Hrana iz kućanstva

Gdje proizvesti zdravu hranu o kojoj ste pripovijedali prošli put u Lojdu, upita Marčina.
Pa znaš, sva hrana mora biti zdrava, ali u očima potrošača neka hrana je zdravija, ukusnija, bolja, dostupnija, više joj se vjeruje.
E, pa vidiš, pročitat ćeš na deklaraciji proizvoda da je neka hrana kakvonosnija jer ima dodanih vitamina, antioksidansa, tvari koje poboljšavaju probavu, tvari koje liječe organizam i poboljšavaju zdravlje.
Za razliku od narodnih lijekova, ljekovitih trava i prirodnih namirnica, suvremeni proizvođači, najčešće dorađivači i prerađivači hrane, dodaju hrani tvari koje ne moraju biti organskog prirodnog podrijetla, ali su u suvišku vrlo otrovne, primjerice, sol.
Ali vratimo se hrani koja se proizvodi na hrvatskim tlima.
Ta hrana nije onečišćena nitritima, kancerogenim i otrovnim metalima, prevelikim gnojenjem mineralnim gnojivima. Nažalost, niti stajskim gnojem, jer ga proizvodimo premalo za ukupne ratarske površine. Voda za navodnjavanje i vodotoci još uvijek su čisti.
Zrak, treći čimbenik koji se može onečistiti industrijskim postrojenjima i energanama, također je čist od, primjerice, teških kovina. Onda možemo ustvrditi – naši poljodjelski proizvodi su zdravi, ushićeno će Marčina.
Jesu, ali potrošači više vjeruju proizvodima koji su proizvedeni na obiteljskim gospodarstvima, u malim serijama, na što prirodniji način, jer seljačka kućanstva hranu koju proizvode ujedno i troše.
Takvi proizvodi nastali su od domaćeg simena i pasmine životinja dobro prilagođenih podneblju, i ne treba im dodavati nikakve tvari, već ih trošiti sezonski i uživati njihove prirodne sastojke.
Vaš Bage