Pozlaćeno izvorno vino i prošek Stjepana Vučemilovića

Slika korisnika admin
Arif SITNICA

Na ovogodišnjoj Sabatini, 24. Međunarodom skupu vinogradara i vinara održanom proteklog vikenda u Mlinima kod Dubrovnika, u kategoriji otvorenih vina od vinara s područja Zadarske županije najviše zlatnih odličja, čak tri, osvojio je Stjepan Vučemilović (62) iz Dikla. Dodatna zanimljivost je da se dvije zlatne medalje odnose na autohtonu sortu maraštinu.

- Dobio sam medalju za vino maraštinu i za prošek, desertno vino od maraštine, kaže Vučemilović i odmah dodaje da se on posebno zalaže za autohtone sorte.

Autohtone sorte na Špetici

Prošek pravi po izvornoj recepturi od posušenih bobica i njegov je bio jedini takav na Sabatini.

 - Od prirodno posušenih bobica jedino ja radim. Ostali ga proizvode kao pečeno vino, znači prokuhavanjem mošta uz dodatak šećera, pojašnjava Vučemilović. Takav način struka ne uvažava i zato se on time ne bavi.

Ovaj pasionirani vinar i zaljubljenik u domaće sorte po zanimanju je ovlašteni arhitekt sa vlastitim projektnim biroom u kojemu, uz ostale djelatnike, rade i svi članovi obitelj, sin Stipe i dvije kćeri Martina i Marina - svi diplomirani arhitekti.

Životni put Stjepana Vučemilovića isto je zanimljiv. Podrijetlo vuče iz Vrlike u dalmatinskoj Zagori, rođen u Slavoniji, točnije u Antunovcu kod Osijeka, a u Diklo se doselio 1978. godine. Tu, u Diklu, zapadno od dikljanskih bunara na lokalitetu Špetica podigao je vinograd sa više autohtonih sorti. Od bijelih prevladava maraština, nešto je i debita, a od crnih posebno ističe lasinu, staru sortu koja je, kaže Vučemilović, oduvijek prisutna u našim vinogradima, ali ljudi nisu znali da je to ona. S vremenom je prepoznata kao kvalitetna autohtona sorta čak i za proizvodnju prošeka.

- Još nisam probao, ali ću svakako učiniti u skoroj budućnosti, obećaje Vučemilović. Ova vinogradarska godina nije bila dobra za vina, a kamoli za prošek. Vučemilović u svom vinogradu ima i oko 130 trsova Malvasije Dubrovačke. Na našem području jedino on i, koliko je poznato, doktor Klaudio Grdović uzgajaju tu sortu karakterističnu za Konavle i Župu Dubrovačku. - Ona ovdje izuzetno dobro uspijeva, tvrdi Vučemilović, koji u svom podrumu, podignutom u sklopu vinograda, proizvodi sedam, osam vrsta vina. Zaljubljenik, "infišan" do kraja u vino kao dr. Ivica Vlatković u masline.

Testiranje u podrumu

U istom vinogradu, uz autohtone, Vučemilović je posadio i introducirane sorte. Od bijelih Chardonay, koji je također dobio zlatnu medalju. Od crnih San Giovese, sorta iz talijanske pokrajine Toscane na kojoj se temelji sav toskanski turizam i sva njihova svjetski poznata vina kao što je Cianti i Brunello. Vučemilović ima i Merlot, Cabernet souvignon, Zifandel...

- Uspoređujem. U mojem vinogradu te introducirane sorte nisu ništa bolje od naših. Doduše, neke od njih, budući su to novi klonovi, malo su otpornije na bolesti, pepelnicu i peronosporu. Po svemu drugome, posebice po kakvoći grožđa, naše sorte su bolje, kaže Vučemilović. Sve to on testira u svom podrumu. Poseban prostor za preradu sa kontroliranom fermentacijom omogućava mu proizvodnju osam različitih vina u bačvama od 100 do 320 litara. Nakon proizvodnje vino ide u drugi podrum na dozrijevanje u drvene bačve i potom se puni u boce pa odlaže u vinoteku, koja je također u sklopu podruma. Tu se okupljaju prijatelji, ljubitelji dobre kapljice, vinski znalci i stručnjaci, razgovaraju i traže nove modalitete kako proizvesti (još) bolje vino. Pogotovo od maraštine.

- Struka u srednjoj Dalmaciju i na hrvatskom jugu misli da je pošip najbolja od bijelih sorti. To možemo prihvatiti, ali ne i da je jedina kvalitetna. To se pokazalo i na ovogodišnjoj Sabatini. Samo vinari s područja Zadarske županije za vina od maraštine osvojili su ukupno sedam medalja, 3 zlatne, 3 srebrne i jednu brončanu. Nijedna druga bijela sorta, iz sve četiri dalmatinske županije, nije bila tako uspješna. Kud ćeš boljeg dokaza da je maraština vrijedna sorta..

Maraština je raširena od Suska do Konavala pod različitim imenima, ali kod nas daje najbolje rezultate. Zato se zalažemo da bi se posebno brendirala na našem području. Slično kao Malvazija u Istri.

U tom pravcu je prošle godine dovršen projekt brendiranja maraštine pod pokroviteljstvom zadarske županije i UNDP-ija koje je vodio zagrebački Agronomski fakultet na čelu s profesorom Edijem Maletićem. Taj projekt je završen, sačinjena je i receptura za vinifikaciju maraštine.

- Prema toj recepturi ja proizvodim maraštinu. Možda je i to razlog što postižem dobre rezultate, kaže Vučemilović. Po njegovom mišljenju taj projekt, ipak, nije prihvaćen kako smo očekivali. Ali stvari se pomalo miču. Glavić, Dobrović, Anić, Škaulj, MasVin, Vinarija Jokić..

Potraga za robnom markom

Potencijal je puno veći od rezultata koji se postižu, kaže Vučemilović. Ima prostora za nove nasade, velike i male proizvođače. Neka svatko u svom vinogradu i podrumu radi po istoj, zadanoj recepturi. Bitno je da se tako proizvedena vina pojave na tržištu sa imenom, primjerice, Zadarska Maraština - pod zajedničkom markicom kvalitete s time da svaki proizvođač zadrži svoju osobnosti, ima svoju etiketu i da to vino postane brend Zadra i zadarske regije. Moja ideja je da se na etiketi stavi posebno dizajnirani zajednički znak Zadarske maraštine proizvođačima koji udovoljavaju sve kriterije potrebne za dobivanje znaka.

Kao što Cianti, sa znakom pijetla, od sorte San Giovese simbol talijanske pokrajine Toscane i, zaključuje Vučemilović, problema neće biti. Naša maraština kao sorta i proizvodi od nje, vino i prošek, mogu našu regiju učiniti poznatom u Europi i svijetu. A kad si poznat to se cijeni i - plaća!

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4 (2 glasova)