Brat Vesne Vasović Zoran Drača traži skrbništvo nad dječacima iz Belgije

Slika korisnika admin
Vedran SITNICA

"Svaku večer molimo Boga da mirno zaspu, sklope okice i da ne misle na nas, a sutra će doći novi dan, pa će biti bolje" - ovom su se rečenicom Vesna i Miroslav Vasović, baka i djed dvojice dječaka koji su iz Sukošana odvedeni u sirotište, obratili nama, novinarima Zadarskog lista, dok smo jučer bili u stanu njezina brata Zorana Drače u Zadru.

Naime, priča o dvogodišnjem L. i sedmogodišnjem M. koji su završili u Domu za nezbrinutu djecu u Nazorovoj nakon što su im baka i djed deportirani u Belgiju, potresla je hrvatsku javnost, no malo tko zna da u Zadru živi i Vesnin brat Zoran koji ovih dana prolazi agoniju jer ni on ne može vidjeti djecu.

Zoran Drača živi na Meladi i sa zaručnicom Lucijom dobio je skrbništvo nad sestrinim unucima onoga dana kada su ona i suprug Miroslav odvedeni u pritvor u Zadru. Zoran nas je pozvao moleći za pomoć, osobito nakon što ga je sestra iz Belgije nazvala i uputila ga na naš list kako bi hrvatski mediji pokušali utjecati na pozitivno okončanje ove priče.

U kućnom pritvoru

Vesna i Miroslav inače su u kućnom pritvoru u Antwerpenu zbog optužbe tamošnjeg suda za maloljetnike da su djecu oteli odvevši ih sa sobom prošle godine u Zadar, iako djeca imaju i hrvatsko državljanstvo. Sudskim putem sada pokušavaju učiniti sve da im unuke vrate ili ih barem daju na skrb njenom bratu Zoranu u Zadru, kojemu su već jednom bili dodijeljeni.

A Zoranov je stan prepun slika sestrinih unuka, tu su i igračke s kojima su se L. i M. igrali i rado posjećivali ujaka Zorana otkako su preselili u Sukošan. No, kod njega su bili kratko, iako je od Centra za socijalnu skrb dobio rješenje o skrbništvu.

Najgore mu je to što djecu ne može posjetiti niti u Domu u Nazorovoj jer je belgijski isud izričito zabranio sve posjete članovima obitelji zbog optužbe da su ih baka i djed oteli.

- L. i M. zadnji su put kod nas bili 18. prosinca prošle godine kada su ih doveli policija i socijalni radnici nama kao najbiližim članovima obitelji. Te večeri policija je došla mojoj sestri i šogoru kući u Sukošan i rekli da ih temeljem naloga belgijske policje moraju privesti. Bilo je to za nas strašno, ali smo barem bili mirni da su djeca kod nas. I socijalna radnica se složila da je najbolje da ostanu ovdje jer je vidjela da su djeca tu bezbrižna i osjećaju se kao kod kuće. Međutim, veselje je kratko trajalo, već sutradan su došli po njih i odveli ih u Zagreb - priča Zoran.

Oduzeti roditeljima

Svako malo nazove dom da provjeri kako su djeca, ali dobiva uvijek isti odgovor: "Dobro su, uklopili su se". I Zoranova zaručnica Lucija pokušala ih je nazvati, ali odgovori su, kaže, uvijek općeniti i stereotipni, a najgore im je što se sa djecom ne mogu čuti:

- Kažu nam da bi ih to uznemirilo, a dali bismo sve samo da ih barem nakratko čujemo. Podnijeli smo zahtjev za skrbništvo, čekamo odgovor, ali teško da ćemo išta uspjeti jer je belgijski sud za maloljetnike izdao naredbu da se djeca ne smiju dati na skrbništvo obitelji bake Vesne - kaže nam Lucija.

Nakon što su Vesna i Miroslav poslani u kućni pritvor djeca su opet dodijeljena majci, no tu tek počinje prava priča. Dječaci su, naime majci oduzeti upravo zbog nemara, ona i njen suprug izgubili su pravo na skrbništvo. Šokantan je način na koji je do toga došlo:

- Jednoga dana Vesni je kćer Ilijana samo ostavila djecu pred vratima, onako u kolicima i sa dvije vrećice. Sestra se spasila da su i to učinili jer joj je zet ilegalni imigrant sa Kosova koji je zlostavljao suprugu i djecu, a bili su više gladni, nego siti. Baka i djed dobili su skrbništvo nakon što su belgijski socijalni radnici utvrdili da su ih majka i otac zanemarivali. Pružili su im sve, socijalni radnici su ih redovito nadzirali i vidjeli da su djeca sretna s njima - priča Zoran.

opširnije u današnjem tiskanom izdanju

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno