Uskrs made in China

Slika korisnika admin

Evo, dragi moji, vratila sam se. Dugo me nije bilo, znam, ali ponijeli su me neki drugi sentimenti. Malo sam zalutala bespućima vrletne nam Europe, a malo me dotuklo i vrijeme. Ne godine, nego čista meteorologija. Puno kiše, a malo sunca.

Jeste li primjetili da je dosad na Uskrs stalno kišilo? Uvijek neka tuga, onako baš biblijska. Ove godine nije bilo tako.

Subota i nedjelja bile su onakve kakve čovjek može samo zamisliti. Otišla sam na svoje selo malo, još u nevjerici od činjenice da ne radim, sjela na taracu i bacila se na zaostale Dežulovićeve tekstove. (Nije on zaostao nego tekstove nisam stigla pročitati). Pasići, kojih u mojoj obitelji ne nedostaje, polijegali su po travi i brzo zaspali na suncu. Iz pećnice su mirisale pogače. Nisam mislila na ništa i osjećaj je bio odličan.

Negdje tamo u daljini, preko brda, desetak kilometara od mene, pružio se grad u kojem su ovaj vikend boravili i neki stranci. Turistima ih zovemo. Došli su u na grad na Uskrs. Kako bi udahnuli malo mediteranskog zraka i vidjeli biser Jadrana o kojem se posljednjih godina sve više priča. No, o gostoljubivosti neće moći svjedočiti. Dočekali su ih zatvoreni dućani i prazne ulice. Tu i tamo bi naili na sebi slične, nadobudne ljude stranih jezika koji bauljaju po gradu u potrazi za bilo kakvim znakom civilizacije.

Dakle to je ta turistička sezona! Svima su je puna usta. Najviše toga kako ne smijemo računati samo na mjesec i pol dana turističke špice, nego na "cijelu godinu". A dok do cijele godine ne doguramo, morali bismo znati da je vrijeme uskrsnih praznika početak velikih i malih putovanja. Proljeće je, zatoplilo je, a turistički aranžmani odavno su pokupovani.

I tako su ti naši turisti došli u sunčani grad i na trenutak im se učinilo da u njemu nitko ne živi, a kamoli da se bavi turizmom. Možda su htjeli nešto pojesti. Možda su htjeli popiti kavu. Možda su htjeli kupiti kakav suvenir... E to su mogli! Bili su otvoreni štandovi na Forumu. Gospe u školjci sa Dalekog Istoka, sunčane naočale Guci, sat na Harry Pottera...

Ma baš sam bezobrazna. Evo sad mi je sinulo. Pa mogli su kupiti suvenir koji simbolizira Dalmaciju. Balon sa helijem na psa Dalmatinca! Pa da! Nije težak, promovira regiju, a svi u svijetu ga prepoznaju i vesele mu se. Doduše, na putu do doma možda im se ispuše i ostane prazan, baš kao i priče o produljenju turističke sezone na Jadranu.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno