Bio je to teroristički čin za koji je došlo vrijeme da se razriješi

Slika korisnika admin
sud_zivkovic
Zvonko KUCELIN
Ivica Živković i danas traži svoju pravdu

Mislim da je došlo vrijeme da se moj slučaj konačno riješi i da se javno prizna kako je u Zadru početkom devedesetih postojala kriminalna organizacija koja i danas sije strah među Zadranima. Slična je situacija i u cijeloj Hrvatskoj, a ubojstva Ive Pukanića i Ivane Hodak u Zagrebu to i dokazuju. Međutim, nakon toga se promijenila kompletna vladajuća struktura u Ministarstvu unutarnjih poslova i pravosuđu. Do sada nije postojala politička volja da se takvi slučajevi rješavaju, ali vjerujem da su ministri Šimonović i Karamarko itekako svjesni toga te da su se spremni uhvatiti u koštac s tim - rekao je 51-godišnji Zadranin Ivica Živković koji je jučer, 16 godina od podizanja optužnice protiv Republike Hrvatske zbog neučinkovitosti policije i pravosuđa u razrješenju podmetanja eksploziva pod njegov automobil, prvi put u tom procesu saslušan.

Živković svjedočio o nesreći

Inače, sudski proces vodi se pred zagrebačkim Općinskim sudom, a prvo je ročište održano još 2004. godine. Šest godina kasnije, jučer je na zamolnicu tog suda održano drugo ročište na Općinskom sudu u Zadru, a osim Živkovića svjedočio i umirovljeni policijski inspektor Ante Klarić koji je u to vrijeme obnašao dužnost načelnika kriminalističke policije u Zadru.

- Svega tri tjedna nakon što sam s četvoricom prijatelja uzeo u najam disko klub Saturnus u Zatonu, odnosno 13. lipnja 1994. godine podmetnuto mi je 400 grama trotila, plastičnog eksploziva pod automobil. Prethodnu noć došao sam kući nešto iza jedan sat iz Saturnusa. Bio sam umoran i iscrpljen od priprema i angažmana u organizaciji posla od kojeg sam prema dogovoru sa suvlasnicima imao 33 posto dobiti. Iako inače parkiram u garažu ili dvorište, zbog umora tu sam noć svoj BMW opremljen sportskim niskoprofilnim gumama i felgama parkirao ispred obiteljske kuće i to dijelom na nogostup, a dijelom na kolnik. Ujutro sam imao sastanak u klubu zbog postavljanja laserskih svjetala pa sam u 10.50 sati sjeo u automobil. Kako sam već kasnio, spustio sam ručnu, postavio noge na papučice kvačila i gasa, jednom rukom krenuo zatvoriti vrata, a drugom dao kontakt i ključem aktivirao eksploziv - prisjećajući se stravičnog trenutka ispričao je sutkinji Živković koji je nakon te nesreće 80-postotni invalid. Upravo otvorena vrata automobila u tom trenutku spasila su mu život, ali mu je u eksploziji odstranjena desna potkoljenica, ozlijeđena lijeva šaka, a kako je ispričao, samo zahvaljujući upornosti liječnika koji ga je vodio, spašena mu je druga, lijeva noga od amputacije iznad koljena.

- Nakon eksplozije bio sam u šoku. Noge su mi bile skroz krvave, ali me je instinkt za preživljavanjem tjerao da izađem iz auta pa sam se nekako izvukao i otpuzao do pola ceste. Tu sam sjedio u lokvi krvi jer sam imao otvoreno krvarenje iz dvije arterije. U pomoć mi je prva priskočila tadašnja susjeda, a današnja supruga. Svojim remenom mi je podvezala jednu, a mojim drugu nogu. Vrištala je da netko zove hitnu pomoć, ali su se ljudi misleći da je riječ o eksploziji uvukli u podrume. Nekoliko njih kojima su djeca bila vani istrčali su zbog djece i pomogli mi. Domar i podvornik iz obližnje osnovne škole pomogli su me ukrcati u automobil izvjesnom Laći koji je u tom trenutku naišao pa su me odvezli na kirurgiju. Da su čekali hitnu pomoć ja danas ne bih bio živ - rekao je Živković koji se kasnije liječio punu godinu dana. Podvrgnut je nekoliko puta operativnim zahvatima, a tijekom 11-satnog presađivanja mišića s leđa na lijevu nogu zbog iznenadnog krvarenja gotovo je preminuo.

Umalo ostao i bez ruke

Zbog tako teške i duge operacije pukla mu je igla u desnoj ruci, jedinom udu koji mu je ostao neozlijeđen, pa su mu zbog nastalih komplikacija liječnici jedva spasili tu ruku od amputacije. Presađivana mu je koža s leđa i trbuha, prolazio je teška psihička stanja zbog svega, jer se kao sportaš teško mirio s invaliditetom i činjenicom da će ostatak života umjesto noge imati protezu.

Dvije i pol godine nakon Živkovićeve nesreće uhićen je tada 29-godišnji Zoran Rončević - Ronkalo pod sumnjom da je po narudžbi tadašnjeg glavnog zadarskog narko bosa Senka Peraka postavio eksploziv. Slučaj je prepušten riječkom sudu iz kojega je uslijedila tek minimalna kazna protiv Rončevića jer su mu policajci u pretresu kuće pronašli nešto heroina.

Živković je uvjeren kako je on u to vrijeme anarhije i kaosa u Zadru trebao poslužiti za primjer ostalima. No, osim njega u to su ratno vrijeme gorili automobili gospodarstvenicima, policajcima i ljudima koji su se suprotstavljali dilerima i reketarima. Danas, 16 godina kasnije, još su uvijek nepoznati počinitelj, organizator i naručitelj pokušaja njegova ubojstva. Međutim, to je djelo okarakterizirano kao dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom, iako ima sve elemente terorističkog čina. Da je tomu tako govori i činjenica da je automobil bio parkiran ispred njegove obiteljske kuće nedaleko od osnovne škole. Da je kojim slučajem u BMW sjeo svega pet minuta ranije zasigurno bi nastradalo i neko dijete jer im tada završava odmor, a tuda prolaze prema školskom dvorištu. Isto tako, mogao je nastradati i netko od njegovih susjeda pa je, tvrdi Živković, riječ o terorističkom činu kojemu je cilj opća panika i zastrašivanje.

Da je riječ o čistom terorističkom napadu posvjedočio je i tadašnji načelnik krima Ante Klarić.

- Moj je automobil prvi letio u zrak i to još u lipnju 1991. godine. Nedugo zatim isto se dogodilo i državnom odvjetniku Ivanu Galoviću, a policijskom inspektoru Valteru Peraku postavljen je eksploziv u kafić "Hoby", inače u vlasništvu njegova oca. Živković je bio sportaš, a jedno je vrijeme bio i u specijalnim policijskim postrojbama. Znam da su se i on i njegov brat dobrovoljno prijavili na početku rata u Mjesne odbore i da su sudjelovali u napadima na vojarne s ciljem da se domognemo oružja za obranu. Iz obrtničke je obitelji i spada u red ljudi koji su na strani rada i poštenja, a izričito protiv droge. Mislim da smo svi upravo zbog toga platili - zaključio je Klarić posvjedočivši kako je istina da je u to vrijeme u Zadru postojala kriminalna organizacija protiv koje se tada bilo teško boriti, a isto tako i dokazati takva djela. Nadalje, Klarić je posvjedočio i kako je u to vrijeme u Zadru vladala anarhija, bilo puno ljudi s oružjem bez kontrole, a kazao je kako su kriminalci svih profila pod izlikom obrane Hrvatske dolazili sa svih strana svijeta, a zapravo su samo branili svoj prljavi biznis, najčešće trgovinu drogom, ljudima, oružjem i slično.

Bio je to teroristički napad

- Ne znam je li i dalje ostala kvalifikacija po članku 263., ali to je bez ikakve sumnje bilo čisto terorističko djelo. Tako je svugdje u svijetu pa ne vidim razloga da to ne bude tako i u Hrvatskoj, a da je u Zadru tada postojala kriminalna organizacija koja se bavila takvim poslovima to je nedvojbeno. Isto tako, nedvojbeno je da su paljevine automobila i postavljanja eksplozivnih naprava utjecala na opće stanje straha među građanima - kazao je Klarić zaključivši kako su to bila itekako opasna i teška vremena.

Živković je na kraju jučerašnjeg ročišta zatražio od suda da se pribave policijski video zapisi s mjesta nesreće te da se oni pregledaju na slijedećem ročištu koje bi se trebalo održati na zagrebačkom Općinskom sudu. No, s obzirom da se na jučerašnjoj raspravi nije pojavio Svemir Vrsaljko, tadašnji načelnik PU zadarske koji je također trebao biti saslušan u svojstvu svjedoka, na zadarskom će sudu biti potrebno održati barem još jedno izvanraspravno ročište. Njemu je sud, naime, poslao poziv na adresu PU zadarske, a na osnovu uvida u spis i podatke u njemu stare 16 godina. Stoga, nova će mu pozivnica biti poslana u Hrvatske autoceste gdje radi posljednjih 10-ak godina.

 

Mogla mu nastradati i djeca
U svom je svjedočenju Živković istaknuo kako samo pukom slučajnošću u vrijeme nesreće nisu s njim bili njegov trogodišnji sin i pokćerka. Njih je, kaže, zbog ratnih zbivanja nedugo prije otpremio u Novalju. Inače, kaže, to bi ih jutro zasigurno poveo sa sobom da gledaju laserski "light show" u Saturnusu koji su mu to jutro majstori postavljali.

 

Trebao osnovati zaštitarsku tvrtku u Zadru

Kao moguć motiv za napad Živković je naveo i svoje tadašnje pregovore s Brankom Cikatićem, vlasnikom zaštitarske tvrtke "Hrvatski tigar" i njegovim osobnim prijateljem za osnivanjem podružnice u Zadru. Osim toga, planirao je osnovati i sportski centar za borilačke vještine pa je to, kaže, vjerojatno zasmetalo kriminalcima.

- Da sam uspio to realizirati, puno toga bilo bi drukčije. Ljudi bi se imali kome obratiti za 24-satnu zaštitu, pa ne bi bili u strahu i prisiljeni činiti razne ustupke - ustvrdio je Živković.

 

Auti gorili, počinitelji nepoznati

2008. - zapaljen Mercedes CL 500 Nikše Milinkovića i automobil 23-godišnjeg državljanina Republike Slovenije

2007. - zapaljeni automobili sina i kćeri zadarskog odvjetnika Davora Buljana, požar na četverociklu Vedrana Škulića, eksploziv pod vozilo benkovačkoga gradonačelnika Branka Kutije, zadarskom dileru zapaljen Yugo, kiselina po Golfu Jose Skoblara

2006. - inspektoru Odjela za droge Josi Bubnjaru zapaljen Seat Cordoba, eksploziv pod automobil dožupana Danijela Kotlara

2005. - požar na Porscheu Zvonimira Nižića Grofa, zapaljena Toyota Mladena Vučinovića, požar na automobilu Bogdana Rakića u Benkovcu

2001. - zapaljen automobil supruga Renate Peroš

2000. - zapaljeni automobili novinara Ivice Marijačića

1999. - požar podmetnut pod vozilo pjevača Davora Pekote

1998. - požar podmetnut na vozilu Olivera Jovića

1994. - eksplodirao BMW Ivice Živkovića

1991. - zapaljen auto državnog odvjetnika Ivana Galovića, spaljen Golf Ante Klarića, načelnika Odjela za drogu

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)

Komentari

Slika korisnika ivoru
a nisu li teroristicki cinovi oni sta je ovaj govnar radija po gradu devedeseti.kra je sve sto je vridilo od zadarski srba,ulazija u kuce,kra auta.a i prije je bija nasilnik i prostak,a ne ugledni sportas,koji bi jos tija "jamiti" od drzave-"strasan juna(c)k.