JEZIKOBRAN »Kihobran« Marina Perića pobjeda je hrvatskoga jezika u borbi protiv tuđica

Najboljim novim hrvatskim riječima, časopis Jezik i Zaklada »Dr. Ivan Šreter«, proglasile su riječi dišnik za respirator, kihobran za eng. sneez protector i rukozborac za osobu koja se služi znakovnim jezikom.
Tvorac drugonagrađene riječi kihobran je Zadranin Marin Perić, zaposlenik tvrtke koja proizvodi kihobrane.
Članovi povjerenstva koji su odlučivali o najboljim riječima su Zvonimir Jakobović, Hrvoje Hitrec, Igor Čatić i Mile Mamić.
Ugledni zadarski jezikoslovac dr. sc. Mile Mamić, redoviti profesor u trajnom zvanju na zadarskom sveučilišnom Odjelu za hrvatski jezik i književnost, ispričao je više o natječaju, komentirao jezični purizam, odnos prema jeziku te koliko je vjerojatno da će nagrađene riječi postati svakodnevno korištene.

Riječi godine i nove riječi
– Ovih dana glasila su puna raznovrsnih vijesti, osvrta, prosudbi, mišljenja o najboljim novim hrvatskim riječima. Usput se čuje ponešto o hrvatskom jeziku, o jezikoljublju kao trajnoj hrvatskoj vrlini, o časopisu Jezik, o dr. Ivanu Šreteru, jednomu od najnovijih hrvatskih jezičnih mučenika, o Nagradi »Dr. Ivan Šreter« za najbolju novu hrvatsku riječ. Vrhunac svih tih jezičnih zbivanja poklapa se s Danima hrvatskoga jezika, što nije slučajno, ističe prof. Mamić.
Kako dalje doznajemo od prof. Mamića, za prošlu godinu na natječaj su pristigle 244 riječi, predlagatelja je bilo 166. U uži izbor ušlo je 19 riječi, a čak osam riječi pokušava zamijeniti tuđice koje su povezane s epidemijom.
– Usporedbe radi, Američko jezikoslovno društvo ove je godine izabralo kao najbolju američku riječ Covid, a na trećem je mjestu Before Times izraz koji označava vrijeme prije kovida, na petom je mjestu pandemic, a na šestom social distancing. Dakle, kovid, prije vremena (kovida), pandemija, društveni razmak ili, preuzimajući iz engleskoga, socijalna distanca. Nijemci su za riječ godine izabrali Corona-Pandemie i na drugom mjestu Lockdown. Valja napomenuti da Amerikanci i Nijemci ne biraju nove riječi, nego riječi koje su obilježile godinu. Mi biramo nove riječi, a ovaj put naši su predlagatelji nadahnuti istim pojmovima i zbivanjima kao i Amerikanci i Nijemci, kao svi u svijetu zahvaćeni koronom, samo što mi nudimo hrvatske riječi umjesto međunarodnica. Iako nije ušla u uži izbor, dobili smo i riječ krunski virus za koronavirus, otkriva prof. Mamić.
Konačno su od njih odabrane tri kao najbolje: dišnik za respirator, kihobran za eng. sneez protector i rukozborac za osobu koja se služi znakovnim jezikom. Prvu nagradu za dišnik dijele dva tvorbenjaka, Drago Štambuk i Karlo Kulaš; druga nagrada za kihobran pripala je Marinu Periću; treća nagrada za rukozborac pripala je Ani Mihovilić.

