U teškim situacijama čeznemo pronaći riječi ili srce drugog ljudskog bića

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika gsimunov
Predstavljanje zbornika »Naš dnevnik iz izolacije 2020.« satkanog od 255 zapisa
Autor: 
»Otkad je svijeta i vijeka« u prilikama poput ugroze zdravlja, u situacijama bolesti, pogibelji, straha, briga, neizvjesnosti… ljudi su se oslanjali jedni na druge. Drago mi je da je ova knjiga ukoričena i da će tek s vremenom, kao sve knjige ove vrste, kad sve ovo prođe, dobiti na značenju jer je »kolektivna memorija«, sjećanje koje evocira ono nešto zaustavljeno u vremenu, što pobuđuje sjećanje na prošlo zbivanje ili događanje, govori Elvira Katić
ARHIVA ZL/ Zvonko KUCELIN
Već polovicom ožujka 2020. godine nakon preporuka Nacionalnog stožera i zadarske ulice naglo su se ispraznile - Kalelarga

»Naš dnevnik iz izolacije 2020.« zbornik je dnevničkih zapisa 67 autora iz Hrvatske, a i šire, koji su se uključili u inicijativu udruge Manufaktura Ideja - M. I. #ostanidoma i #pišidnevnik pokrenute u ožujku 2020., na početku propisanih mjera izolacije zbog pandemije koronavirusa.
- Unutar korica knjige otisnuto je 255 zapisa nastalih/napisanih od 26. ožujka do 31. svibnja 2020., do dana kada su mjere izolacije počele popuštati. Redak po redak dnevničkih zapisa bilježi promišljanja o životu, strahove, neizvjesnost…, posljedice virusa koji je paralizirao svijet, »zatvorio nas u kuće i u nas same… Pisali smo, čitali jedni druge, osnaživali se… Dnevnik nam je bio zamjena za slušatelja kojemu ‘možeš reći sve’! Danas, iako se malo toga promijenilo osim nas samih, sjećamo se tih dana i ostavljamo pisani trag, započinje predsjednica Udruge, Elvira Katić, zadarska književnica, umirovljena profesorica hrvatskog jezika i književnosti te knjižničarstva.

Kolektivna memorija

Tiskanje knjige, dokumenta jednog vremena i kolektivne memorije u okolnostima »izolacije« financijski je potpomogla Zadarska županija, a predstavit će je u ponedjeljak, 15. studenoga 2021., s početkom u 18:00 sati, u multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar.
Katić se prisjetila kako je započela ova lijepa priča, osvijestila važnost pisanja kao terapije, istaknula formu dnevnika u doba suvremenosti obilježene društvenim mrežama, otkrila što je zajedničko pristiglim zapisima te na koncu najavila buduće projekte.
Naime, prije više od godinu dana, točnije 20. ožujka 2020., pod sloganom #ostanidoma Nacionalni stožer civilne zaštite RH propisao je mjere izolacije kojima je cilj bio spriječiti širenje opasnog virusa.
- Već 25. ožujka, nakon promišljanja kako i na koji način dati svoj doprinos u kampanji #ostanidoma, naša se Udruga uključila inicijativom – #pišidnevnik. Na Facebook stranici Udruge objavljen je poziv zainteresiranima za pisanjem dnevnika u kojemu će opisati svoj dan, svoja razmišljanja, brige, nadanja…, kojim će potaknuti druge na pisanje, nadahnuti ih, osnažiti…, kojim će se »obračunati« s nepogodama kojima su svjedočili tih dana. Nastala je prava mala eksplozija zapisa, objava… Dnevnik je tako postao medij koji sluša, a Facebook medij koji dijeli (prenosi) jer su zaprimljeni i obrađeni zapisi objavljivani na Facebook stranici Udruge. Pojedine objave vidjelo je više tisuća korisnika te društvene mreže, ljudi su se međusobno hrabrili spoznavajući da nisu sami i da se »ovo nešto« ne događa samo njima. Interesantno je da su nam se javljali autori koji dnevnik pišu od ranije (neki i cijeli život), ali i novi – oni koji su počeli pisati nakon naše inicijative, kazuje Katić i dodaje da su znali, a u toj situaciji i potvrdili, kako dnevnik ima svoj terapijski učinak.

