Senka i Marijana jedna drugoj čuvaju ovce

Slika korisnika admin
Autor: 
Ana GRGAS

Na petnaestom kilometru od Benkovca prema istočnom rubu  naše Županije smjestile se Rodaljice. Selo je poznato  diljem Lijepe naše, ali i izvan  granica po brojnim poznatim  imenima kojih je podrijetlo iz  ovog pitomog i rodnog sela.   Primjerice, Džodani (političar  Šime), Šunići, Grgasi (akademski kipar Mile), a točno na dan 8.  mart - Dan žena utvrdili smo da  su Rodaljice specifične i po tome što su žene  isključivo te koje  brinu o ovcama i kozama.

S mise na ispašu

Iako je Dan žena i nedjelja, na Sv. misi koja je u Rodaljicama uvijek u podne bile su samo dvije Rodaljčanke, ali i one nakon mise odlaze sa stadima na ispašu. 

Uključene su u svaki segment proizvodnog procesa, počevši od pašarenja koje je u periodu od konca studenog pa sve do travnja cjelodnevno, dakle, ženi oduzima vrijeme od ranih jutarnjih sati pa sve do zalaska sunca.

 - Ah, muke ti to, boraviš na svežem zraku, malo sjedneš, malo prohodaš, poslušaš tranzistor, u proljeće nabereš šparoge, ljeti kupine, a da ne govorim o smilju, kroz jesen nakupiš bajama i oraha i što bi bolje, komentira sredovječni Rodaljčanin čija supruga također pripada skupini od desetak ovčarica/kozarica iz Rodaljica.

Od crkve prema selu prve su kuće Mijića, a na samoj okućnici žalostan prizor, od marčane bure izvaljen bajam u punom cvatu, ali zato u samom dvorištu sasvim drugačiji prizor, cijeli niz pršuta i panceti ispod odrine kojima će bura dati prepoznatljiv i svojstven štih.

Mijići su najbrojnija obitelj Rodaljica, ali i puno šire, a svakako vrlo jedinstvena. Blizanci Ivica i Dragan (1960), nećaci Mile Grgasa imaju jedanaestero djece, Ivica šestero (jedno žensko, pet muških), Dragan petero (jedno muško, 4 ženskih), iako žive u odvojenim kućama poljoprivreda im je jedinstvena djelatnost. Nositelj OPG-a je Ivica, prvorođeni, u rađaonici Benkovac, a Dragan za kojeg niti dežurni liječnik nije znao, rođen naknadno u zadarskoj bolnici.

Zajedno na imanju

Dakle, zajedno obrađuju 12 ha poljoprivrednog zemljišta na kojem se osim vinograda i maslinika proizvode uglavnom krmne kulture i povrćarstvo u kojem najviše površina pripada češnjaku, tradicionalnoj kulturi Rodaljica.

Značajno mjesto unutar poljoprivredne djelatnosti OPG-a pripada uzgoju ovaca i koza, domaće pramenke i hrvatske šarene koze, stado cca 120 rasplodnih ovaca i 20 koza.

Trenutačno u staji boravi oko stotinu janjadi i jaradi koja još uvijek ne idu s majkama na pašnjake, ali u staji redovito dobivaju krmni obrok od djetelinsko travnih smjesa i obilje lucerne, a prije i poslije ispaše majčino mlijeko, koje je izrazito kvalitetno zahvaljujući sastavu ljekovitog bilja i divljih djetelina kojima obiluju okolni pašnjaci. Janjad će do Uskrsa imati prodajnu težinu koju naši potrošači preferiraju, ražanj / peka (cca 23 kg ) a prodaja nije upitna jer tko jednom kuša janjad iz Rodaljica taj se ponovno i ponovno vraća, pojašnjava Ivica Mijić.

Inače, Ivica je vozač Čazmatransa već petnaest godina i malo mu vremena ostaje za poljoprivredu, ali dobrom organiziranošću, a prije svega zavidnoj slozi, uvažavanju i ljubavi mnogobrojnih članova obiju obitelji njihov napredak je neupitan.

