Tridesetak izvođača protiv zatiranja tradicije

Slika korisnika admin
Siniša KLARICA
Diplari Dinarida

Restoran Anita u Zatonu Obrovačkom bio je preksinoć poprište 4. susreta svirača tradicijske glazbe Dinarida. Na poziv organizatora Udruge Zvuci zavičaja koja okuplja tradicijske glazbare Zadarske i Šibensko-kninske županije, u Aniti se okupilo oko 30 izvođača.

Diple, gusle, tamburice - samice, svirala

- Našu inspiraciju napajamo na nepresušnim vrelima od zaleđa Senja pa sve do zaleđa Dubrovnika. Na tom se području već 1.300 godina njeguje osebujno glazbarenje. No, u zadnjem stoljeću ta vrsta glazbe je potisnuta kao i neke druge ljudske vrijednosti. Zvuci zavičaja su baš i stoga osnovani, kako se ne bi zatrla tradicija Dinarida, Ravnih kotara, Bukovice i Dalmatinske zagore, rekao je predsjednik udruge Dragan Brzoja.

Brzoja je podsjetio kao su danas "tihim" podvelebitskim krajem nekad odjekivale diple, gusle, tamburice - samice, svirala. Na te dane podsjetili su KUD Dinara iz Kijeva, Diplari i pjevači iz Dalmatinske zagore, diplar Nediljko Mažar, guslari Dane Jurić iz Dubravica i Dragan Brzoja iz Nadina iz kojeg su došli svirač na samici Romeo Brzoja i svirač na sviralama i cvitari Milan Ožaković. Bukovicu su zastupali Marijan i svirač na dvojnicama Nikica Knez. Kardum iz Rodaljica. Iz biogradskih Torova došao je diplar Zdravko Filipović, a iz Popovića cvitaraš Branko Tokić. Bile su tu i Ivana Čirjak iz Briševa, Boja Župan iz Kruševa i Ljubica Čačić iz Bruške.

- Diple su jareća mješina, a gajde imaju četiri piska i bas preko leđa. Jest gajde je teže svirati, ali ja sam sva ova naša tradicijska glazbala naučio svirati još s 12 godina. Ljubav za glazbu prenio mi je moj otac, pa tako nema glazbe, od domaće, narodne, zabavne pa sve do komorne, koju ja ne slušam i ne volim, kazivao je 70-godišnji Mile Nimac iz Lišana Ostrovičkih.

Osluškivao orzanje pastira

Svi mi, kaže Dragan Brzoja smo u mladost "otkačivali" na disco glazbu, Hot Chocolate, i rock Pink Floyda. No, ovo je borba da se ne utrne ono što je naše i da se glazbena tradicija prebaci na mlade. Jedan od takvih je upravo i student povijesti i etnologije Marko Brkljačić iz Preka koji je na putu da nastavi posao prof. Ive Brkića koji je godinama, još od doba kad cijelo zadarsko zaleđe nije imalo struje, putovao s kazetofonom na baterije i snimao po selima narodne napjeve i glazbu različitih instrumenata. Brkić bi danima osluškivao orzanje pastira i djevičanski zvuk dvojnica podsjećajući na vremena koja su bila puno jednostavnija, ali ispunjana zvukovima koji se sve rjeđe čuju. Kako koji glazbar umre, tako s njim nestane i onaj instrument kojeg je svirao, rekao je Ivo Brkić.

- Primjerice, tamburica samica ili kuterevka se izrađuje od javorovog drva koje se upravo u ovo vrijeme cijepa po godovima. Gornji dio izrađuje se od daske, najčešće jelovine. Kasnije se tijelo premazuje lanenim uljem i posebnim lakom, kako se ono kaže, "da se ne uvuče crv", ali i da kasnije zbog vibracija, lak ne otpadne. U ovakvom obliku poznajemo je iz 19. stoljeća. Ekvivalent njoj je u Bosni šargija koju su donijeli Turci. Ako samica ima dovoljno debele žice, ne treba joj magnet kao električnim žičanim glazbalima da bi pojačali zvuk i njegovu snagu, nabacivao je Ivo Brkić.

Dragan Brzoja je rekao da će ovaj događaj biti predstavljen i na Hrvatskom saboru kulture. Inače, poprište 4. susreta svirača tradicijske glazbe Dinarida zdravicom je otvorio upravo Mile Nimac stihovima: "Daj bukaru, milu moju priju, kad je vidim, brci mi se smiju!"

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno