Uvijek iznova me u našima Salima fascinira kada na rivi idem ususret čovjeku koji kada dođe u ravan sa mnom okrene glavu na drugu stranu. Kao da me ne vidi. Kao da ne postojiš. Kao da si zrak. Dobro, ne postojim. Dobro, zrak sam. Dobro, nisam dostojan vašeg pogleda, šjor. Dobro jutro, kažem. Šjor se trgne i tiho odzdravi. Dobro, možda je šjor u problemima. Možda se na pijatu nađe uvijek jedno te isto jelo. Tko će ga znati. Dobro, više me toliko ne rastužuje ta pojava 'gledati, a ne vidjeti'. Gradim u sebi prostore suverenosti. No, nikako ne bih volio postati indiferentan na ljude i pojave oko sebe. Nikako ne bih volio, indiferentnošću upasti u vrzino kolo, nečinjenja. Hoću činiti, hoću govoriti, hoću se istrčavati. Ne želim 'zlatnu', uljuljkanu sredinu smrdljivoga komformizma. Hoću čisti zrak svete osame koja me zbližava s bitnošću drugoga. Hoću neotkrivene putove gdje ljudska noga još nije kročila, a za koje se govori kako su pune opasnosti novoga. Ja sam kapula. Sloj na sloj. Ljuštim, sebe kao kapulu: ispod ovoga sloja drugi je, sedmi, tisućiti sloj mene. Na kojem sam sada sloju?
Razotkrio sam novi sloj na gornjem Braču, otoku nalik velikom krumpiru, u malom mjestu Pražnica. Ovdje su se, daleko od rijetkih ljudi, sklanjali redovnici pustinjaci, kako bi ljuštili slojeve kapule svoga jastva. U župnoj crkvi svetoga Ante Pustinjaka nalazi se drveni svečev kip.
U centru Pražnice stere se oveći trg obrubljen kamenim kućama. Zelene, estetski lijepo postavljene, zelene škure su zatvorene. Do ruba uha dolaze mi pjevovi kosova. Jedan, dva, više kosova simfonijski mi dragaju dušu. Jedna su vrata otvorena. Ulazim. Mrak me proguta. Mrak se nikada ne može nažderati. Što želite, prene me milozvučni glas žene. Što želim? Želim što manje željeti. Na ženu pada trak svijetla iz poluotvorenih škura. O divni Bože! To je ona, prodavačica cigareta iz Fellinijeva remek djela Amarcord. Puna žena, jedrih, voluminoznih njedara. ‘Sisaj, milo moje! kaže prodavačica duhana Maria Antonietta Beluzzi mladome Titti. Kultna gospa Beluzzi rođena je 26. srpnja 1930. U Bolonji, gdje je i umrla nakon 67 godina života na planeti Zemlji. Hoću čaj, kažem gospi Mariji Antoinetti u Pražnici. Nema 'sisaj, milo moje'. Pijem čaj u rano popodne na prostranome trgu u Pražnicama u rano oblačno popodne aprila mjeseca. Dobro došli, šjor Federico. Pjev kosova zagluši nabijanje loptom o zidove starohrvatske crkvice. Messi? Ne, djevojčica. Pridruži joj se dječak. Pa drugi, treći. U kadar mi ulazi dječak na bicikli. Kao Tuco na konju u remek djelu Sergija Leonea, Dobar, loš, zao. Kadrovi ispred mene teku. Mješaju se Fellini i Leone u malom mjestu Pražnice na Braču. Život pulsira. Ljuštim kapulu svoga jastva. Kao i Guenther Grass u knjizi svoga razotkrivanja Dok ljuštim luk.
Predivan je život. Dok ljuštim svoje slojeve, dok otkrivam svoje nove dubine, dok pijem čaj u Pražnicama, dok kadrovi Fellinija i Leonea nadolaze i prolaze. znam kako uživam jer sam u životu.
I dobro jutro, dragi moj, Saljanine!
najnovije
najčitanije
Svijet
TURSKI PREDSJEDNIK
Erdogan čestitao Putinu i ponovno ponudio posredništvo oko Ukrajine
Hrvatska
KAMPANJA SE ZAHUKTAVA
Grbin: “Imamo ustavni udar pištoljem na vodu”. Božinović: “Oni nemaju ni program, ni ljude, ni stranku”
Crna Kronika
OPTUŽEN JE
Osječki policajac optužen za ubojstvo djevojke službenim pištoljem
Hrvatska
STRANI RADNICI
Ličke pastire zamijenili strani radnici s Dalekog istoka, zadovoljni su plaćom i uvjetima
Hrvatska
NEVIĐENA KAMPANJA
SDP objavio sliku “onoga čije se ime ne smije izgovoriti”
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak
TEŠKA NESREĆA Pijan izazvao frontalni sudar u Zagradu, ozlijeđene tri osobe
Nogomet
dobio po glavi