Čime je majstorica Mrkonjca prala Hlapićevu košulju?

Slika korisnika admin
DJEČJI FILM U NEDELJU NAVEČER

Kada sam bio mali, onda nije bilo svih ovih zanimacija koje truj... zabavljaju našu djecu, a pošto je onaj jedini crtani film prije dnevnika trajao samo pet minuta, onda je trebalo djeci se malo i posvetiti. To se radilo tako da su se, gle čuda, kupovale i čitale knjige nekih uvaženih pisaca, a ne onih koji dospijevaju u čitanke jedino zato što su »podobni«, ili su u nekoj političkoj stranci pa su samim tim izgleda i kompetentni da nam dave djecu. Jedna od normalnih je bila i Ivana Brlić Mažuranić, a najviše naravno njen »Šegrt Hlapić«, jedno od rijetkih njenih djela koje ne vuku na opijate i u kojem nema fantastike i bajki i basni. Iskreno, volio sam tu knjigu dok sam imao 5-6 godina i sricao prva slova (da, ja sam čitao s 5 godina, vjerovali vi to ili ne. Poslije sam doduše malo zaostao...), tako da sam baš poželio vidjeti i ekranizaciju. Bila je doduše i odlična animirana verzija, ali pošto se ja grozim i užasavam glodavaca, jednostavno je nisam mogao gledati, a da pritom ne dobijem mučninu (Šegrt Hlapić kao miš. A zašto ne kao zeko ili mačak ili psić...?). U kino nisam išao zbog nekih osobnih frustracija i škrtosti, nego sam čekao tv-premijeru i tako da smo se ove nedelje svi zajedno uvalili u skupe kožne fotelje, posluzi dali slobodnu večer i upalili tv tehniku.

ŠEGRT HLAPIĆ I INTERFON

Zanimljivo je kako hrvatski dječji filmovi znaju biti stereotipni i kako se inače dobri glumci u njima znaju prenemagati. Iznimka su, naravno, oni koji su rađeni po knjigama velikana hrvatske dječje proze, kao što je to primjerice slučaj s Lovrakovim ekranizacijama pa sam slično očekivao i od ovog filma. A tko je jednom pročitao knjigu, film ne treba ni gledati, jer je sve iz knjige doslovno preneseno na platno. Ali neću ja o tome, a neću ni o malim glumcima, jer to s moje strane ne bi bilo korektno, a osobito kada sam saznao da glavni glumac, dječak od 12 godina sluša grupu »Atheist rap«, što kod mene izaziva divljenje i sigurno bih pri ocjenjivanju bio pristran. Meni su neke stvari upale u oči i nasmijale me. Jako me, naime, zanima s kojim je detrdžentom majstorica Mrkonjica prala Hlapićevu košulju, jer takvu jarkocrvenu boju ne pamtim, a i to kako nakon nekoliko dana spavanja pod mostovima, po štagljevima i livadama, ona ostaje i dalje besprijekorno čista i opeglana. Druga stvar je pas Bundaš. On dotrči za Hlapićem kada ovaj pobjegne od kuće, a ovaj odnekud, kao da je znao da će mu trebati, izvadi uzicu za pse i do kraja filma ga doslovno vodi »uz nogu« i to jednako po sunčanim livadama i po mračnim šumama. A pas cijeli film ne zalaje pa čak ni onda kada Hlapiću prijeti opasnost, ili kada ga lopov opljačka. Ah, da. Na kraju filma se na jednoj zgradi vidi i veliki interfon, iako se radnja odigrava prije skoro sto godina. Dobro da nemaju i mobitele.

KULTURNI DOGAĐAJ U SITNE SATE

Evo zašto ja volim taj treći program Hrvatske radiotelevizije. Taman pomisliš da nakon američkog horrora u kojem se kolje motornom pilom treba ugasiti televizor (ustvari, trebalo ga je ugasiti čim je film počeo), a oni puste snimku koncerta u čast Drage Mlinarca, velikog Drage Mlinarca. Pa se tu kao gosti pojave i grupe Vatra, Parni valjak i Psihomodo pop, Vlado Kreslin, Massimo, Marijan Ban, naš zadranin Jimmy Mateshich, Arsen, Josipa... Ma što ti više treba od toga?  Mlinarec je jedan od najvećih umjetnika koje je Hrvatska ikada imala, ali pošto on živi na selu i nije subotom na »špici« i ne sudjeluje u raznim »zvijezde se prenemažu« showovima, tako mladi za njega ni ne znaju, a trebali bi o njemu učiti u školama, umjesto što im tamo pune glavu raznim nepotrebnostima. Ali, vratimo se koncertu koji je bio odličan. Šteta je samo što je prvo išao već spomenuti film, tako da je snimak krenuo tek iza ponoći, ali ne treba sada gledati svaku. Svaka čast urednicima, a Dragi dobro zdravlje i još koju obljetnicu.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno