Ovo su vjerojatno zadnji CD-ovi koje ćemo vidjeti

Cijeli taj biznis s CD-ovima se urušava i teško je govoriti o nekom zadovoljstvu. Jednostavno, nalazimo se na sahrani jednog medija, kao što je bio LP 91-92. godine. Danas svaka domaćica i čistačica zna skidati s interneta bilo što

Davor Sučić, poznatiji kao  Sejo Sexon – frontmen Zabranjenog pušenje i jedan od  prvoboraca anti- pokreta  “New primitives” prije zadarskog koncerta svoga benda  odvojio je vremena i za Zadarski list te progovorio o novom albumu, planovima za  budućnost, Neletu Karajliću i  Emiru Kusturici, smrti CD-a  kao medija te sinu Viti za  kojeg planira karijeru pjevača  narodne glazbe.
Prošlo je pet mjeseci od  izlaska posljednjeg albuma  “Muzej revolucije”. Kako je  prihvaćen i jeste li zadovoljni?
– Bitno je da smo neke stvari  koje je naš Centralni komitet  zacrtao na terenu realizirane i  da se naš CD pojavio u svim  republikama u isto vrijeme. To  je bio cilj, koji smo si zadali, a  koji u današnje vrijeme nije  lako realizirati.
Imali ste ogromnu tiražu,  gotovo 50 tisuća primjeraka.  Kako je išla prodaja obzirom  na tešku situaciju glazbenih  kuća?
– CD je medij koji polako  nestaje i morali smo napraviti  nekoliko strategija kako bi  došao do ljudi. Danas svaka  domaćica i čistačica zna skidati s interneta bilo što. Krenuli smo s ambicioznim tiražem, za ovo vrijeme i ovaj  prostor, međutim nismo robovali nekoj formi izdanja. U  Crnoj Gori prodavali smo ga  preko novina, u Bosni preko  prodavaonica i slično. Danas  čovjek ne može imati jednog  izdavača i očekivati da on pokrije cijeli teren. Ovaj prostor  ne funkcionira kao region i ne  postoji niti jedan izdavač koji  može uspješno pokrivati veći  teritorij.
Ljudi su dobro prihvatili  pjesme s albuma. Snimljeni  su i spotovi za pjesme “Modni  guru” i “Počasna salva”, a  sprema se još izdanja.
– Skinuli smo ta dva singla, a  sad skidamo i treći za pjesmu  “Kladiona”.
Sve je slabija prodaja  CD-ova i ljudi su se okrenuli  skidanju pjesama s interneta.
– Kako sam rekao cijeli taj  biznis s CD-ovima se urušava i  teško je govoriti o nekom zadovoljstvu. Jednostavno, nalazimo se na sahrani jednog  medija, kao što je bio LP  91-92. godine. Ovo su vjerojatno zadnji CD-ovi koje  ćemo vidjeti i vjerujem da za  nekih pet godina oni više neće  postojati. Mi ga još uvijek  poštujemo više kao neki PR i  formu. To je nešto što možeš  dodirnuti, ovo je možda posljednji trenutak kada muziku  možeš držati u ruci. Kasnije će  sve biti na nekim stickovima ili  će se skidati s nekih velikih  servera, ali neće biti onaj komad ploče, omot i tekst koji  ćeš čitati.
Već 30 godina si na sceni,  imaš li još uvijek onaj žar koji  te pokretao osamdesetih godina?
– Baš sam razgovarao s jednim tvojim kolegom koji me  je pitao kako smo se spremili  za gažu. Rekao sam mu kako  je naša svirka uvijek koncert, a  gaža za mene podrazumjeva  odrađivanje. Tretiram svako  selo, grad, klub, dvoranu ili  stadion jednako. Predstava je  uvijek ista, s jednakim nabojem i kvalitetom, a onog  trenutka kada svoju svirku nazovem gažom to će biti vrijeme za kraj.
Vaši koncerti su iznimno  dobro posjećeni, uz starije fanove na koncertima se sve više  pojavljuju i “Neki novi klinci”.
– Ovo je muzika kojoj gravitira najveći broj pametne,  pismene i poštene raje. Kriteriji su visoki i ljudi puno  očekuju od rock bendova, tako da je slična situacija kao u  nogometu. Liga je jaka i moraš biti spreman za nju, zbog  publike si ne smiješ dopustiti  samo odrađivanje posla jer  onda ideš na klupu.
Već duže vrijeme si u Zagrebu, ali Sarajevo je još uvijek veliki dio tebe.
– Mi smo nažalost u ovom  vremenu i prostoru vidjeli da  rock and roll nije sve ove  godine bio dobro tretiran i  prihvaćen. Rock muzika spaja  ljude i nosi neku univerzalnu  poruku, koja nosi komunikaciju i ljubav, a to nije bila  muzika za ova vremena. Nekako su svi ti bukači i parolaši,  ljudi koji su se ulizivali svojim  entitetima i nacionima su prolazili, rock se morao samoorganizirati. Mi smo nekako još  uvijek jednom nogom u Sarajevu, to su te priče i inspiracija. Što je više belaja u  nekoj zemlji, više je i pjesme.  Zbog toga smo mi i Irci najproduktivnije nacije što se tiče  muzike i filma. S druge strane,  organizacija i posao nalaze se  negdje drugdje, ne u Bosni.  Tako da smo mi snimali u  Zagrebu, menadžment nam je  u Zagrebu i Sloveniji, a masteriramo u Londonu. Ja ne  robujem više tim šablonama u  smislu “Trošimo Hrvatsko”-“Trošimo Bosansko” ili to  mora biti bosanski proizvod.  Ne robujem tome, jer rock  and roll nije takva muzika.  Najbliža asocijacija mi je  Manchester united, ti možeš  doći iz Zimbabvea ili Obale  bjelokosti, ali Manchester  united je Manchester united.  Tako je i Pušenje, mi smo  bend koji daje svoju priču i  duh i bez obzira koji čovjek  dođe, Pušenje će i dalje igrati  svoju igru.
Zabranjeno pušenje je sada  multi-kulturalni bend, više  niste ekskluzivno sarajevski.
– U našem menadžmentu  ima svega. Svjedok sam jednog prilično devastirajućeg  procesa, gdje je puno mladih i  pametnih ljudi otišlo, nije lako  skupiti ljude iz jednog regiona. Kao što vidimo danas i  filmovi sve više funkcioniraju  u pravcu da uzimaju glumce iz  raznih regija. Taj proces je  danas pozitivniji nego onda  kada smo radili ekskluzivne  kulture, bez pravog efekta i  bez publike.
Diplomirao si povijest s diplomskim “Crk’o maršal”,  najavio si i pisanje knjige.  Kakvi su planovi za budućnost?
– Skupio sam taj materijal,  ali malo sam zapustio i bend,  ne u smislu koncerata. Izdali  smo ovaj CD, radimo na CD-u  s klasičnom bosanskom etno  muzikom s elahijama i kasidama i s korom Arabeske.  Građu za knjigu sam skupio  još za vrijeme pisanja diplomskog, ali teško da ću naći vremena za uhvatiti se toga. Kad  prođu promocije i kad izdamo  ova dva izdanja, onda ću se  uhvatiti i knjige.
Studirao si i medicinu u  Sarajevu i već dugo si apsolvent. Planiraš li uskoro diplomirati?
– Medicinu sam apsolvirao  1992. godine, kada je počeo  rat. Znaš ono što kažu “Kome  je suđeno da bude jeban, njemu i same gaće spadaju”, ja  sam to apsolvirao i umjesto  cvijeća sam dobio prve granate u svoj prozor. Ostalo mi  je nešto ispita, koje nisam završio, ali iskreno nisam se nikada ni planirao tim baviti.  Već tada sam bio dugo u muzici, a fakultet sam završavao s  pokušajem kada sam već dogurao do tu, da i završim. Nije  kome je dano, već kome je  suđeno. Kada je došao rat to  mi je bio signal da u tu priču  više ne ulazim.
2007. godine na Dan republike nastala je svađa oko  organizacije koncerta u Beogradu. Naime, iako je Zabranjeno pušenje već imalo  zakazan koncert, isto su napravili Nele i Kusturica pod  istim imenom.
– To je zapravo dokaz da  Nele ne drži sve konce u svojim rukama. Sumnjam da bi  on to napravio svom bendu i  mislim da su tu neki ljudi bili  involviraniji nego on. No ono  što kažu “Što te ne ubije, to će  te ojačati”. Kod nas je takvo  bezakonje i nered u svemu i  čovjek ne može reći ništa osim  – jebi ga.