Pisanje kao terapija

Dakle, pisanje djeluje itekako terapeutski. U ovom slučaju, tada, priča Katić, optimizam i povjerenje u sebe bilo je ono što nam je svima trebalo. Trebalo je ostati doma, trebalo je prebroditi »loše« dane, kazuje, u kojima su se na svim meridijanima i paralelama svijeta brojili zaraženi, preminuli…
- Na momente je sve izgledalo iracionalno, kao san iz kojeg se što prije želimo probuditi. Pisanje nam je bilo, kao i osmijeh, lijek koji ništa ne košta i koji možemo bezgranično davati i primati. Preslagivali smo svoje dane, raspoloženja, emocije…, svojim razmišljanjima jačali jedni druge, postali zajednica čiji se članovi razumiju i prepoznaju, govori Katić i nastavlja:
- Pisanje osnažuje naš vlastiti identitet. Omogućuje susret čovjeka sa samim sobom, preispitivanje, oslobađanje nakupljenih osjećaja, strahova, suočavanje s duševnom i fizičkom boli. Pisanje je most prema drugom čovjeku jer se povezujemo s drugim ljudima koji imaju slične probleme, koji se osjećaju osamljeni i napušteni. Naime, u vremenima ekstremnih egzistencijalnih situacija čeznemo pronaći riječi ili srce drugog ljudskog bića koje nam pokazuje da nismo sami, tumači Katić.
Kako napominje, mnoge su znanstvene studije potvrdile blagotvorno djelovanje pisanja na sva psihička stanja, a prepoznat je i snažan utjecaj na imunološki sustav.
- Nismo kompetentni baviti se tim, ali naše zapise, koji su za nas već poslužili svrsi - tiskanjem ove knjige stavljamo na raspolaganje. Jer, svakodnevno »izbacivanje« misli i osjećaja, i čitanje tuđih, uspoređivanje s drugim, držalo je svakog od nas u ravnoteži, dodaje.

Blagodati društvenih mreža

Nameće se pitanje je li dnevnik forma potisnuta od primjerice društvenih mreža i suvremenih trendova.
- U našem smo slučaju dokazali i pokazali kako se na praktičan način jedno s drugim može spojiti. Donedavno smo za širenje usamljenosti krivili tehnologiju. Zdušno smo isticali kako previše vremena provodimo na društvenim mrežama umjesto da se više družimo. Tada nastupa »novo normalno« u kojemu je komunikacija putem društvenih mreža zamijenila, tj. morala zamijeniti većinu svakodnevnih profesionalnih aktivnosti, kao i aktivnosti u slobodno vrijeme. Izgubili su se kontakti »licem u lice« s prijateljima, poznanicima, rodbinom, pa i prvim susjedima. Morali smo čitav svoj život prilagodili propisanim mjerama kako bi se spriječilo širenje »kuge« 21. stoljeća. I tako, usporedno s prijetećom zarazom, pojavio se novi nimalo bezazlen problem, prilično neugodan osjećaj - usamljenost. Zbunjeni, u strahu i panici, u brizi za bližnje bili smo više nego ikada sami, prisjeća se Katić.
Međutim, iz zapisa u zapis, koji su se dnevno objavljivali na FB stranici Udruge, moglo se čitati pojedina razmišljanja o prilagodbi novim životnim uvjetima, o samoći i kako su druženja putem tehnologije i društvenih mreža zamijenila fizički kontakt. Fizički kontakt da – ali ne i interakciju, povratnu informaciju, komunikaciju s drugim ljudskim bićem, a ne sa strojem bez emocije, glasa…
- Razvili smo mrežu međusobne potpore razvijajući u konačnici modele samopomoći i to sve zahvaljujući upravo društvenim mrežama. Svjesni smo, naravno, kako upadamo u paradoks s obzirom da smo ranije isticali tehnologiju kao širitelja usamljenosti, naglašava Katić.
Mreža međusobne potpore širila se i širila te je na koncu u periodu od 26. ožujka do 31. svibnja 2020. primljeno i objavljeno 255 dnevničkih zapisa, a u pisanje se uključilo 67 autora iz različitih krajeva RH i svijeta. Odaziv je bio velik jer je situacija prouzročila nov pogled na sebe i svijet oko sebe, na život općenito.