Srce mu zaigralo od radosti
– Sve su to dobre, dobro tvorene, nove i potrebne riječi. Novotvorenica gospodina Perića kȉhobrān prijevod je engleskoga sneez protecor. U nas je u posljednjih godinu dana u istom značenju učestao naziv zaštitini vizir za lice (za usta i nos) uz tumačenje da štiti od prijenosa kapljica. Kihobran je složenica koja je očito tvorena analogijom prema kišobranu: kišobran brani od kiše (kišnih kapljica), kihobran brani od kihanja (kapljica koje nastaju kihanjem). Još se brojnim složenicama nastalim takvom tvorbom može značenje prikazati na isti način – predmet koji brani od onoga što označuje imenica u prvom dijelu složenice: blatobran (brani od blata), burobran, gromobran, ledobran, vjetrobran, padobran, suncobran, vodobran, tumači prof. Mamić.
Nastavlja da mu je, kad je čuo vijest da je Zadranin Marin Perić dobio drugu nagradu za riječ kihobran, srce zaigralo od radosti. Čim je objavljeno da je riječ kihobran nagrađena, ushićeno ga je nazvala Marina Perić da je njezin muž dobio drugu nagradu, tj. da je on predložio tu riječ.
– Profesoricu Marinu sam vrlo dobro poznavao jer je izvrsno radila u Školi hrvatskoga jezika za strance i potomke hrvatskih iseljenika, koju sam ja vodio. Gospodin Marin je ponekad dovozio svoju ženu Marinu u moju školu na posao pa sam i njega tako upoznao. Kad sam dobio službenu obavijest o dobitnicima nagrada, nazvao sam gospodina Marina Perića i čestitao mu na nagradi. S Marinom i njegovom ženom Marinom dijelim njihovu radost. U Marinovoj spontanoj tvorbi riječi kihobran vidim onu silnu hrvatsku jezičnu tvorbenu sposobnost, koja je upijena s majčinim mlijekom, razvija se i raste. Matoš reče: »Dok je srca bit će i Kroacije!« Dodajem: Bit će i hrvatskoga jezika dok je onih koji ga ljube. Potrebno je i znanje i srce, emotivno objašnjava naš poznati jezikoslovac.
Ističe da je hrvatski jezik, ta tisućljetna biljčica, duboko urezana, upisana, ukorijenjena u hrvatsko srce.

Letašca, umiljatice…
– Hrvatsko jezikoljublje je jedno od bitnih obilježja hrvatstva. Hrvatski se jezik upija s majčinim mlijekom. U majčinu krilu djeca se igraju hrvatski. U majčinskom i obiteljskom zagrljaju, u toplom hrvatskom domu, djeca stječu jezične kompetencije, svladavaju duh hrvatskoga jezika i nevjerojatno proširuju njegove stvaralačke mogućnosti, objašnjava prof. Mamić jezikoljublje i dodaje da, kao član Povjerenstva za najbolju novu hrvatsku riječ, gotovo tri desetljeća uživa u domišljatim stvarateljskim ponudama za najbolju novu riječ ili svezu.
– Kao otac čuo sam od svoje kćeri Ljiljane puno jezičnih bisera. I kasnije kao jezikoslovac i djed doživio sam taj dječji jezični stvaralački duh. Moj unuk Luka pita me: »Dide, zašto pjesnik nije pjesmik kad piše pjesme?« A moja četverogodišnja unučica Maja slagala zrakoplov. Pitam je: »Hoćeš li uskoro biti gotova?« A ona mi odgovara: »Imam još samo letašca.« Upitam je začuđeno: »Što još imaš?« Ona mi opet odlučno i kratko odgovori: »Letašca!« (Mi smo za dio zrakoplova navikli na riječ krilo iz peradarstva. Ta vrlo lijepa riječ u vezi je s glagolom kriti u značenju »štititi«, »čuvati«. Kvočka zakrili svoje piliće kad orao prijeti. Kao da mu hoće reći: »Preko mene žive nećeš do mojih pilića!« Ptice i zrakoplovi lete pomoću krila, krila služe za letenje, ali riječ krilo nema jezične veze s glagolom letjeti. Zato je moja Maja rekla: »Letašca!« Kao profesor hrvatskoga jezika doživio sam često da studenti sami sasvim dobro stvore neku novu riječ. Na prijamnom ispitu pitao sam: »Što su hipokoristici?« Ispitanica Ivana Jurković mi kao iz topa reče: »Umiljatice!« Meni se učinilo da nisam dobro čuo, pa je preupitam, a ona mi jednako odgovori. Malo sam se zamislio i učinila mi se to najbolja riječ za tuđicu, posuđenicu hipokoristik. Pohvalio sam njezin smisleni i stvaralački odgovor, navodi prof. Mamić primjere koji idu u prilog tezi o stvaralačkim mogućnostima našeg jezika.

Nove riječi nisu obveze ni za koga
Kako tumači prof. Mamić, tijekom povijesnoga razvoja stvarano je više riječi za neki pojam. S vremenom prevlada jedna od njih. Puno je čimbenika koji na to utječu: ekonomičnost, sposobnost izvođenja novih riječi itd. Neke uđu u uporabu i ostanu trajno, neke ne uđu, ne prihvate se.
– Nove riječ nastaju i ulaze u upotrebu, ali dok ne upozorimo na njih, ostaju u sjeni i stvara se privid leksičkoga mirovanja, leksičkih praznina. Zato su ponuđene riječi bogatstvo hrvatskoga jezika u borbi protiv tuđica i drugih lošijih riječi. Dobro tvorene riječi su one koje su nastale po već poznatim i plodnim tvorbenim obrascima. Tako je s brojnim riječima s naših natječaja, primjerice: uspornik, zatipak, proširnica, borkinja, sebić, bilješkinja, istovrijednik…, a takve su i najbolje nove riječi za 2020.: dišnik, kihobran, rukozborac, objašnjava naš jezikoslovac i oprimjeruje.
Zaključuje da nove riječi nisu obveze ni za koga, nitko te riječi ne nameće, one su pokazatelj da govornici žele tuđice zamijeniti hrvatskim riječima i da imaju djelatan odnos prema svojemu jeziku. Međutim, nada se da će nove riječi pronaći svoje mjesto u hrvatskom jeziku.
 