 Od jedanaestero djece, četvero ih je fakultetski obrazovano, ostali su srednja škola.

Interesantno je i hvale vrijedno da svi oni i dalje žive u Rodaljicama, pa i oni koji su zaposleni u Benkovcu i Zadru, kao i to da se nakon radnog vremena svi primaju poslova koji su aktualni na gospodarstvu. Kako im je to uspjelo kada je očito da većina mladih i obrazovanih bježi sa sela, bježi od poljoprivrede i odgovornosti?

Primjer male Lane

Odgovor je jednostavan, pojašnjavaju Senka i Marijana - supruge Ivice i Dragana, a pritom pokazuju na najmlađeg člana obitelji - djevojčicu Lanu.

Mala Lana je uvijek sa majkom ili strinom kada se timari pomladak i s ljubavlju mazi bilo janje ili jare, a ta mladunčad osjeća njezinu brižnost.

Eto, tako su sva naša djeca odrastala i kako su ona rasla, rasle su i njihove obaveze na imanju, ali ne izričito obaveze već oni poslovi za koje su oni pokazivali zanimanje. Nikada im nismo nametali posao koji im nije odgovarao nego su sami odlučivali u kojoj će poljoprivrednoj grani sudjelovati - od stočarstva, vinogradarstva, maslinarstva ili neke druge poslove, a prije svega da cijene svoju družinu jer u ljudskoj naravi je da se druži i svaki je posao lakši kada nisi sam.

Na pitanje je li im poznata organizacija uzgoja ovaca na Pagu i je li moguća takva ili slična reorganizacija u Rodaljicama i općenito u Bukovici, jednoglasni su da nije nikako moguća.

Najodlučniji je Ivica, te je svoj stav pojasnio:

 - Njihov uzgoj je njihov, paški sa paškom ovcom koju uglavnom iskorištavaju za mlijeko - sir, a ne za ražanjsku janjad. Ja još nikada i nikoga nisam čuo da kaže idemo na Pag na janjetinu, samo idemo po paški sir za pir ili druge prigode, te mlade opčinjene Zrćem. Isto tako čuo sam od ovčara s područja općina Ražanac i Posedarje da Pažani kod njih dolaze po janjad za svoje prigode. Poznato mi je da je paška janjetina cijenjena u Zagrebu i da je Zagreb najveći potrošač paške janjetine, što mislim da je rezultat dugogodišnjeg promoviranja, ali isto tako vjerujem da ukoliko bi se naša janjetina promovirala pripremljena na naš tradicionalni način, polučila bi iste ili još bolje rezultate.

 Što se tiče proizvodnje ovčjeg sira najbolji su u Hrvatskoj i stoga im je takva organizacija uzgoja najoptimalnija i najisplativija, što kod nas ne bi bilo nikako ostvarivo. Naime, mi uzgajamo ovce isključivo na paši jer je to najrentabilniji i najzdraviji način uzgoja, makar i najteži i naše ovce doje pomladak tri i pol mjeseca te možemo musti nakon odbića koje se poklapa s prodajom, a najdulje mjesec dana. - Uglavnom to i radimo dodaje Senka i nastavlja:

Pašarenje na smjenu

 - Marijana i ja pašarimo na smjenu, svaki drugi dan tako da svaka ima jedan dan slobodan kojega maksimalno iskoristimo za kućanske poslove, a do kraja svibnja stignemo i musti i siriti.

Za prodaju mlijeka uglavnom paškim proizvođačima sira nismo zainteresirani jer nije isplativo. Prošle godine su nam nudili 7,5 kuna za litru uz određenu minimalnu količinu što mi sami ne možemo osigurati, a ostali uzgajivači iz sela nisu zainteresirani. Stoga sirimo uglavnom za vlastite potrebe i naravno za sve dobronamjernike uz pršut i pancetu također iz vlastite proizvodnje - dodaje Senka dok siječe netom pečeni kruh ispod peke.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno