Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

I u Zadru svaka roba svoga kupca ima!

Autor: Krešimir Bukvić

13.12.2008. 23:00
I u Zadru svaka roba svoga kupca ima!

Foto: Adam VIDAS



Cavallijeva bunda od 15 tisuća kuna odmah je u Zadru pronašla svog kupca, a slično je i s većinom ostalih luksuznih odjevnih predmeta, torbica ili obuće. U trgovinama u koje zalaze Zadrani dubljeg džepa doznajemo da je “in” nova verzija “Chanela 5” za žena, a za muškarce “Dior intense.” Cijena – sitnica – 1.000 kuna za nju i 650 kuna za njega!
Sudeći prema predblagdanskoj kupovini po gradskim trgovinama, koja nije znatno smanjena u odnosu na protekle godine u ovo potrošačko vrijeme prosinca, Zadrani svjetsku financijsku krizu još nisu osjetili. I dok je svijet u recesiji, dok još donedavno najjače svjetske tvrtke otpuštaju radnike i stavljaju ključ u bravu, mnogi Zadrani i Zadranke i dalje kupuju kao mahniti. Tko je još vidio Božić i Novu godinu bez finih darova za najdraže, odgovara spremno jedna Zadranka, koju smo susreli obilazeći neke od luksuznijih gradskih “butiga”. Mlada dama koja nas je molila da joj ime ne objavimo, sažela je tako svoj stav o krizi i potrošnji u mjesecu prosincu.
Navikli na krize takoreći cijelog života, Zadrani se ni ove najnovije nisu uplašili. Proći će kriza, mogu se čuti komentari mnogih kupaca. Dakako, bilo bi netočno tvrditi da svjetska kriza nije uzela maha i u Zadru, no na veliku radost trgovaca ni izbliza kako što se to očekivalo.
Zlato je uvijek zlato
Ilir i Fran Joza, vlasnici jedne zadarske zlatarnice, ističu da krizu ne osjećaju, da se zlato kupuje kao i do sada.
– Zlato se kupuje kao i inače, po potrebi, za krštenja, vjenčanja, razne prigode. Cijene su već dulje vremena iste, a ljudi znaju koliko si mogu priuštiti. Najtraženije su naušnice, a mogu se nabaviti već za 200 kuna. To svakako nije puno, zlato je ipak zlato, mišljenja su braća Joza. Dakako, potrošnja nije na razini one od prije desetak godina, dodaju dalje momci, no razlog tome leži prije svega u činjenici što današnje tržište nudi mnogo više.
– Prije desetak godina, pogotovo prije rata, zlato je bilo gotovo jedini vrijedan dar. Danas imate mnogo veći izbor, pa si ljudi mogu izabrati ono što im se više sviđa, naglašava Fran Joza. No, vječni dar, kako kažu, i dalje je “dobar komad” zlata, pa u njihovoj trgovini gotovo osamdeset posto prometa otpada na darove.
Žene, što je za očekivati, prednjače u kupovini, no ni muškarci nisu rijetkost. Kupuju se oni nešto cijenom prihvatljiviji primjerci nakita, pa tako najskuplja narukvica koju Jozini nude, po cijeni od 11 tisuća kuna, već duže vremena čeka svog kupca. Braća ističu kako se ta narukvica često gleda, no svog vlasnika još nije pronašla. Ilir i Fran dijamante ne drže, no, kako doznajemo, neke zlatarne na području grada ih drže. Svaka roba svog kupca ima, stara je poslovica, pa se to zasigurno odnosi i na dijamante.
Stalni kupci Cavallija i Armanija
I skupi odjevni predmeti u Zadru pronalaze svoje kupce. U jednoj od najekskluzivnijih gradskih trgovina odjećom saznajemo da se kriza ne osjeća. Njihovi ih vjerni kupci i dalje pohode u jednakom broju. Voditeljica trgovine ističe da si onaj tko to želi, i naravno može, priušti dobar komad odjeće. Uostalom jedini u gradu drže Cavallija i Armanija, pa im kupaca ne manjka.
– U odnosu na početak rada, prije šest godina, danas bolje poslujemo. Imamo naše stalne mušterije koje kod nas kupuju već godinama i koje ova kriza nije spriječila da i nadalje izgledaju lijepo, samouvjereno priča trgovkinja. Najskuplji primjerak odjeće koji su oni imali bila je jedna Cavallijeva bunda od 15 tisuća kuna i koja je odmah po prispjeću u Zadar našla svog kupca. Morali su ih odmah naručiti još kako bi užitak topline pravog krzna, dakako s potpisom, osjetile i druge mušterije. Muški artikli nisu tako skupi pa je najskuplji komad odjeće u njih bio “svega” 7 tisuća kuna, jedna Armanijeva jakna koja je očekivano također odmah našla svog novog vlasnika.
Dati 7 tisuća kuna za dobru jaknu ili 15 tisuća za bundu možda i nije neki iznos, kada znamo koliko stoje “krpice” s potpisom. No dati 5 tisuća kuna za kremu za lice je, najblaže rečeno, suludo. Čuvena holivudska diva Joan Collins svojedobno je izjavila da nema te kreme koja može zamijeniti dobrog plastičnog kirurga. No, njene riječi očitio nisu došle do ušiju dobrostojećih Zadranki. “La praire” krema koja stoji nešto manje od 5 tisuća kuna nestaje s polica zadarskih parfumerija takvom brzinom, da je to za nevjerovati.
“Čudotvorna” krema!
– “La prairie” je krema za jednu malo ozbiljniju gospođu, djeluje na bore, na hidrataciju, učvršćuje kožu, radi lifting efekt, a kada se kombinira sa serumom za učvršćivanje pomlađuje vas za gotovo deset godina, spremno nam objašnjava trgovkinja. I tko onda može odoljeti? Mlada nas dama dalje uvjerava da isto tako dobro idu i parfemi, pogotovo oni pakirani u praktičnom blagdanskom pakiranju, kako ženski tako i muški. “In” je nova verzija “Chanel 5”, a za muškarce “Dior intense.” Cijena – sitnica – 1.000 kuna za nju i 650 kuna za njega!
Da kriza još uvijek nije “poharala” Zadar vidljivo je i po potražnji za luksuznim torbama i cipelama. U najskupljem gradskom boutiqueu za cipele, torbe i remenje koji drži Cavallija, Galliana, Costume national i Ferrea ističu da se kupuje tek nešto malo manje nego u istom razdoblju prošle godine.
– Tko ima novca za torbu od 2.900 kuna može si priuštiti i onu od 4.900 kuna. Polazim od sebe, ako mi se nešto stvarno svidi, dat ću i 1.000 kuna više i ugoditi si, ističe trgovkinja.
Zadrani vole lijepe stvari, dobre cipele i torbe, dodaje dalje, pa neki pad prometa nismo osjetili. Možda je to i zbog popusta koje ove godine imamo mnogo ranije nego lani, no ostaje činjenica da se i dalje kupuje.
Najskuplje cipele u ovoj trgovini stoje oko 3.500 kuna, pa kada se to podijeli sa dva, koliko zna iznositi blagdanski popust, priuštit će si ih i neke “skromnije” mušterije. Trgovkinja još ističe da, usprkos krizi, mnogi kupci kupuju u gotovini, koristeći njihov popust od 10 posto na gotovinu.
Haljina za 4.500 kuna
Za razliku od spomenute trgovine, u Cro-a-porteru, boutiqueu hrvatskih dizajnera, bolje idu kartice. Vlasnica Sanja Peroš priča kako njeni kupci rijetko kupuju u gotovini.
– Zadranke su ove zime dosta oprezne, kupit će samo ono što im uistinu treba. To znači da će uzeti prije svega haljine za određene prilike, dok će one svakodnevne stvari staviti u drugi plan. Najskuplja haljina kod nas je oko 4.500 kuna i takve se rijetko kupuju. Najtraženiji artikl nam je jedna haljina Hippy Gardena, haljina Barbara, koja strašno dobro ide, a po koju dolaze ne samo Zadranke, već i Splićanke i Zagrepčanke, ističe Sanja.
U drugom gradskom boutiqueu domaćih dizajnera Marivalu koji drži Stolnika, Max, Tomislava Jerčića, Nadu Došen i brojne druge dizajnere, za razliku od svih ostalih trgovaca koje smo kontaktirali, trgovkinja Mareta ističe da krizu itekako osjeća. Mušterije su sve probirljivije, pa iako njihove haljine i ne možemo svrstati u luksuznu robu s obzirom da je najskuplji odjevni predmet u njih oko 3.000 kuna, kupaca je sve manje.
– Roba je općenito luksuz jer nije nužna za život. Svi mi imamo nešto od lani i preklani, nismo ni goli, ni bosi pa je i realno za očekivati da će odjeća biti prvo što ćemo skinuti s popisa kupovine. No, mislim da razlog tome nije samo u krizi već i odumiranju Poluotoka koji u popodnevne sate zjapi prazan, zaključuje Mareta.
No, kvalitetan hrvatski proizvod usprkos krizi i dalje visoko kotira, možda i zbog one “Hrvati, kupujmo hrvatsko, sačuvajmo radna mjesta”, pa će Zadranke, makar i na rate, za nove “krpice” izvući i onaj posljednji novčić iz naftalina.


