Turizam uvezao 1,1 milijardi kuna robe

Analiza je pokazala da, suprotno mišljenju koje dominira u javnosti, smještaj i ugostiteljstvo nisu veliki generatori uvoza. Međutim, podaci bi bili veći da su obuhvaćeni i ostali segmenti turističke potrošnje

Preko milijardu i 100 milijuna kuna vrijednosti roba iz uvoza potrošeno je 2010. kroz hrvatski turizam, točnije u dijelu smještaja i ugostiteljstva, pokazuju podaci Instituta za turizam o ovisnosti domaćeg turističkog sektora o uvozu. Ova je “industrija” najviše izložena vanjskim tržištima obzirom da oko 85 posto svih gostiju dolazi upravo iz inozemstva. Također, većina najvećih turističkih kompanija ustvari su u stranom vlasništvu. Ipak, turizam je i djelatnost kroz koju se najbrže, najjednostavnije i najlakše ostvaruje izvoz domaćeg proizvoda, međutim, mnogi će reći daleko od onoga što bi se moglo doista plasirati jer je udio uvoza visok. Inače, odljev novca iz turizma, uz ostalo kroz uvoz, karakterističan je za većinu zemalja koje ovise o turizmu te mogu iznositi i do 85 posto prihoda, kažu u Institutu za turizam, navodeći kako je to rezultat niza čimbenika – inozemnih kapitalnih ulaganja u turističku infrastrukturu i smještajne objekte, potom uloge vanjskih posrednika, posebno velikih touroperatora i prijevoznika u inozemnom vlasništvu, koji u nekim slučajevima zadržavaju i do 50 posto ugovorene cijene aranžmana. U zemljama koje nemaju diverzificiranu vlasničku proizvodnju kroz uvoz se može u inozemstvo odliti od 40 do 50 posto ukupne bruto zarade od turizma.
Teško procijeniti
Sve to utječe u konačnici na korist koju država ima od turizma pri čemu cilj treba biti povećanje bruto dodane vrijednosti koja nastaje turističkim aktivnostima, a što se može postići većim plasmanom domaćih proizvoda u turizam.
Ipak u Institutu ističu kako je uvoznu ovisnost hrvatskog turizma, čiji se prihod računa na oko 6,4 milijarde eura, teško precizno procijeniti, i to iz niza razloga. O tome ne postoji kvalitetna statistika, a neki proizvodi se vode kao domaći, a imaju uvoznu komponentu, dakle nisu potpuno domaći proizvod.
Jedno od rijetkih istraživanja, koje se sustavno i temeljem jasno definirane metodologije bavilo problematikom uvozne ovisnosti hrvatskog turizma, bilo je istraživanje Instituta za turizam još iz 2005. pod nazivom Hrvatski proizvod za hrvatski turizam.
Prema njemu je iz uvoza stiglo oko 21 posto proizvoda koje su nabavljane u ugostiteljstvu. Promatrano prema vrstama ugostiteljskih objekata, može se reći da je udio uvoznih proizvoda najveći kod hotela – oko 32 posto, potom kod privatnog smještaja – oko 27 posto, dok je udio uvoznih proizvoda najmanji kod restorana i barova i iznosi oko 14 posto. To ukazuje da su hrvatski ugostitelji, barem oni koji imaju objekte više kvalitete, ipak još uvijek okrenuti domaćim namirnicama koje smatraju kvalitetnijima od uvoznih.
Pritom se najviše uvoze neprehrambeni proizvodi kao što su higijenski proizvodi potrebni u segmentu smještaja, sredstva za čišćenje, sitni inventar i slično.
Neizravna potrošnja
– Analiza stanja pokazala je da, suprotno mišljenju koje dominira u javnosti, ugostiteljstvo nije veliki generator uvoza u Hrvatskoj. Međutim, podaci o uvoznoj ovisnosti bili bi zasigurno veći ukoliko bi bili obuhvaćeni i ostali segmenti turističke potrošnje koji nisu vezani za smještaj i prehranu u ugostiteljskim objektima. Kao i uvoz svih proizvoda u drugim sektorima koji se izravno i neizravno troše kroz turizam poput proizvoda u trgovini na malo i veliko, energenta, graditeljstva i slično, ističu u Institutu.
Inače, dostupni podaci o uvozu turističkog sektora pokazuju da je najveći uvoz ostvaren predkrizne 2008. – milijardu i 133 milijuna kuna, od čega je oko 960 milijuna kuna uvoza ostvareno samo u segmentu smještaja. Nešto manje, za oko 130 milijuna kuna, uvezlo se 2009. da bi se 2010. uvoz opet povećao na milijardu i 127 milijuna kuna.

Povezivanje s poljoprivredom: iskustva iz Španjolske i Italije

Veći plasman domaćih proizvoda u turizam u Španjolskoj se, primjerice, postiže putem diferencijacije turističkih proizvoda i specijalizacije, što je ova zemlja prepoznala i kroz program “Planovi konkurentnosti – horizontalni plan španjolskog turizma do 2020.” kojim se provodi povezivanje različitih poslovnih subjekata na regionalnoj i lokalnoj razini.
U okviru programa ekonomskog oporavka, i u Italiji je provedeno nekoliko inicijativa povezivanja turizma s poljoprivrednom proizvodnjom, i to na regionalnoj razini – Smještajni kapaciteti na selu (Campania, Basilicata, Puglia), Mediteranska hrana i vino (Calabria, Sicilia, Puglia) i Turizam na selu (Lombardia, Sicilia).