Petak, 26. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

5 C°

Kreće sadnja voćaka u Zadarskoj županiji

14.01.2011. 23:00
Kreće sadnja voćaka u Zadarskoj županiji


Najbolji sadni materijal je dobro razvijena i zdrava jednogodišnja sadnica, s dobro razvijenim i zrelim preuranjenim mladicama, dobro sraslog cijepljenog mjesta i razgranatog, snažnog korijenova sustava. Prilikom dopreme sadnice do mjesta sadnje, kao i prilikom pripreme za sadnju, treba voditi računa da sadnice budu što kraće izložene suncu i vjetru


Radi obilnih kiša  tijekom prosinca  pripremljeni tereni ostali su  neposađeni planiranim  voćnim vrstama. Međutim, za  sadnju nije kasno jer u našem  području sadnja se može obaviti tijekom cijelog razdoblja  mirovanja, od sredine studenog do kraja veljače kada temperatura nije niža od 0°C. Jesenska, pa i zimska sadnja, povoljnije su od proljetne iz razloga što ranije posađene sadnice imaju snažniji vegetativni rast podzemnih i nadzemnih organa, kako u početku  vegetacije tako i tijekom cijele  godine.
Čuvanje sadnog  materijala
Sadnja bi, dakle trebala tek  uslijediti, a samoj sadnji trebali su prethoditi radovi na  pripremi terena i to:  krčenje prethodne  vegetacije, ako je potrebno, ravnanje,  planiranje, agro i hidromelioracijski radovi, duboko oranje  ili rigolanje, poravnavanje površine i obilježavanje (markiranje) sadnih mjesta.
Ukoliko nismo izvršili  neku  od spomenutih radnji, a nabavili smo sadni materijal  nužno ga je trapiti radi kraćeg  ili dužeg čuvanja do sadnje.  Kraće čuvanje se obavlja u  plićim jarcima, u kojima se  slažu sadnice jedna do druge i  korijenov sustav pokriva  rahlim tlom, najbolje pijeskom. Za duže čuvanje kopaju  se dublji jarci u koje se slažu  sadnice jedna do druge i pokrivaju također rahlim tlom ili  pijeskom. Trapljenje se može  obaviti u pijesku u zatvorenim  prostorijama, pri čemu treba  voditi računa o uvjetima dobrog čuvanja sadnica do sadnje (vlažnost, temperatura,  svijetlo).
Najbolji sadni materijal je  dobro razvijena i zdrava jednogodišnja sadnica, s dobro  razvijenim i zrelim preuranjenim mladicama, dobro sraslog  cijepljenog mjesta i razgranatog, snažnog korijenova sustava. Prilikom dopreme sadnice do mjesta sadnje, kao i  prilikom pripreme za sadnju,  treba voditi računa da sadnice  budu što kraće izložene suncu  i vjetru. Na mjestu sadnje potrebno je izvršiti klasiranje sadnica prema debljini i to  obično u dvije do tri klase.  Tom prilikom se detaljno pregleda nadzemni dio u pogledu  kvalitete, zdravstvenog stanja i  mehaničkih oštećenja, a zatim  se pristupa pregledu i pripremi korijenova sustava za sadnju. Kod debljih žila obnavlja  se rez nastao vađenjem u rasadniku. Rez škarama treba  biti gladak i poprečan na  pružanje žila, jer se time omogućuje brzo stvaranje novog  staničja i brzo zarašćivanje rana. Prakticira se skraćivanje  žila na 20-25 cm dužine. Tanko, vlasasto korijenje nije potrebno prikraćivati, osim kod  mehaničkih i drugih oštećenja.  Korijenove žile u presjeku moraju biti svijetle boje i svježeg  izgleda, jer odsutnost svijetle  boje i svježine najčešće je posljedica niskih temperatura,  suvišne vlage u rasadniku, slabog trapljenja ili dugog stajanja na otvorenom. Pregledane, pripremljene i klasirane  sadnice potapaju se do korijenova vrata u otopinu ilovače i goveđe balege radi navlaživanja korijenova sustava i  boljeg priljubljivanja s tlom.
Na pripremljenom, rigolanom i markiranom tlu otvaraju se voćne jame za sadnju,  neposredno uz marker unutar  reda i uvijek na istoj strani.  Obično su jame dimenzija  40-50x40cm. Danas se kopanje jama najčešće obavlja svrdlom. Otvorena jama prije sadnje zaprašuje se sredstvima  za zaštitu od zemljišnih štetnika (ličinke žilogriza, grčice  hrušta, klisnjaci i sl.), a zatim  se po potrebi doda na dno  jame mineralno gnojivo  (NPK), ali pazeći pritom da ne  dođe u dodir s korijenom sadnice.
Sadnja u paru
Sadnju obično obavljaju dvije osobe. Sadilac drži sadnicu  u voćnoj jami tako da korijenov vrat, odnosno mjesto do  kojeg se sadnica nalazi u rasadniku, bude na površini tla.  Pomoćnik nasipa sitno tlo, a  sadilac pažljivo raspoređuje  žile, nastojeći da one zauzmu  prirodan položaj i da sitno,  rahlo tlo ispuni sve praznine  između žila. Pomoćnik dalje  nasipa sitno tlo iznad korijena  i zatim ga lagano nagazi kako  bi što bolje prilegao uz korijenje. Sitno tlo se dodaje i  dalje, ali  se pritom pazi da  iznad korijenova sustava ostane odgovarajući prostor za  dodavanje zrelog stajskog ili  drugog organskog gnojiva.  Pritom treba paziti da prilikom sadnje organsko gnojivo  ne dođe u dodir sa korijenom,  a dodaje ga se u količini od  15-30 kg, zavisno od raspoloživih količina u tlu.
U kućnim vrtovima uglavnom nismo u mogućnosti vršiti  duboko oranje ili rigolanje, te  sadnju obavljamo u voćne jame. Pritom, voćna jama mora  biti što šira, najmanje 1,2 m,  ako se nalazi u vrtnom zemljištu fine strukture, pa do 2  m na glinastijim, težim tlima.  Preporučuje se prosječna širina 1,5 m. Dubina jame kreće  se oko 50 cm na laganijim  tlima, a na težim i do 1 m. Ako  je na dnu kamena podloga ili  lapor potrebno ih je razbiti.  Gornji sloj zemlje do oko 25  cm je mekši i plodniji i zovemo  ga mekota. Taj se sloj iskopa i  izbaci na jednu stranu. Donji  sloj, oko 35 cm debljine, a na  težim tlima i deblji, izbacuje se  na drugu stranu. Taj sloj zemlje zovemo zdravica i on  predstavlja manje plodno tlo.  Sada se jama ostavi prazna  kako bi izmrzla i  prozračila se  (makar nekoliko dana). Zasipavanje jame i meliorativna  gnojidba (gnojidba na zalihu)  obavlja se tako, da se jedna  trećina  izbačene zemlje (zdravica + mekota) izmiješa sa 2  do 3 kg mineralnog NPK gnojiva formulacije koje se  najčešće koriste u voćarstvu  (7:14:21 ili 5:20:30 i sl.) i cca 5  kg zrelog stajnjaka. Ostali dio  jame zatrpamo s ostatkom zemlje i pustimo da se slegne.  Kada se zemlja u jami slegla,  prilazimo sadnji. Zemlju mekotu otkopamo i u nju postavimo korijen, koji  rasporedimo po jami, a zatim pokrijemo slojem zemlje debljine 2-3 cm i dobro ugazimo  kako ne bi ostale šupljine uz  korijen. Za taj posao potrebna  su dva radnika. Jedan drži sadnicu, a drugi stavlja korijen u  zemlju. Ponovo se nabacuje  plodno tlo do debljine od desetak centimetara, nagazuje i  preostalim tlom napuni do vrha. Stajski gnoj stavlja se nakon završene sadnje oko voćke  u promjeru 1-1,5 m i pokrije se  zemljom. Uz sadnicu zabodemo kolčić i povezujemo ga za  deblo grubim vezivom u obliku osmice, čiji je gornji kraj uz  deblo. Vez ne smije biti čvrst,  tako da se sadnica može nešto  spustiti slijeganjem zemlje.  Nakon sadnje, potrebno je sadnicu zaliti, prijevremene izboje porezati na dva pupa i  radi dezinfekcije poprskati nekim bakrenim sredstvom (Cuprablau, Bordoška juha, Nordox i sl.).