Povjerenje i optimizam

- Koliko god su ti zapisi različiti po mnogo čemu - dobi, spolu, obrazovanju, … ono što im je zajedničko moglo bi stati u jednu jedinu rečenicu: »Sve će proći i do sada je prolazilo.« Iako su teme, preokupacije i razmišljanja u zapisima različiti, u podlozi svih je povjerenje, optimizam, nada u »staro normalno«, ističe Katić.
Najmlađi autor dnevničkog zapisa koji se nalazi u knjizi, otkriva Katić, rođen je 2005., a najstariji 1942. godine. Među autorima ima učenika, studenata…, ima domaćica, medicinskih sestara, umirovljenika… Pisali su zaposleni, nezaposleni…
- Njihovi su se zapisi »stopili« u autobiografsku memoriju jednog, uslijed pandemije koronavirusa, povijesno zastrašujućeg vremena. To vrijeme, nažalost, traje još i danas. Statistiku dobnih skupina nismo radili, ali najaktivnije su, definitivno, bile dobne skupine osoba treće životne dobi, osobe koje su svjesnije pogibelji, posljedica svih vrsta zala…, koje su na koncu prošle i Domovinski rat uspoređujući neke situacije i s njim, govori Katić.
Istaknula je i česte teme, odnosno što, prema zapisima, najviše muči ljude.
- Mnogo je tema, mnoge su stvari mučile ljude koji su se zatekli u neizvjesnostima. Na prvom mjestu je strah od zaraze, ljutnja na propisane mjere Stožera, bojazan za radna mjesta…, nestrpljivost po pitanju ograničavanja kretanja i dr.
Neke od tema su: kako je jedna mlada majka vodila djevojčicu na prvo cijepljenje; kako se jedan mladi zaljubljeni par morao razdvojiti pa jedno živi u Zadru, a jedno u drugom gradu; kako je lijepo imati balkon; kako je »po sili korone« završio Erasmus program u Češkoj - prije vremena; kako je slušati online predavanja, ali i polagati ispite; kako se slavi rođendan u izolaciji, a kako se preskoči slavlje; kako nije lako knjižničaru u vrijeme korone; kako se u koroni rodio jedan mali dječak imenom Jerko; kako dosadi cjelodnevno gledanje serija na Netflixu… Čitamo i o strahu od testiranja; o brizi za kćer koja radi na zaraznom odjelu, o umornom licu tate anesteziologa; potresu u Zagrebu, »ukradenom« Uskrsu…, a evociraju se i neka davna sjećanja, priča Katić.

Mali krug velikih ljudi

Sve u svemu, »Naš dnevnik iz izolacije 2020.« jedinstvena je publikacija literarnih pera, slikovito tumači Katić, jednog »malog kruga velikih ljudi« koji su, knjiga to dokazuje, dovoljni da ušutkaju tišinu, koji, kako kaže poznata pjesma, »na istom platnu slikaju dugu«.
- Knjiga je prvi nakladnički pothvat Udruge koja u svojim ciljevima ima »osobni razvoj«. Žao nam je što predstavljanje knjige, zbog novih mjera u suzbijanju zaraze, ne može biti na »dobar stari način« jer se mora odvijati po strogim mjerama o dopuštenom broju nazočnih i sl. Ipak, ovaj kolektivni dnevnik u tiskanom (papirnatom) obliku legitimni je dokument jednoga neponovljivog vremena (prvo naše iskustvo izolacije), vremena u kojemu su se pisali dnevnički zapisi i ostavljao trag za buduće generacije, kazuje Katić.
Kako nastavlja, po tuđim iskustvima »grebemo« i pronalazimo sličnosti ili dodirne točke s našim.
- »Otkad je svijeta i vijeka« u prilikama poput ugroze zdravlja, u situacijama bolesti, pogibelji, straha, briga, neizvjesnosti… ljudi su se oslanjali jedni na druge. Drago mi je da je ova knjiga ukoričena i da će tek s vremenom, kao sve knjige ove vrste, kad sve ovo prođe, dobiti na značenju jer je »kolektivna memorija«, sjećanje koje evocira ono nešto zaustavljeno u vremenu, što pobuđuje sjećanje na prošlo zbivanje ili događanje, govori Katić i naglašava da su sve ove priče zaustavljen trenutak, zaleđena emocija, osobne priče koje zaslužuju dijeljenje, zaslužuju da se ne izgube.

