Petak, 19. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Što Mesić kaže o Arasu, Šali, Gotovini, Antiću…

16.02.2020. 11:15


Bivši predsjednik Stjepan Mesić ni u 86. godini života nije izgubio na svojoj prepoznatljivoj lucidnosti i sebi svojstvenom humoru. Susreli smo se nedavno na zadarskom području, u društvu dugogodišnje tajnice njegova ureda, gospođe Mirjane, te dvoje-troje njegovih prijatelja i započeli onako laganu ćakulu uz kavu.
I tako, u šaljivom tonu, zanimalo nas je manje-više ono što Stipu veže za Zadar i zadarski kraj. Jako voli doći u Zadar, poglavito u ljetnim mjesecima kada se po nekoliko dana zna opustiti u ovdašnjem akvatoriju, a i njegova dugogodišnja »desna ruka«, tajnica Mirjana i njezin suprug borave često u Zadru, u svome stanu, pa ga i ta okolnost zna dovesti u Donatov grad.


Kalmeta je gurao svoj Zadar
Iako Zadar u političkom smislu slovi kao »HDZ-ova utvrda«, a Stipe se rastao davno od HDZ-a, njegov pogled na razvoj Zadra nije nimalo opterećen skučenim, subjektivnim pristupom. Kaže da je Zadar srećom godinama imao jako i uspješno vodstvo koje se uporno i pametno, ponekad i vrlo sebično borilo za interese svoga kraja. U tom smislu posebno izdvaja Božidara Kalmetu. Iako nije njegov stranački izbor, niti su politički bliski, kaže Mesić, Zadrani mogu biti sretni što su imali takvog čovjeka na čelu grada i takvog ministra koji se svesrdno borio za zadarske interese. On je i kao ministar bio prije svega zadarski ministar i svi su u vrhu politike to znali, nekima se to nije sviđalo, ali Kalmeta je gurao svoj Zadar. Mnogi bi gradovi bili sretni da su imali takvog »fajtera« – kaže Mesić, koji inače nije sklon Kalmeti kao HDZ-ovcu.


»Mogu vam reći da me je iznenadio taj rezultat u Zadru, ugodno naravno. Taj zadarski uspjeh bio je na mome putu do predsjednika Republike pravi »poguranac«
Stipe Mesić




Podsjećamo Mesića da je u povijesti predsjedničkih izbora, od pokojnog Franje Tuđmana pa do Zorana Milanovića, upravo on u gradu Zadru osvojio najviše glasova, a na jednim izborima kada se borio protiv Jadranke Kosor, dobio je čak 68 posto!
– Pa, ja sam u to vrijeme osjetio da građani žele promjenu, ne žele više mrzovoljnu politiku, a ja sam nudio te promjene. Ipak, mogu vam reći da me je iznenadio taj rezultat u Zadru, ugodno naravno. Taj zadarski uspjeh bio je na mome putu do predsjednika Republike pravi »poguranac«. Poslije Zadra ja sam bio siguran da ću pobijediti. Zadar je odigrao značajnu ulogu pri mome izboru za predsjednika – kazao nam je bivši šef države.


Kaput za Petra Šalu
Šjor Stipe moram Vas nešto pitati, a to mi je jednom u nekoj usputnoj šali ispričao poznati Zadranin Romano Meštrović. Navodno ste po izlasku iz zatvora u Staroj Gradišci, svoj kaput ostavili Zadraninu Petru Šali s kojim ste zajedno robijali. Je li to istina?
Stipe se nasmije i kaže: Je, točno. U zatvoru je s nama bio i general Srnec kojega su zatvorili zbog nekih izjava koje je dao u vojsci. On je radio u onom odjelu gdje se izdaje roba, odjeća za zatvorenike pa bi meni – kad bi me prepoznao kroz onaj otvor po rukama – uvijek znao dati malo bolju robu. Taj sam »šinjel« ostavio Šali da ga bolje grije.
Je li bio još neki Zadranin s Vama tada u zatvoru, pitamo bivšeg predsjednika koji je nakon Hrvatskog proljeća bio osuđen na 2,2 godine zatvora, a odslužio godinu dana. Bio je i Aras, kaže Stipe, ali i dodaje: Aras i Šale bili su nervozni političari, a o tome govori i jedna epizoda s naše robije.
– Dođu oni jednom do mene i kažu: Slušaj Stipe, Vlado Gotovac se s ovim ne slaže, ali da kažemo tebi – mi predlažemo jednu akciju za vrijeme nedjeljne šetnje. Inače, u toj šetnji su bili zatvorenici iz dva odjela i dijelila nas je crta koju nismo smjeli prijeći, a na toj sredini stajao je direktor zatvora, naoružani stražari, nekoliko policajaca. Kažu meni njih dvojica: Ajmo ih naglo zaskočiti, razoružati, odvesti ih u blagovaonicu, zamračiti prozore i pregovarati s vlastima da nam dovedu autobus koji će nas odvesti do Austrije. Ove njihove ćemo držati kao taoce. A kad stignemo u Austriju, njima ćemo objasniti što se to događa u komunističkoj Jugoslaviji.