Izbor sorte i podloge




Izbor sorte i podloge ključni su za uspjeh  posađenog voćnjaka. Posljednje vrijeme  najviše  upita vezano za izbor sorte i podloge dolazi za  trešnju, stoga u pregledu dajemo podloge i sorte  trešnje koje možete naći u našim rasadnicima sa  njihovim osnovnim karakteristikama.
Kod trešnje se najviše koristi kao podloga  rašeljka (Prunus mahaleb), a uz nju i njen  klon  Santa Lucia 64. Kao srednje bujna podloga Santa  Lucia 64 danas je jedna od najraširenijh podloga u  zemljama čije klimatske prilike odgovaraju našem  mediteranskom dijelu zemlje.
Sorte koje danas nalazimo u rasadnicima osiguravaju redovitu i obilnu rodnost,  krupne plodove  (14-20g) izvrsne kakvoće. Najvažnije je odabrati  kod autofertilnih sorti onu koja je oprašuje.  Zbog  specifičnog problema u oplodnji trešnje (interkompatibilitet) u proizvodnju se sve više uvode  samooplodne sorte, dakle one kojima nije potreban  oprašivač.
BURLAT – sazrijeva oko 25. svibnja, plodovi su  srednje krupnoće, tamnocrvene boje, crvenog i  srednje čvrstog mesa, osrednje kakvoće. Dobri  oprašivači su joj Giorgia, Lapins, Van i dr.
CELESTE – sazrijeva oko 5. lipnja. Plodovi su  krupni, tamnocrvene boje, tamnocrvenog i dosta  čvrstog mesa dobre kakvoće. Samooplodna je.
GIORGIA – sazrijeva oko 10. lipnja. Plodovi su  krupni, svijetlocrvene do tamnocrvene boje, crvenoga i srednje čvrstog mesa, dobre kakvoće.  Dobri oprašivači su joj Adriana, Burlat, Ferrovia i  Van.
VAN – sazrijeva oko 15. lipnja. Plodovi su krupni  do vrlo krupni, svijetlocrvene do tamnocrvene boje,  srednje čvrstog mesa, odlične kvalitete. Dobri  oprašivači su joj Sue, Bing, Napoleonova i dr.
SUE – sazrijeva oko 15. lipnja. Plodovi su krupni,  žute boje s crvenim pramenovima, svijetložutog i  čvrstog mesa odlične kvalitete. Dobri oprašivači su  joj Bing i Van.
SUNBURST – sazrijeva oko 15. lipnja. Plodovi  su krupni, narančastocrvene boje, crvenog ali ne i  čvrstog mesa, dobre kakvoće. Samooplodna.
STELLA – sazrijeva oko 20. lipnja. Plodovi su  vrlo krupni, tamnocrvene boje, zagasitocrvenog i  srednje čvrstog mesa, vrlo dobre kakvoće.
FERROVIA – sazrijeva oko 20. lipnja. Plodovi su  krupni, otvoreno crvene boje, crvenog i čvrstog  mesa, dobre kakvoće. Dobri oprašivači su joj  Sunburst, Durone nero i dr.
LAPINS- srednje krupni plodovi, tamnocrvene  boje, crvenog i srednje čvrstog mesa, dobre   kakvoće. Samooplodna je.
HEDELFINGER – sazrijeva oko 25. lipnja. Plodovi su krupni, intenzivno crvene boje, crvenoga i  vrlo čvrstog mesa, izvrsne kakvoće. Dobri  oprašivači su joj Bing, Germersdorfska i Napoleonova.
GERMERSDORFSKA  – sazrijeva oko 25. lipnja.  Plodovi su krupni, tamnocrvene boje, crvenog i vrlo  sočnog mesa, odlične kakvoće.
SWEET HEART (SUMTARE) – sazrijeva oko 1.  srpnja. Plodovi su krupni, intenzivne sjajnocrvene  boje, svijetlocrvenog i vrlo čvrstog mesa, dobre  kakvoće. Samooplodna je.
Sve nabrojene sorte su introducirane u našu  zemlju, međutim dobre domaće sorte koje se  preporučuju za sadnju su:
GOMILIČKA RANA – vodi podrijetlo iz Kaštel  Gomilice.  Dozrijeva u trećem tjednu trešnje. Plod je  srednje velik do velik, a pokožica intenzivno crvene  boje. Meso je čvrsto, hrskavo, sočno i aromatično.
TUGARSKA – sazrijeva oko 10. lipnja. Plod je  vrlo velik, zagasito crvene boje pokožice, s intenzivno crvenim, hrskavim, sočnim okusom mesa, ugodne arome. Osobito cijenjena sorta zbog  odlične kvalitete plodova.