Antonija Suraća nisam mogao odbiti

Premda sa Suraćem nisam igrao zajedno u klubu, naše prijateljstvo je veliko. Najbolje smo se upoznali na natjecanju koje smo imali sa studentskom reprezentacijom – kaže Grubišić

Nije crna ovca, iako je jedini “stranac” u momčadi.
– Meni je u Zadru odlično – kaže Mario Grubišić (1983.), tehničar odbojkaša Zadra, igrač za kojeg će suigrači reći da je preporodio Zadar od dolaska u zimskom prijelaznom roku.
– Dao sam koliko sam mogao i zbog toga sam jako zadovoljan. Ne znam kako je Zadar igrao u prvom dijelu sezone, ali ono što smo odigrali od 12. kola do danas bilo je odlično. Svaku utakmicu pojavio bi se jedan igrač koji je povukao ostatak momčadi.
A Grubišić je vukao stalno. Svojim loptama razigravao je zadarske pucače.
– Cijeli život igram tehničara i ne mislim da sam u Zadru odigrao nešto posebno dobro ili loše. Ono što mi je išlo na ruku jest to da sam došao u mladu momčad koja je imala veliku želju dokazati se u Prvoj A ligi. Suigrači su me dobro prihvatili i kad smo svi počeli raditi svoj posao počeli smo pobjeđivati.
Iako će pohvaliti sve suigrače, Grubišić će podvući Antonija Suraća.
– U Zadar me dovelo prijateljstvo s Antonijom i to nikad nisam skrivao. Premda sa Suraćem nisam igrao zajedno u klubu, naše prijateljstvo je veliko. Najbolje smo se upoznali na natjecanju koje smo imali sa studentskom reprezentacijom. Od tada smo jako dobri. Uostalom, odbojka je u Hrvatskoj mali sport i svi se dobro poznajemo.
Varaždin jedini kiks
Grubišić prije Zadra godinu dana nije igrao.
– Želio sam završiti studij veterinarstva u Zagrebu. Trebalo mi je za to vremena i odlučio sam odbojku staviti u drugi plan. Iskreno, da me netko drugi pozvao, ne vjerujem da bih se ponovno vratio odbojci. Ovako, Antonija nisam mogao odbiti. Rekao mi je da je momčad dobra, ali da imaju problema sa završavanjem poena, da su izgubili neke utakmice koje su po svemu trebali pobijediti.
Šibenčanin nije odmah prihvatio Suraćev poziv.
– Dogovor je bio da dođem na trening i vidim kakva je momčad, pa ako sam zainteresiran za dogovor sa Zadrom da vidimo što se može učiniti. Tako je i bilo. Bio sam zadovoljan viđenim i nije bilo razloga ne vratiti se na parket.
Zadarska bajka počela je u 11. kolu pobjedom u Vukovaru (3:2), dok Grubišić još nije bio u momčadi. Kasnije je pobjednički niz nastavljen.
– Prvih nekoliko utakmica ključne poene donosio nam je Filip Šestan. Pobjedu u Šibeniku izvukao je Surać, odlično je cijelo ovo vrijeme reagirao i Josip Viduka, koji je pokazao da iskustvo ima veliku ulogu. Posljednje dvije utakmice u prvom planu je bio Ivan Škara. Drago mi je da se i on sam mogao uvjeriti koliko stvarno može, a može jako puno. Ne znam zašto nitko u medijima nije naglašavao Škarinu ulogu. Uopće, slaba točka bila nam je jedino utakmica protiv Varaždina. Sve ostalo bilo je na visokoj razni.
Desetljeće u Prvoj ligi
Zadru se otvara mogućnost plasmana na šesto mjesto s kojim se ulazi u četvrtfinale doigravanja za prvaka.
– Budemo li šesti igrat ćemo s Mladosti iz Kaštela i to bi bila lijepa nagrada za sav trud uložen ove sezone. Međutim, ako i ne budemo šesti nema razloga za nezadovljstvo jer je već sada iza nas odlična sezona koja je pobjedama protiv Murse i Rijeke još više dobila na vrijednosti.
Sezona u Zadru Grubišiću je 11. koju igra u Prvoj ligi.
– U Šibeniku, gdje sam i počeo trenirati, bio sam osam godina. Kasnije sam igrao za Centrometal. Nije mi zato bilo lako prekinuti s odbojkom, ali odlučio sam studij staviti na prvo mjesto. Međutim, previše volim ovaj sport da bih tako lako jednom za uvijek mogao reći da više neću igrati.
Za kraj, kako to obično biva, želje i pozdravi.
– Pozdravljam sve u Odbojkaškom klubu invalida Zadar i želim im sreću u Ligi za prvaka.

Veterina i odbojka

Je li Mario Grubišić najbolji odbojkaš među veterinarima (ili obrnuto) ne znamo, ali da se može baviti jednim i drugim to je već pokazao.
– U Šibeniku radim kao veterinar, a kad stignem odem na treninge, naravno i na utakmice. Imam i nekih poslova blizu Zadra tako da se snalazim kako stignem.
U prvom nastupu za Zadar, u 12. kolu na Višnjiku protiv Karlovca, Grubišiću baš i nije bilo komotno u dresu s brojem deset. Višak kilograma nije bilo teško uočiti.
– Tako je to s veterinarima. Dobra strana tog posla je da se može dobro pojesti. Osim toga, godinu dana nisam trenirao, a i inače nisam bio igrač koji se mnogo zamarao fizičkom spremom. Nisam te navike promijenio ni kad sam došao u Zadar. Nije bilo ni vremena za takvo što.

Karlo Buterin za prvog tehničara

Ostaje li Grubišić i sljedeće sezone?
– Ostat ću u Zadru još sljedeća tri kola. To je sigurno, a što će biti dalje mogu sam nagađati. Tko zna hoću li za pola godine raditi u Šibeniku ili negdje drugdje. Za Zadar je najvažnije da u Karlu Buterinu ima odličnu perspektivu na mjestu tehničara. Ako se s Karlom bude i dalje dobro radilo, s obzirom na tehniku koju ima i njegove duge prste, on može biti vrhunski tehničar. Načelno, nemam ništa protiv ostanka u Zadru, ali ako do toga i dođe, ne vidim se na mjestu prvog tehničara. To bi trebao Buterin, a ja mogu pomoći ako zatreba.

Smiješna strana odbojke

Na domaćim utakmicama Zadar ima malu, ali bučnu podršku publike. Posebno je zanimljiva skupina nekoliko mladića koji sjede uz sredinu terena i dobacuju zanimljive primjedbe igračima.
– Nekad ih čujem u igri i kad shvatim što su rekli ne mogu se suzdržati od smijeha. To je sjajna ekipa koja se dobro zabavlja uz odbojku, a i nama je lijepo s njima. Osim toga njihova podrška velika nam je pomoć u domaćim utakmicama.