Jedan od urednika »Jezika«
U osnovnoj školi u Lišanima vidio sam prvi put kod svojega župnika fra Luje Šušnjare časopis »Jezik«. Sjećam se jednoga članka prof. Ljudevita Jonkea »Zašto su srednjoškolci nepismeni?« Nisam tada mogao zamisliti da će Ljudevit Jonke, potpisnik Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika i dugogodišnji urednik časopisa »Jezik« biti moj dragi profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zbog svojega hrvatskog jezikoljublja upao je nakon sloma Hrvatskog proljeća u političku nemilost. Nije puno bolje prošao ni njegov mlađi kolega Stjepan Babić, koji je više od pola stoljeća bio urednik časopisa »Jezik«. Akademik Stjepan Babić, koji je prije nekoliko mjeseci proslavio 95. rođendan, uredio je knjigu »Tisućljetni jezik naš hrvatski«. Kad nismo smjeli ni sanjati hrvatsku državu, on me je uputio da proučavam starije hrvatsko pravno nazivlje: »Mile, proučavaj jezik starijih hrvatskih zakona kako bismo mogli stvarati hrvatske zakone na što ljepšem hrvatskom jeziku kad stvorimo hrvatsku državu.« Prihvatio sam njegov prijedlog, marljivo radio, kod njega obranio doktorski rad 10. travnja 1991., koji je objavljen 1992. godine pod naslovom »Temelji hrvatskoga pravnog nazivlja«. Od tada sam i ja jedan od urednika časopisa »Jezik«, koji je odigrao važnu ulogu u obrani i kulturi hrvatskoga jezika, kaže prof. Mamić.
 

Zaklada »Dr. Ivan Šreter«
– Pri kraju prošle godine mediji su se raspisali o nesretnom »Jerneju iz Darde«, koji je, navodno, zbog jedne netočne riječi ostao bez posla. Bilo je svakakvih reakcija. Tada je jedan režiser i profesor na Dramskoj akademiji u Zagrebu odlučio svojim studentima i studenticama predavati na čistom srpskom jeziku. Na tu sam najavu napisao članak na portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća Vre i svoj jezik zabit Horvati hote, ter drugi narod postati. Istakao sam u članku da dotični profesor sigurno ne zna tako dobro srpski da bi to mogao i da mu nije mudro »silovati« svoje studentice i studente svojim predavanjima na usiljenom srpskom jeziku. Malo poslije toga pojavila se afera o silovanjima baš na toj akademiji. U tom sam članku spomenuo da je puno Hrvata zbog jedne izrazito hrvatske riječi doživljavalo nepravde, da je bilo dosta i jezičnih mučenika, a da je u nekim teškim vremenima cijeli hrvatski narod bio jezični mučenik. U tom je kontekstu spomenut i dr. Ivan Šreter, koji je svojem pacijentu upisao umirovljeni časnik umjesto »penzionisani oficir«. Bio je osuđen na zatvorsku kaznu, javno ponižavan i izlagan neugodnostima na radnom mjestu. Početkom Domovinskog rata pobunjeni Srbi na pakračkom području su ga izveli iz kolone, mučili i ubili. Ni danas mu se ne zna za grob. Trebao je biti razmijenjen za dva liječnika Srbina, koji su iz Hrvatske svojima u tzv. SAO Krajinu nosili lijekove. Oni su oslobođeni, a on nije. Navodno bi gospodin Pupovac mogao o tom više znati, ali uporno šuti. U čast dr. Ivanu Šreteru nastala je Zaklada »Dr. Ivan Šreter«. Ona je u suradnji s časopisom »Jezik« ustanovila Nagradu »Dr. Ivan Šreter« za najbolju novu hrvatsku riječ. Natječaj provodi časopis »Jezik«, a moralni je i materijali pokrovitelj Zaklada »Dr. Ivan Šreter«, govori prof. Mamić o nastajanju i značaju Zaklade.
 

Marin Perić o nagrađenoj riječi i svojoj sreći
Nagrađeni rječotvorac Marin Perić otkrio je kako je nastao kihobran i govorio o svom poimanju jezika, kao i (ne)potrebnim tuđicama.
Napomenuo je da nema nikakvu formalnu naobrazbu vezanu za proučavanje svog materinskoga jezika osim, naravno, osnovnu i srednju školu.

Igrom slučaja

– U mome slučaju sudbina ima veliku ulogu u tome kako sam uopće počeo obraćati pozornost na svoj materinski jezik u većoj mjeri negoli mu to pridaje većina stanovništva Hrvatske. Naime, igrom slučaja sam ja, koji je završio srednju pomorsku školu smjera brodostrojarstvo, završio u ljutoj grafičkoj struci. Pod tim podrazumijevam rad na standardnim stvarima kao što su: posjetnice, naljepnice, plakati, grafičko oblikovanje vizualnog identiteta itd. To je bilo za početak.
Međutim, kako je vrijeme prolazilo s njim je rasla i količina mog znanja o grafičkoj struci što me je napokon dovelo do rada na časopisima, tjednim i dnevnim novinama i na kraju, rada na knjigama. Kroz taj period, radeći na tolikoj količini pisane riječi, uz toliku lekturu i korekturu kojoj sam svjedočio razvila mi se i svjesnost o bogatstvu, ljepoti i svrsi jezika, priča Perić.
Dakle, taj rad s hrvatskim jezikom i riječima tijekom godina osvijestili su mu ono što se nije uspjelo upaliti kroz redovno školsko obrazovanje. I sretan je zbog toga.
– Zanimljiva stvar taj Život, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da sam na kraju završio raditi kao CNC operater u firmi za izradu reklama. Tu je rad sa stakloplastikom (popularnim »pleksiglasom«) na dnevnoj bazi, a od stakloplastike se, pogađate, izrađuju famozni »sneeze protektori«. Ne volim tuđice, pogotovo ako su potpuno nepotrebne, a ne volim ih jer sam kroz godine rada u struci zavolio svoj materinski jezik. U govoru i pismu, nastavlja Perić.
Zatim prepričava kako je, usred radnog dana, spontano došlo do igre u firmi gdje se usred gužve pri proizvodnji nemalog broja »sneez protektora« uz salve smijeha krenulo nabacivati raznim riječima kao zamjenom za dotični proizvod. Uskoro se pojavila i riječ »kihobran«.
– Sumnjam da je slučajno. Uvjeren sam da sve ove godine iza mene imaju svoju ulogu u tome. Ali, moram napomenuti da nije bilo mog dobrog kolege Saše Maričića koji me je nagovorio i čak mi iskopao poveznicu da novonastalu riječ pošaljem na natječaj, ne vjerujem da bih sada bio u situaciji da pišem ove retke, govori kovač riječi.

Iznenađenje, sreća i doza ponosa
Zbog nagrade se osjeća, kako kaže, onako kako bi se osjećala i većina ljudi u njegovoj situaciji, a to bi bilo prvo iznenađenje, pa sreća i na kraju i doza ponosa. Napominje da nije proračunato ušao u sve ovo, dogodilo se spletom okolnosti čime je iznenađenje veće.
Nameće se pitanje hoće li kihobran postati dio svakodnevnice.
– Iskreno, nemam pojma niti se zamaram s tim previše. Profesorica Ham mi je poslala medijsko izvješće po kojem ispada da se upravo o »kihobranu« najviše priča. Tko zna, možda. Sigurno bi me veselilo, ali kako rekoh, ne zamaram se s time. Previše čimbenika igra ulogu u tome da bi itko mogao sa sigurnošću utvrditi hoće li se ili ne riječ »primiti« u svakodnevnom govoru, objašnjava Perić skromno svoja očekivanja.
Pandemiju ne smatra prilikom ni za bogaćenje ni ugrožavanje jezika.
– Svaka nova situacija je prilika kada se može/mora napraviti nešto novo. Nova situacija, novi problemi, nove mogućnosti, ali također smatram i da današnja situacija s pandemijom nema nikakav poseban utjecaj na hrvatski jezik kojeg nije bilo i prije, tumači.
Posljednje, ali ne i manje važno pitanje bilo je planira li opet sudjelovati u natječaju.
– Ne. Kratko i jasno. Ali, nikad ne reci nikad. Padne li mi slučajno još koja riječ na pamet, zahvaljujući upornosti mog kolege, poveznicu imam, a poslati nije problem, zaključuje Perić.