Rasprodaja terena zvanog Grbice!

Čitatelj Zadarskog lista Mladen Božo Bačić iz Lukorana javio nam se s molbom da objavimo njegovo reagiranje na dva teksta objavljena zadnjih dana u našj novini na temu prodaje terena na području općine Preko veličine 77.085 četvornih metara u turističkoj zoni »Mačjak- Šumljak« na lokaciji Grbice (Grebenaško, Mačjak) u Lukoranu.
Bačić navodi kako je prvi članak bez potpisa člankopisca, a kao izvor se navodi portal »Naši škoji« u kojem glavnu riječ vodi uvaženi gospodin načelnik Općine Preko Jure Brižić!
Pa, gospodine načelniče, dozvolite mi se umiješati s par rečenica vezanih za odnosni slučaj, koji će, kako ističe ovaj čitatelj Zadarskog lista, Vama donijeti slavu (po svemu sudeći!?), a nama Lukorancima gubitak, kao i raniji slučajevi u prošlosti u kojima su se rasprodavale lukoranske nekretnine. Ovo se de facto uklapa u staru lukoransku paradigmu. Objavljujem ovo reagiranje bez obzira na moguću osvetničku akciju s druge strane, poput mojeg havariranog kaića, što Vam je dobro poznato, stoga moram dati (ili podsjetiti na!) neki stručan osvrt!

Bačićev havarirani kaić
I nije se samo dogodila havarija mojega kaića, već i druge radnje… Podsjetio bih Vas da pamtim prodaju prve lukoranske nekretnine pred oko 60 godina, a potpisom je bio kao prodavatelj NOO Preko. Ako se dobro sjećam, svoj potpis na prodaju je stavio ondašnji predsjednik Općine A. Mišlov. Misteriozno su tada dodijeljene zemljišne čestice 601 i 602, obje k.o. Lukoran u korist nekog zagrebačkog suda kao zamjena za tzv. »Bijelo kupalište« u Zadru, a kasnije je dodijeljena i č. z. 155 u samoj blizini, koja je obuhvaćala teren elitnog značenja. Realizirali ste gospodine načelniče Brižiću olako prodaju (ne tako davno!) tzv. »Doma kulture« u Lukoranu, iako je ovaj teren nekad bio u vlasništvu obitelji Salghetti-Drioli, a građevinski materijal za njegovu izgradnju dala je država 1947. godine.
Dakle, pretpostavljam da Vi niste bili tada još ni rođeni, gosp. načelniče?!
Danas imamo ovaj fantastičan slučaj turističke zone »Mačjak-Šumljak« koju mi Lukoranci zovemo Grbice, Grebenaško, Mačjak.
Radi se o grbicama uz maslinadu, dok se na ostatku terena nalazi žbunje uz pokoju crniku i bor.
Navodite fantastična obećanja budućih prednosti koje će dobiti općina, žitelji otoka Ugljana, županije, pa i čak Europa. Ako se niste poslužili psitacizmom, a osobno sam sklon vjerovanju u to, onda ste trebali spomenuti nešto što je povoljno za nas Lukorance koji bivamo tu još od 1068. godine.
Na ex talijanskim ljetnikovcima smještenima uz more (dvije zgrade uz more!), danas Lukoranci u prolazu prema polju ili turisti u šetnji, mogu pročitati »privatno vlasništvo«. Nitko od nas ne zna vlasnike tih ljetnikovaca. Mislim da Vaši Prečani to ne bi olako dopustili u Preku, zar ne?! Ali u Lukoranu sve prolazi i prolazi!!

Zdrava ekonomija
Broj Zadarskog lista od ponedjeljka, 13. siječnja predočava nam opširan članak novinarke na istu temu, uz snimku uvale Prtljug i izjave uvaženog načelnika Općine Preko. Članak otkriva kako se natječaj odnosi na prodaju zemljišta ukupne površine od 386.000 četvornih metara, a projekt navodno obuhvaća gradnju četrdesetak urbanih vila, marinu i popratne sadržaje poput restorana i ostalog. Načelnik dalje otkriva da cijeli projekt »teži« između 120 i 150 milijuna eura.
Prije nego završim, postavio bih Vam pitanje u pučkom stilu. Uočavate li nekakvu zdravu ekonomiju u ovom poduhvatu kojeg toliko hvalite?
Ovaj projekt se odvija na zapadnom dijelu Lukorana, a prije oko 100 godina je unuka pjesnika Petra Preradović objavila svoj roman u kojem stoji i »Vječno šume vode oko Lukorana«. Navodno i Zora dalmatinska potječe odavde i oboje su pozitivni, za razliku od najavljenog projekta »Mačjak- Šumljak«!
Zadnjom rečenicom poput blještavila, kaže načelnik doslovno: »…Ovaj bi projekt značio jako puno i za turizam i ostale gospodarske grane…«, zaključuje se u reagiranju Lukoranca Mladena Bože Bačića.