Otpuštanje generala
I, što ste im odgovorili? – pitamo znatiželjno Stipu. Ma vi ste potpuno ludi, odgovorio sam im. Pa znate koliko će ta akcija trajati?! Niti petanest minuta! Sve će nas izmitraljirati, kažem ja njima. A oni meni: Pa neće pucati u svog direktora zatvora. Ma što je vama, uzvratim ja, pa znate koliko njih ima što čekaju to mjesto! I tako smo ja i Vlado Gotovac pomogli da se ne ide u tu suludu avanturu, ispričao nam je Mesić.
Dotakli smo se i generala Ante Gotovine koji je jedan od najvećih simbola vojnog oslobađanja Hrvatske, poglavito u zadarskome kraju. Mesić se najprije prisjetio kako je dolaskom na Pantovčak 2000. godine otpustio jednu grupu generala među kojima je bio i Gotovina, a zbog razloga što su se njemu obratili s određenim političkim stavovima.
– Tada mi je premijer Ivica Račan govorio: Stipe, nemoj tako radikalno, pa ajmo razgovarati s tim ljudima. Ja sam bio uvjeren da je to jedini pravi potez jer šef države, kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, ne smije dopustiti da mu se iz vojske diktira kako će voditi politiku. Uostalom, vrhovni zapovjednik nema što pregovarati s generalima, nego im on zapovijeda – kaže Mesić, zaključujući da je to jedini zdravi odnos.
No, nedvojbeno se slaže s ispravnošću odluke Haaškog suda o oslobađanju Gotovine te nam je otkrio još jedan zanimljiv detalj:
– Kada je Ivo Pukanić, poznati novinar kojega su ubili, došao k meni i rekao da se ide naći s generalom Gotovinom, ja sam tada znao da se on nalazi u jednoj europskoj državi. Rekao sam Pukaniću: Pozdravi mi generala i poruči mu da mu ja kao predsjednik države jamčim sigurnost u mome uredu gdje će ga haaški istražitelji intervjuirati, da iskoristi ono pravo koje je imao i Stipetić i neki drugi. A tko je njemu i zašto suflirao da pobjegne, ja to ne znam, ali znamo kako je sve to nažalost završilo – kaže Mesić.
Eto, malo-pomalo, dotakli smo se nekih zanimljivih poveznica koje bivšeg predsjednika vežu za neke zadarske teme, ljude i događaje. Uz ugodno druženje »s predsjednikom na kavi«, pozdravljamo ga na putu za Zagreb.


Bio sam protiv tjeranja Stanislava Antića
Na samom početku 90-ih, još dok sam bio čvrsto i visokopozicioniran u HDZ-u, došli su mi iz Zadra i kažu: moramo maknuti Antića iz SAS-a. On je komunistički direktor i posluje, izvozi samo na istok. A ja sam za Antića znao još iz vremena kada se u gospodarskim krugovima bivše države pričalo kako čistačica u SAS-u ima veću plaću od arhitekta u Zagrebu. A njihov argument je bio da izvozi samo na istok! Zamislite koliko bi mi danas bili sretni da Hrvatska ima nekoliko Antića koji izvoze samo na istok, a da radnici te firme imaju plaću poput SAS-ove čistačice!
Takve je ljude Hrvatska trebala iskoristiti, a ne potjerati. Nažalost s njim se dogodilo ovo drugo.


»Babiću, nećeš imati ni zubarsku ordinaciju, a kamoli državu«
Dok sam kratko vrijeme bio predsjednik predsjedništva Jugoslavije 1990., vidio sam da u Beograd dolazi delegacija iz Knina radi sastanka s Miloševićem i Borom Jovićem, koji je bio potpredsjednik SFRJ. Kažem ja: Slušaj Boro, ovdje sam ja predstavnik Hrvatske i ja moram biti na tom sastanku kada dolaze Babići, Zelenbabe i tko sve ne… Pristao je. Kažem im na tom sastanku: Slušajte, poslali smo iz Zagreba poruku svim predsjednicima općina s većinskim srpskim stanovništvom i općina u kojima živi manji dio Srba, da dođu na razgovor. Svi su obećali osim Milana Babića iz Knina. Nisam mogao dobiti njega pa sam uspio kontaktirati s njegovim tajnikom koji mi je rekao: Babić vam je poručio da nitko u ovim općinama ne smije kontaktirati s hrvatskim vlastima. A kad sam se jednom vidio s Babićem, on mi je ovako objasnio svoj stav: Slušaj ti Mesiću, ja ću imati državu prije ili poslije. Ni zubarsku ordinaciju nećeš imati, sve ćeš izgubiti Babiću jer te ovi u Beogradu varaju – odgovorio sam mu.
Nažalost, to su shvatili tek nakon Oluje.