Vlakovi kao da ne postoje

FORZA ZADRANKE!!!
Sada će netko reći da sam se pretvorio u pravu domaćicu s obzirom koliko pratim emisiju „3,2,1 kuhaj“, ali što ću kada mi je zanimljivo. Osim toga, prošle smo sezone imali Zadranke, pa ove sezone opet. Žao mi je što su Ljiljana i Drago ispali, ali ostale su nam ove dvije cure Loreta i Ivana koje su se u zadnji čas provukle, ali vrlo nadmoćno te se nadamo da će daleko dogurati, bar kao Silvijana i Marica prošle sezone, tj. skoro do samoga kraja. Uostalom, pokazalo se da puno toga ovisi o trenutnom raspoloženju, kako žirija tako i natjecatelja. Meni je u stvari jako žao što se ne mogu umiješati. Recimo ovako. Oni dobiju jelo i probaju, a ja dobijem posebnu porciju i onda uspoređujemo ocjene njih kao stručnjaka i mene kao mediokriteta koji voli jesti. Jedini je problem što bi nakon samo jedne sezone imao sto kila. Ali što ću? To mi je jedini porok. Ne pijem, ne pušim, ne drogiram se, ne j.. ups. Sada je stvarno dosta.

REPRIZA ZANIMLJIVOG DOKUMENTARCA
Dokumentarna serija „Neobični vlakovi“ koju emitira, naravno HTV je odlična. Radi se o francuskom dokumentarcu u kojem izvjesni Philippe Gougler putuje po raznim zemljama, ali u vlakovima i tu upoznaje ljude i običaje. Gledao sam epizode s tajlandskim, malezijskim i južnoafričkim vlakovima i svaka me oduševila, jer se ja nikada ne bih vozio vlakom po dalekim zemljama pa to on radi umjesto mene. Bude tu svega i svačega, ali u svakom slučaju – poučno i zanimljivo. A kada smo kod vlakova, baš sam neki dan prolazio kraj ove naše zadarske željezničke stanice i sjetio se kako sam ponekad neke ljude pratio na vlak, tj. u 50 godina dva puta. Pa mi je to ispalo malo rijetko, ali sam preciznom analizom ustvrdio da je to istina. A sam sam se vlakom vozio dva puta u životu. Jednom u Zagreb 1972. Godine čuvenim „Marjan ekspresom“ i drugi put slučajno 1984. iz Rijeke do Ljubljane. Ovo prvo mi je putovanje bilo dugo i dosadno, a u ovom drugom sam uživao jer sam bio u vojsci pa mi je svaki izlazak na slobodu bio lijep.
Bilo kako bilo, vlakovi su nešto što kod nas skoro da i ne postoji, a ona zgrada u kojoj je bila stanica je bila napravljena toliko ogromna kao da smo prometno sjecište južne Europe, a ne kao da smo imali jednu jedinu prugu koja je išla do Benkovca i Knina. U svakom slučaju, nije da sam baš nešto očajan što vlaka više nema, ali sam ponosan što sam se više puta vozio u vlaku ( 2 puta), nego što sam jeo u restoranu brze hrane koji je sada tamo umjesto vlakova (0 puta), a koji je pun kvazi-Zadrana koji misle da su u američkom filmu.

ŠALJIVOSTI NA RAZINI NEPISMENIH I NEOBRAZOVANIH LJUDI
Jedna od najbesmislenijih emisija na svim domaćim televizijama je i neka vrsta „Šaljivog kućnog videa“ ili kako se to već zove. S obzirom da danas svatko ima spravu za snimanje, onda se broj tih video uradaka umilionuostručio i sada nam se serviraju svakakve gluposti u kojima mala djeca zaspu dok jedu, oni malo veći izvode neke vratolomije pa se polome, a najodvratniji su snimci s vjenčanja u kojima pijani (a i ionako glupi) ljudi izvode gluposti koji bi trebale biti smiješne, a samo tjeraju na povraćanje.
A zašto sam rekao da je besmisleno emitirati ovakve stvari? Pa jednostavno zato što je ovakvih stvari prepun internet i ne znam zašto bi netko gubio vrijeme pred televizorom kada toga ima na tone na svakom koraku. Možda zbog šaljivih komentara voditelja? Ti su komentari daleko od onih zbilja zabavnih koje su Jurkotić i Lipovšek davali u „Ninja ratnicima“. Doduše, ne treba kriviti ni komentatore, jer ovo se emitira za ionako insuficijentnu publiku, ali da američki voditelji govore „kaj“, a djeca samo viču „kak, tak, bum, buš…“ nekako ne vjerujem. U svakom slučaju – izbjegavati u širokom luku.