Poučna pričica kako je nastala pašteta

Slika korisnika asaric
[TV SVEKRVA]
Namjerno nisu u reklamu stavili neku jako mladu ženu, s obzirom da takve nemaju iskustva, nego jednu malo postariju, negdje na granici starije mamice ili mlađe bakice. Ona je tu da pomogne mladim roditeljima dobrim savjetom s obzirom da je shvatila da mnogi imaju negativno mišljenje o miješanim, samljevenim mesnim ostacima zvanim pašteta
Cinema Legacy Collection/The Hollywood Archive/PIXSELL
Plakat za film Smrtonosno oružje

KRAJ KUHANJA, NATEZANJA I KUHARSKOG PRIGOVARANJA

Eto je i još jedna sezona, mislim sedma, kuharskog showa "3,2,1 kuhaj!", nekako došla do kraja. Iako to volim gledati, moram priznati da mi ove godine nije baš bila po volji. Nekako su sve to rascijepali, mijenjali pravila, parove, kao da ni sami nisu znali što bi više napravili da cijelu stvar malo osvježe i učine zanimljivijom. U svakom slučaju, više nije bilo one voditeljice (mislim da je ona iz Zadra bila), ali je zato tu čovjek koji se zove Ribafiš, ili tako nekako, a kojem sam prije neku godinu pljeskao (aplaudirao) kada je plivao neki maraton pa je došao i na korčulansku rivu, a ja taman tamo jeo jastoga na žaru... On je u svakom slučaju voditelj, ni bolji ni gori od ove prije, a suci su bili solidni i da sada više ne pričam o tome jer vam je to već sve poznato, idemo malo na ono što me nerviralo. Tu je neki sponzor i to jako velikodušni sponzor. Kao, ovako je to bilo – ako to dobro obavite zadatak naš će vam sponzor dati poklon bon u vrijednosti od 200 kn. Molim? Na nacionalnoj televiziji, u skupo produciranom šou, oni daju poklon od 200 kuna. Pa toliko skupim na praznim bocama u jedno jutro kada obiđem par kontejnera! A najgore je bilo u finalu. Tip se desetak tjedana znoji, kuha i muči se, dođe u finale, tamo časno izgubi, a ovi mu daju bon od 500 kuna. Pa toliko košta taksi od kolodvora do studija gdje se to snimalo. Mislim, što je previše, previše je. Pardon. Što je premalo, premalo je.

VRAĆAJU SE, A DA NIKADA NISU NI ODLAZILI

Na televiziji nikada nije dosadno. Uvijek ima zanimljivih filmova, a mahom se radi o trećerazrednim akcijama, s uvijek istim, smiješnim glumcima. Ipak, "Smrtonosno oružje" je vrhunski napravljen film i zanimljivo ga je pogledati. Jednom, dvaput, triput, četiriput, stopedesetiput... Taj film u stvari prikazuju bez prestanka. Zato je jako zanimljiva i najava filma u kojoj onaj režeći i prijeteći glas kroz stisnute zube cijedi riječ po riječ i to doslovno ovako: -"Melll Gibbbson (škrgutttt) i Dennnny (grmnnnhrrrgg) Glovvverrr se vraćaju..." Da, vraćaju se, dodao bih ja, a da u stvarnosti nikada nisu ni odlazili. Ni oni, ni Bruce Willis, ni Chuck Norris, ni Stevo Seagal, ni ostala akcijska bratija. Oni su postali dio nas. Čovjek se osjeća nekako sigurnije i zaštićenije kad su oni tu... Iz dana u dan...

KAKO JE NASTALA PAŠTETA?

Ovdje imamo jednu jako pametnu ženu. Namjerno nisu u reklamu stavili neku jako mladu, s obzirom da takve nemaju iskustva, nego jednu malo postariju, negdje na granici starije mamice ili mlađe bakice. Ona je tu da pomogne mladim roditeljima dobrim savjetom s obzirom da je shvatila da mnogi imaju negativno mišljenje o miješanim, samljevenim mesnim ostacima zvanim pašteta. Zna da mnogi misle da paštete nisu zdrave za djecu, ali ona je tu da nas uvjeri u suprotno, iako njene tvrdnje i nisu baš nešto argumentirane. O paštetama vlada vrlo određeno mišljenje i kadar u koje ruka reže svježa pileća prsa nije dostatan da se to mišljenje promjeni. Brlja ona nama tako nešto svašta, a iz čega bismo mi naivni trebali zaključiti kako je jako poželjno djeci mazati na kruh paštetu iz konzerve. A ja ću Vam zato ispričati kako je u stvari nastala pašteta.

Bio jednom tako jedan mesar koji je imao maloga šegrta. I tako oni jednoga dana čerečili meso raznih životinja... I kada su fino podijelili sve ono što se može iskoristiti, batkove, koljenice, plećke, šnicle i kosti, na podu su ostali samo otpaci. Žilice, masturika, nosevi, anusi, spolni organi, je li, da ne nabrajamo sada više što sve ne. I onda kaže majstor mesar malome šegrtu da pomete to smeće s poda i baci u kantu. I mete tako mali šegrt, mete i pri svakom zamahu poluglasno mrmlja kroz zube -"Pa šteta je da se ovo baci... Pa-šteta je da se ovo baci... Pašteta je da se ovo baci..." To je čuo stari mesar sve to pokupio, samljeo i tako je nastala naša pašteta, ta zdrava hrana kakvu ona baba sigurno daje svojoj djeci. Eto. Iskusni Mario vam je ispričao još jednu poučnu pričicu. Nema na čemu.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3.2 (5 glasova)