Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

10 C°

SMRT PACIJENTA Tužnu vijest priopćava liječnik, telefonira se obitelji ili se šalje brzojav

14.11.2018. 18:00
SMRT PACIJENTA Tužnu vijest  priopćava  liječnik,  telefonira se  obitelji ili se  šalje brzojav


Primanje obavijesti o smrti člana obitelji jedan je od najtraumatičnijih trenutaka u životu svake osobe, a usmeno priopćavanje ove  tužne vijesti često je neugodan zadatak i za onoga tko ga mora obaviti. U  velikom pak broju slučajeva obiteljima preminulih ovu informaciju prenose liječnici s obzirom da do smrti često dolazi u bolnicama odnosno  ustanovama liječničke skrbi.
Dok je prije više desetljeća slanje telegrama bio najčešći, pa i jedini  način na koji se rodbinu obavještavalo o smrti bliskog člana, ova praksa  danas se napušta u većini hrvatskih bolnica. No, neke su bolnice, poput  osječkog KBC-a postupak slanja brzojava u potpunosti napustile tek nedavno, točnije prošle godine kada su iz ove bolnice obavijestili javnost  kako smatraju da rodbinu o smrti pacijenta „ne treba obavještavati i putem telefona i slanjem telegrama, već je dovoljno ili telefonom ili telegramom. Budući da se često znalo dogoditi da telegram stigne članovima  obitelji dan-dva nakon što je smrt nastupila, a imajući u vidu radno vrijeme nezdravstvenih službi kao i radno vrijeme Hrvatske pošte, smatramo kako je obavještavanje putem telefona prikladnije i brže“, naveli su  tada iz KBC-a Osijek.


Osjetljiv postupak
Istaknimo kako prema trenutačnim zakonskim propisima u Republici  Hrvatskoj nije propisana obveza slanja obavijesti članovima obitelji putem brzojava, odnosno način davanja ovakve obavijesti nije uopće propisan. Ipak, unatoč napuštanju prakse slanja telegrama, ovakav način se  i dalje u mnogim bolnicama provodi – ne samo u slučajevima kada se  obitelj ne uspijeva dobiti telefonskim putem, što rezultira ne samo dodatnim troškovima za bolnice, već je najčešće i dodatni stres i šok za obitelj, kada im naknadno poštar donese ovakvu informaciju koju su u  međuvremenu već saznali.
Kakva se praksa, vezana uz ovaj osjetljivi postupak, provodi u zadarskoj bolnici upitali smo zamjenika ravnatelja Opće bolnice Zadar dr. Edija Karuca, dr. med.
– Nemamo nekog uvriježenog standardnog postupka o obavještavanju  obitelji o smrti pacijenta, već se postupa sukladno određenoj situaciji.  Tako ukoliko je netko od rodbine prisutan osobno u bolnici u času smrti  pacijenta, liječnik mu usmeno priopćava tužnu obavijest, a ukoliko obitelj nije prisutna, kontaktiramo je telefonskim putem, kaže dr. Edi Karuc,  te ističe kako se prilikom zaprimanja pacijenta u dokumentaciju uvijek  unosi i broj na koji se može kontaktirati obitelj u slučaju potrebe.


Gdje se odnosi odjeća za pokojnika?
Brzojav se iz zadarske bolnice, doznajemo dalje, šalje samo u slučajevima kada se ne može uspostaviti telefonski kontakt bilo da je riječ o fiksnoj liniji ili mobilnom telefonu, što je danas daleko češće. Daljnji postupak kod smrtnog slučaja koji je nastupio u bolnici je, osim obavještavanja rodbine, i ispunjavanje sve potrebne dokumentacije.
– Također, pravilo je da tijelo ostaje na odjelu na kojem je pacijent preminuo dva sata, nakon čega se premješta na Odjel patologije. Rodbina  tamo donosi odjeću u kojoj će pokojnik biti pokopan, te odabire pogrebno poduzeće koje će obaviti daljnje postupke, počevši od preuzimanja  tijela, navodi dalje zamjenik ravnatelja dr. Edi Karuc, te odgovara da se u  zadarskoj bolnici tijelo pokojnika ne mora preuzeti u roku od 24 sata,  nakon čega se u nekim drugim ovakvim ustanovama plaća naknada za  svaki idući dan.
– Mi ne gledamo koliko dana tijelo ostaje na patologiji niti se to naplaćuje. Ponekad rodbini treba više dana da riješi sve potrebne pripreme  prije samog pokopa, posebno ukoliko dolazi iz inozemstva. Također, događaju se, mada rijetko, situacije da nemamo nikakav kontakt s obitelji  preminuloga, ukoliko on nema rodbinu ili do nje ne uspijevamo doći.  Tada je potrebna i pomoć policije, dodaje još dr. Karuc, potvrđujući kako  su situacije vezane uz smrt pacijenata, iako u bolnici vrlo česte i uobičajene, za svih uvijek osjetljive i stresne, a dakako najviše za obitelji  preminuloga.