskama koje Te guraju do ostvarenja tvoga sna. I na trenutak nam se učini znakovitim što smo na košarku, čija je postojbina Amerika, došli preko Liverpoola, luke preko koje je više od devet milijuna ljudi u potrazi za sunčanijim životom, željnih poštovanja i punijeg trbuha, otišlo u tadašnji Novi svijet koji je za njih bio prepun obećanja i nada. Kao da su se njihovi snovi preko te predivne igre ostvareni vratili odakle su došli, i cijeloj Zemlji. Grijući odavno i moj grad.

Uređenost

Nekoliko “sitnica” pokazalo nam je kako se radi o jako uređenom društvu. Zadnji dan iz hotela išli smo na željezničku stanicu jer smo vlakom putovali za Liverpool i kada smo ušli u tramvaj shvatili kako smo zaboravili kupiti karte. Ne želeći u stranoj zemlji imati neugodnosti, na sljedećoj smo stanici sišli i kupili karte po cijeni od 2,60 funti za svaku i ponovno se ukrcali u tramvaj koji na sljedećem stajalištu nije odmah otvarao vrata. Vozač je na mikrofon obavijestio putnike neka pripreme karte za pregled i ušla su četvorica kontrolora u žutim odorama prvi puta u četiri dana boravka u tom gradu gdje smo se vozili samo tramvajem, svaki na svoja vrata kako nitko ne bi mogao izići, i ljubazno zatražila karte.
 Tramvajski promet izvrsno je organiziran i koristi postojeću željezničku infrastrukturu, a kada prolazi cestom automobilima se pale crvena svjetla kako tramvaj ne bi čekao. Na svim većim stanicama postoji osoblje u žutim, fluorescentnim markerima koje je izrazito ljubazno i nije mu teško do u sitnice opisati što trebate napraviti i kako gdje doći.
 A na stadionu Manchester Uniteda vidjeli smo kako su stali ukraj divljanju s pirotehnikom gledajući natpis: Pirotehniku otkrivaju obučeni psi u akciji.

Krešo Dobri

Na primanju i domjenku nakon utakmice dok su uzvanici ugodno razgovarali jedući pljesnivi sir i grožđe i pijući mala piva i skupa vina, Vlade Divac glavnoj je organizatorici Juliet Williams uručio tortu i u ime svih čestitao rođendan. Željela nas je upoznati s njim i to joj nismo mogli odbiti te nas je predstavila a on joj je rekao:
 – Zadar ima stari i veliki klub i u Zadru mi je bilo najteže igrati. Iz Zadra je bio Krešo Ćosić, najveći europski igrač svih vremena. On je dolazio u Beograd raditi sa mnom.
 Kako je Krešo najbolji ikad rekao je i Novosel, nedavno ponovio Čutura. I mnogi, mnogi drugi. A mi kažemo kako se takav košarkaški svetac, kao i svaki svetac, više neće ponoviti.