 SIN U NARODNOJ MUZICI

Najavio si kako će tvoj, sada šestogodišnji, sin Vito biti pjevač narodne muzike. Kako napreduju vježbe za to cijenjeno zanimanje?
– Vito jako voli Pavu, našeg klavijaturista i Pavo s njim malo svirucka i pokazuje mu osnove sviranja. Mislim da je došlo vrijeme da lagano prijeđe na harmoniku.

 NE RAZUMIJEM NELETOV ANIMOZITET

Što je s dr. Neletom Karajlićem i Emirom Kusturicom, koji su bili nekadašnji članovi Zabranjenog pušenja. Čuješ li se s njima i postoji li mogućnost koncerta na kojem bi nastupili zajedno?
– To je jedno pitanje na koje ti ne mogu dati odgovor. Nikad nisam vidio razlog njihovom odlasku i nikada nisam vidio razlog tom animozitetu koji su spram tog grada oni izgradili. To jednostavno ne razumijem. Kako stvari stoje, oni su ušli u jednu političku priču koja sa Sarajevom nije kompatibilna, a ni sa svim onim što mi pokušavamo i gradimo. To je jedna politika koji moraju državni umjetnici ispoštovati, a mi nismo državni umjetnici i nikada to nismo bili. S njihove strane postoji jedan zid, ali kažem da pušenje ima svoja pravila isto kao i Manchester united. Nema prljavih startova i laktarenja, ima puno trčanja i to je naša politika. Tko god je spreman da je ispoštuje, dobro je došao. Nismo spremni raditi političke kompromise, jer smatramo da to nije pravi put za rock and roll.

 VIC

Seyo Sexon je ekskluzivno za čitatelje Zadarskog lista ispričao i vic.
– Pita frajer plavušu: Jesi li ti Ivana?
– Nisam, Ivan je mene.