Tepša: Postupak Zaklade naveo me na pomišljanja o samoubojstvu

Hrvatski branitelj oboljeo od PTSP-a Biograđanin Josip Tepša prije više od dvije godine je u Zakladu hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji podnio zahtjev za jednokratnom financijskom pomoći, a odgovor je oko dvije godine kasnije, u rujnu ove godine, dobila njegova supruga Zdenka. Toliko kašnjenje samo po sebi može se okarakterizirati kao veoma neodgovorno, ali što reći o činjenici da dopis kojega potpisuje zamjenik upravitelja Zaklade Boris Herman započenje izražavanjem sućuti zbog smrti supruga i oca Josipa Tepše, zgroženi su u Udruzi hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a Zadarske županije.
– Uzalud svi napori koje ulaže dr. Belinda Vuksan i ova Udruga da bismo Josipu Tepši pomogli funkcionirati kad Zaklada živog čovjeka proglašava mrtvim! Josip Tepša s grčem i suzama u očima jedva može govoriti o ovome što mu se dogodilo.  On već tri mjeseca nikakvog mira nema. Nakon dobitka ovog pisma bio je sedam dana hospitaliziran na Psihijatriji. Stvarno ne znam kako Tepšu vratiti u normalu i tko će platiti njegove duševne boli. Kako da mu se ispričaju nakon što su ga ova duboko ranili, pita se Jere Zurak, predsjednik Udruge PTSP-a Zadarske županije.
– Najprije bih zahvalio dr. Belindi Vuksan što me održava na životu. Ali uzalud joj trud kad se živim ljudima šalju smrtni listovi! Od svega ovoga ja sam sasvim obolio. Sad imam i čir na želudcu.  Pojasnit ću da sam 2008. godine od Zaklade hrvatskih branitelja tražio jednokratnu pomoć od 20.000 kuna u svrhu školovanja sina i da dvije godine nisam dobio nikakav odgovor. Dobila ga se moja supruga. U tom odgovoru s datumom 13. Rujna 2010. godine u kojemu se mene proglašava mrtvim, navodi se da su me pokušavali u više navrata kontaktirati na priložene telefonske brojeve. Ja nikakav poziv nisam dobio. Ništa, osim dopisa gdje me se proglašava mrtvim. Nakon svega mogu najaviti privatnu tužbu zbog pretrpljenih duševnih boli protiv Ministarstva branitelja u sklopu kojega i djeluje Zaklada hrvatskih branitelja,  vidno potresen ispričao je Tepša koji je na upit je li zbog svega što mu se dogodilo ikad pomišljao na samoubojstvo, odgovorio potvrdno te briznuo u plač.
Da  bi situacija bila još nelogičnija, na ime Josipa Tepše kojega Minstarstvo branitelja najmanje tri mjeseca smatra mrtvim, i dalje stižu mirovine.
Kako se mogao dogoditi takav propust, pita se Tepša napominjući da se već tri godine, od kada je otišao u mirovinu osjeća i više nego jadno.
– Svako toliko vremena moram u Zagreb na komisju. Kako pijem ljekove bez kojih ne mogu funkcionirati, odem u park, jer  inače nemam kamo, popijem lijek i legnem na klupu. Nakon što popijem lijek dva sam sata kao balzamiran. Bude mi hladno pa stavim kapu na glavu. I na kraju,  kad dođem u Ministarstvo pred komisiju ponižava me se i provocira pitanjima  zašto mi je hladno,  navodi Tepša.
Press konfrenciji u Udruzi branitelja oboljelih od PTSP-a nazočio je i umirovljeni dragovoljac Domovinskog rata Berislav Jović, koji je iznio još neke primjere ignoriranja i omalovažavanja branitelja.
– Porijeklom sam iz Ražanca te sam službeno uputio dopis načelniku, zapravo šerifu Ražanca. Nije se udostojio odgovoriti, ali se zato uredno časti po restoranima. Mi smo osvajali terene, oni restorane. Nadalje, događa mi  i da fizijatar osporava mišljenje kojega je donijela struka, odnosno psihijatar. Što se, dakle, može zaključiti nego da se smišljeno radi na tomu da nas se natjera na suicid, rekao je Jović.
U zaključku konfrencije Zurak, Tepša i Jović pozvali su novinare da organiziraju okrugli stol gdje bi se pred licem javnosti suočili branitelji, predstavnici Ministarstva i liječnici.
– Jedino tako se može istina izaći na vidjelo.  Jer, državni aparat je prejak i ovo što smo mi danas ovdje iznijeli bez problema će izokrenuti i natjerati vodu na svoj mlin, zaključili su branitelji.

 REAKCIJA MINISTARSTVA

Na priču iz Zadra reagiralo je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.
“Gospodin Josip Tepša obraćao se Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti krajem 2007. i tijekom 2008. godine, tražeći financijsku pomoć u podmirivanju troškova školarine sina Mišela, koji je bio student Veleučilišta Lavoslav Ružička u Vukovaru, a u akademskoj godini 2007./2008. nastavio studij na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. U svezi njegovih zamolbi, u našim pisanim odgovorima je upoznat s uvjetima za ostvarivanje prava na jednokratnu novčanu pomoć od strane Ministarstva te da mu, budući da su on i supruga korisnici redovitih novčanih primanja, jednokratna novčana pomoć ne može biti dodijeljena na ovaj način. Također je upućen na mogućnost dobivanja financijske pomoći od Zaklade hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Ministarstvo je uputilo i zamolbu Studentskom centru u Zagrebu u svezi smještaja sina gospodina Tepše u studentski dom, a upoznat je i s mogućnošću prijave na natječaj Fonda za stipendiranje hrvatskih branitelja i djece hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.
Ističemo kako se na svako zaprimljeno obraćanje gospodina Tepše Ministarstvu odgovorilo ili postupilo u okvirima svoje nadležnosti u najbržem mogućem roku, odnosno nekoliko dana od zaprimanja pisane zamolbe. Također, napominjemo da je rad Zaklade hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji potpuno neovisan o Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti te Ministarstvo ne može preuzeti odgovornost za bilo koji propust u radu stručnih službi Zaklade, iako vjerujemo da propust nije učinjen namjerno, kao ni za dužinu postupka rješavanja pojedinačnih zahtjeva za financijsku pomoć Zaklade”, stoji u priopćenju.