U svakom spava ljubav, samo je treba probuditi

Blagdan ljubavi Valentinovo u Domu  za odrasle u Zemuniku obilježen je smijehom i veseljem, prigodnim igrama,  recitacijama i pjesmama. U  svemu tome pridružili su  im se i štićenici Doma za  odrasle osobe Sv. Frane iz  Zadra i Centra za rehabilitaciju Sv. Filip i Jakov te  je bilo 70 sudionika ovoga  lijepog okupljanja gdje su  štićenici pokazali koliko je u  njihovim životima važna  ljubav. A pokazali su i da  ljubav spava u svakom, samo je treba probuditi.

Program štićenika

- U povodu Valentinova,  dana zaljubljenih, ali i dana  ljubavi prema bližnjemu, organizirali smo ovo  međusobno druženje zabavnog karaktera između  štićenika, socijalnih radnika, osoblja i volontera. Sve  u cilju da se naši štićenici u  ovom drugom životnom domu osjećaju kao da su kod  kuće, kazala je domaćica  Nataša Petrušić, ravnateljica zemuničkog Doma za  odrasle.

Prigodom brojnih recitacija i pjesama koje su izvodili štićenici, društvene  igre "Čovječe, ne ljuti se" i  tombolom s prigodnim, valentinskim nagradama, nisu  skrivali veselje i sreću.  Njihovi drugi roditelji, sestre i braća, odnosno osoblje  ovih socijalnih ustanova,  zaželjeli su im da ih stalno  prate zdravlje, sreća i ljubav.

- Današnji dan mi u Domu volimo nazivati danom  ljubavi i zato smo upravo  danas odlučili organizirati  ovakav nesvakidašnji događaj, jer kao što je svaki  drugi blagdan ljepši kada se  podijeli s drugima, mislim  da je tako i s Valentinovom,  govori Petrušić okružena  brojnim srcima, balonima i  slatkišima.

Svojim čovjekoljubljem,  osobito skrbeći o nemoćnima, najpotrebitijima, onima  s posebnim potrebama, socijalne radnice, medicinsko  osoblje, djelatnici ovih socijalnih ustanova i volonteri, oplemenjuju svakoga  čovjeka, ljubav, poštovanje,  razumijevanje i solidarnost.

- Djelatnici svaki dan imaju spremnu dozu žrtve i  strpljenja, a zauzvrat dobiju  osmijeh i ljubav svojih korisnika. Razloga za radost  uvijek se nađe, naglasila je  Maja Pletikosić, ravnateljica Doma za odrasle osobe  Sv. Frane iz Zadra.

Rad osoblja u socijalnim  ustanovama nema samo socijalnu i humanu dimenziju,  što je važno, nego i kršćansku i ljudsku dimenziju oslanjajući se prvenstveno na  ljubav prema bližnjemu.

Sjećanje ne može nitko  uzeti

- U svakom čovjeku, bez  obzira na njegove fizičke,  psihološke, duhovne i druge  sposobnosti, vidite dijete,  vidite čovjeka, kazala je Maja Pavković, socijalna radnica u Centru za rehabilitaciju Sv. Filip i Jakov.

Mada starost često donosi  sa sobom dosadu, bolest,  samoću i tugu, bol zbog  odlaska dragih osoba, ona  ne znači odustajanje i nazadovanje. To može biti vrijeme za mudrost i sjećanje  na jedan život u kojem je  bilo mnogo ljubavi, davanja  i strasti, ali i briga, boli i  razočaranja.

- Sjećanje na sve to  proživljeno nitko vam ne  može oduzeti, a u našem  Domu, sa stručnim i toplim  osobljem, možete dobiti novu priliku. Iako u specifičnom okruženju stručna  potpora u svakom pogledu,  razgovor, druženje, otkrivanje zatomljenih i neprepoznatih sklonosti i talenata,  pomažu vam kako bi jesen  vašeg života bila dostojna,  istaknula je Petrušić.

U filipjanskom Centru za  rehabilitaciju neki roditelji i  skrbnici djecu posjećuju  više, neki manje, neki,  nažalost, nikad. Neki imaju  objektivne razloge što ne  dolaze često, a neki možda i  nemaju.

- Misija Centra za rehabilitaciju, osoba s težim i  teškim tjelesnim i mentalnim retardacijama, je raditi  na što boljoj kvaliteti života  korisnika, uvijek poštujući  njihovo dostojanstvo,  pružati im mogućnost da se  razvijaju koliko god mogu, a  uz to im davati ono što im  najviše treba, puno pažnje,  radosti i ljubavi, zaključila  je Pavković.