 KAKVA KRIZA? KUPUJEM KAO I PRIJE


Da kriza još uvijek nije pogodila svakoga priznala nam je Sandy Novak, jedna zadarska dama na koju smo naišli tjekom obilaska gradskih trgovina. U pauzi između isprobavanja novog Diora i Ungara, rekla nam je da kupuje kao i prije, možda kvantitativno malo manje, no po kvaliteti istovjetno.
– Postoji ona stara izreka da nisam toliko bogata da kupujem jeftine stvari, i ja je se definitivno držim. Uvijek sam spremna izdvojiti za kvalitetne sunčane naočale, cipele i kremu za lice i tijelo. Kako sam svojedobno radila u SAD-u za Lancome mogu sa sigurnošću reći da su skupe i renomirane kreme bolje. Znam koliko se ulaže u istraživanje kao i to da ima razloga zašto neka krema košta tako puno. Mišljenja sam da se isplati ulagati u sebe. Njegu lica nije nikada prerano započeti, to je nešto što treba raditi cijelog života, savjetuje Sandy.
Kako se nedavno vratila iz SAD-a, Sandy dodaje da se u Americi kriza mnogo više osjeća nego kod nas, kako su se Amerikanci primirili, kupuju samo ono što im uistinu treba, vrlo su disciplinirani.
– Krizu kod nas još uvijek ne vidim. Svoj način života još uvijek nisam promijenila, a nadam se da i neću, zaključuje Sandy.