Bila sam dijete, a onda su mi obuli štikle, našminkali me i rekli:”Ti sad pjevaš!”

– Taj je događaj bio do sad jedan od najvećih šokova u mom životu. Kad razmišljam o tome gotovo da se ne mogu svjesno prisjetiti sebe na toj bini kad smo primali nagradu
Po čemu pamtimo 1989. godinu? Po tome što je pao Berlinski zid, a Riva je osvojila Eurosong! Mnogi ljeto ’89. pamte i kao posljednje mirno doba, prije nego se počelo pričati o ratu. U proljeće te godine pet Zadrana otputovalo je na Eurosong u Laussanne, a vratili su se kao europski pobjednici.
Mnogima još zaigra srce kad čuju “Rock Me Baby”, a spot koji je oduševio mase postao je simbol nekih davnih vremena, sretnih osamdesetih, veselih terasa i bezbrižnih zabava.
Obala Jadrana, stara Glazbena škola, diskoteka Saturnus u punom sjaju, i izlazak iz snova. Kad je Zvonko pokupio Emiliju u crvenom kabrioletu napravili su đir po gradu, (čak i preko mosta su u njemu prešli), prošli kroz fošu i otišli na koncert u Glazbenu školu (zapravo su ušli u tadašnju Općinu). Tamo se Emilija sjetila onog koji “svirao je ko pijanista, Mozarta, Chopina, Liszta / Ja ovu pjesmu našla sam da svira…” I onda svi “podivljaju”, kokice lete u zrak, a mladi se par zaputi do Saturnusa, nekad jedne od najvećih europskih dsikoteka. Tamo je veselo na plesnom podiju a nastupa, gle čuda, mlada grupa Riva! Kasnije se u spotu izmjenjuju i kadrovi košarke u Jazinama, rive na kojoj je Liburnijin autobus, Zlata i srebra Zadra…
Oliver Mlakar prenosio je natjecanje, a kad je već bilo jasno da po broju bodova (na kraju ukupno osvojenih 137) Riva osvaja 34. po redu natjecanje za pjesmu Eurovizije, uključile su se kamere iz backstagea. Dečki u bijelim odijelima su se smijali i grlili, a Emilija, kojoj je tada bilo samo 19 godina, je plakala.
– Ne samo da sam bila dijete, nego sam bila sasvim zaigrana i na trenutke potpuno nezainteresirana. Cijeli život do tada sam se bavila gimnastikom. Dakle bila sam sportašica koja se bavi treninzima, i onda me netko postavio na štikle, našminkao i rekao “Ti sad pjevaš!”. Ma nemoj, mislila sam tada, što to znači?
“Usudili smo se sanjati”
– Taj je događaj bio do sad jedan od najvećih šokova u mom životu. Kad razmišljam o tome gotovo da se ne mogu svjesno prisjetiti sebe na toj bini kad smo primali nagradu. Bilo je to veliko uzbuđenje, velika radost, bili smo jako, jako mladi. Nismo imali nikakvog iskustva. Bili smo popularan lokalni bend. Ljudi iz Zadra koji su naša generacija će se sjećati naših nastupa. Trebalo se usuditi takvo nešto i sanjati. Naravno, naša ideja je bila da se što bolje plasiramo, da dobro otpjevamo i odradimo svoj scenski nastup. Pripreme su bile jako velike za nas, baš zato što smo bili bez iskustva, tako da nam je od najveće pomoći bio upravo taj cijeli tim ljudi koji je radio s nama.
Popularnost nakon izbora nije se mogla izmjeriti.
– Bilo je to nešto kao “Američki san”, danas ste anonimni a sutra vas na ulici svi prepoznaju. To je s jedne strane jako dobro i jako lijepo, ali samo u filmovima i u nekim pričama koje čitate, ali kada to doživljavate na vlastitoj koži onda to i nije baš tako jednostavno. Svi vas prepoznaju na cesti, svatko od vas nešto želi, svi žele s vama podijeliti kako su proživjeli tu pobjedu, tu večer… Probajte zamisliti u ovih 20 godina koliko su mi puta ljudi imali potrebu prepričati kako su oni gledali i doživljavali taj prijenos. To su divne priče i svi ti susreti s ljudima su jako lijepa stvar.
Singlovi Emilije Kokić danas se vrte u 50 zemalja svijeta, a i ta priča o velikom inozemnom uspjehu za koji se u Hrvatskoj danas malo zna, ima veze sa Eurosongom…
– Prije tri godine Eurosong je slavio svoj 50. rođendan, i za tu prigodi su pozvali svih 50 dotadašnjih pobjednika. Birala se najbolja pobjednička pjesma Eurosonga svih vremena, u tu konkurenciju je ušlo 14 pjesama i za to im je trebalo 14 prezentera. Iz nekog razloga oni su odlučili da ja budem jedna od prezenterica što je meni, naravno, bila velika čast. Tamo su me vidjeli fanovi koji inače prate što se događa sa pobjednicima Eurosonga. Nakon toga sam počela dobivati jako puno mailova. Mislila sam da su to neka djeca, fanovi kojima bih poslala sliku i zahvalila što su se javili… Međutim, ispalo je da se radi o vlasnicima najvećih i najslušanijih europskih radiopostaja. Dakle kad su fanovi čuli da se neke moje pjesme vrte u njihovim zemljama počeli su glasati, a pjesme su se penjale na top ljestvicama. Da skratim priču, danas se vrte u 50 zemalja Europe i svijeta. Marko Tomasović je autor glazbe, a ja autor tekstova za te pjesme i te prve pjesme smo doslovno snimili za našu dušu. Sada smo krenuli sa petim po redu singlom koji se zove “A Bit of Joy”. Imali smo dosta uspjeha, na nekim top listama sam bila ispred Shakire, Justina Timberlakea… To mi je nakon Eurosonga najveće priznanje u karijeri.