Prazan papir i dobra volja

Udruga nastavlja vrijedno raditi i dalje, imaju u planu ciklus radionica Biblioterapije ili liječenje riječima koje će realizirati u Domu za stare i nemoćne Ivan Pavao II. u Biljanima Donjim, za grupu štićenika, u prosincu ove godine.
- Tome će prethoditi edukacija edukatora za tu vrstu aktivnosti u provedbi projekta. I ovdje je cilj - pogled u sebe u trenucima mira te razumijevanje i prihvaćanje promjena u trenucima nemira. U našim programima nalaze se i druge kreativne i humanitarne aktivnosti. U svakom slučaju, nastojimo da to budu inovativne ideje, ideje čija realizacija doprinosi razvoju pojedinca i cijele društvene zajednice. Planiramo i radionice kreativnog pisanja, oblikovanja papira s ciljem poticanja čitanja, neke izložbe i sl, najavljuje Katić.
Završava citirajući Mayu Angelou: Ne postoji veća agonija od nošenja neispričane priče u sebi.
- Iz dnevničkih zapisa u knjizi vire slike iracionalnog vremena u kojemu smo svi mi tražili sami sebe, nalazili se i gubili u istom trenutku. Knjigom smo donijeli priču, jednu, dvije, šezdesetsedam i još toliko, i više od toga probudili na pisanje! Zato, rekla bih: Pišite, pišite i kad vam se ne piše. Za početak napišite barem tri stvari za koje ste zahvalni tijekom dana. Vjerujte, radi se o efektivnoj metodi za otpuštanje stresa jer vas tjera da se usredotočite na ono što već imate i za što ste zahvalni, što za rezultat ima pozitivno raspoloženje. Poslužite se time kao podsjetnikom koji ćete pročitati kada budete loše volje jer će vas podsjetiti na pozitivne stvari u vašem životu i oraspoložiti. Zabavite se. Možda u konačnici pisanje promijeni vaš život iz temelja jer osvijesti i osvijetli ono što vi zaista jeste, a samo vam je trebao prazan papir i dobra volja, poručuje Katić svima šaljući podsjetnik za zahvalnost i sreću.

Zahvala

Recenzenticama: dr. sc. Korneliji A. Giunio i Ivani Mofardin
Uredništvu: Milenki Bukvić, Boženi Ivankov, Noli Škifić, Ani Fundak
Zadarskoj županiji na dijelu sredstva kojim smo pokrili tiskanje knjige
Volonterskom centru Zadar na Nagradi Volonterska ruka za 2020.
Brojnim volonterima
Knjigu su priredile: Elvira Katić i Marina Maruna

O Udruzi

Udruga Manufaktura Ideja – M. I. iz Zadra neprofitna je organizacija koja svojim programima promiče, unapređuje i osnažuje osobni razvoj pojedinca svih životnih dobi. Okosnice tih programa i aktivnosti su kulturne, intelektualne, kreativne, emocionalne, estetske, duhovne, humanitarne… i druge komponente razvoja osobe.

Iz recenzija

Budući je naš um vrlo kreativan i cijeli život razvija načine koji pomažu u preživljavanju stresnih događaja, kreativni su i načini prihvaćanja i razmišljanja o socijalnoj distanci, izolaciji, karanteni… (…) Iz zapisa u zapis mogla su se čitati razmišljanja ljudi o prilagodbi novim životnim uvjetima.
(Ivana Mofardin)
Poricanje i neizražavanje vlastitih osjećaja može dovesti do akumulacije stresa, što u konačnici uzrokuje mnoge bolesti. Stoga je emocije nužno osvijestiti i izraziti, i to ne samo oblikovati u mentalne rečenice jer ih tako samo guramo dublje u podsvijest. Potrebno ih je izreći, ili još bolje, zapisati. Tim odmjerenim činom usklađujemo um i emocije te u naš unutarnji svijet unosimo svojevrstan red i smisao.
(dr. sc. Kornelija A. Giunio)

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)