Zaokružena trilogija

U četvrtak navečer u zadarskom ogranku Matice hrvatske održano je predstavljanje nove knjige prof. dr. sc. Ivana Pederina “Austrijska vlast u dalmatinskoj politici (1878. – 1914.) II. dio”. Ujedno, Matica hrvatska je izdavač ove knjige koja zajedno s knjigama “Dalmacija i Hrvati u vanjskoj politici bečkoga Dvora” (2005.) i “Austrijska cenzura i nadzor nad tiskom u Dalmaciji” (2008.) čini zaokruženu cjelinu unutar koje se profesor Pederin posvetio izučavanju funkcioniranja austrijske vlasti u Dalamaciji. Knjigu je, osim autora, predstavljala dr. sc. Zaneta Sambunjak, profesorica Odjela za germanistiku Sveučilišta u Zadru.
Profesorica Sambunjak se predstavljajući ovu knjigu više usredotočila na spomenutu Pederinovu trilogiju, odnosno ponajviše je govorila o književnosti, cenzuri i izdavaštvu u posljednjem stoljeću Habsburške monarhije.
Prof. dr. sc. Ivan Pederinu, umirovljeni profesor Odjela za germanistiku Sveučilišta u Zadru održao je kraće predavanje u kojemu je sažeo građu svoje nove knjige:
– Nakon Bečkog kongresa Dalmacija je postala austrijska kraljevina, a ne pokrajina kako mnogi naši autori navode. S obzirom na promijenjene okolnosti na jugu Europe, Dalmacija je postala središte austrijskog obavještajnog rada. O ulozi koju su u Carevini imali Hrvati jasno govori to što je maršal Josip Jelačić u Crnu Goru poslao generala Mamulu što je uistinu početak “prodora na jugoistok”. Dva su hrvatska maršala sudjelovala u oslobođenju Bosne i Hercegovine, a hrvatsko je činovništvo u Bosni i Hercegovini u sklopu Careveine vodilo glavnu riječ. Tijekom XIX. stoljeća Hrvati su u carskoj armiji uvijek imali pet do deset maršala, a Car se često s njima, biskupima i grofovima savjetovao. U našoj historiografiji postoji narativ prema kojemu je Austrija nas Hrvate ugnjetavala, ali pogledamo li izvore prisiljeni smo vidjeti nešto drugačiju sliku. Austrijanci su oduševljeno pomagali i subvencionirali sve pokušaje oko standardizacije našeg jezika, koji premda star nije imao tradiciju upravnog jezika. Iredenta je u tom kontekstu vrlo bitna pojava, a u protuaustrijsko djelovanje uključila se i masonerija za koju je Austro-ugarska monarhija bila carstvao tame i zla.
Poglavlja u novoj Pederinovoj knjizi su: Garibaldijevi pokušaji da pobuni Balkan protiv Austro-Ugarske i Turske, Italia iredenta i Dalmacija do 1919., Odraz talijanskih narodno – oslobodilačkih pokreta u Dalmaciji, Iredenta prema Dalmaciji od Oberdankova atentata do iredentističkog kongresa 1903., Poslije iredentističkoga kongresa u Udinama 1903., Velikosrpska ideologija u Dalmaciji od okupacije Bosne i Hercegovine 1878. do početka politike „Novog kursa”, Hrvatska nacionalna ideologija u Dalmaciji (1878 – 1903), Frano Supilo i politika „Novog kursa”, Hrvatska nacionalna ideologija u Dalmaciji (1878 – 1903), Frano Supilo i politika „Novog kursa” u očima Nikole Nardelija, Velikosrpska promidžba i subverzija u Dalmaciji između aneksione krize 1908. i Balkanskih ratova 1912., Odjek balkanskih ratova u Dalmaciji, Iseljavanje iz južne Dalmacije, Bosne i Hercegovine početkom XX. st., Političke i vojne organizacije hrvatskog iseljeništva u doba I. svjetskog rata i uloga masonerije u tim organizacijama, Austrijska jezična politika u Hrvatskoj i briga za standardizaciju hrvatskog jezika u Dalmaciji, Bečki dogovor o hrvatskom jeziku u Dalmaciji 1909. po inicijativi namjesnika Nardelija te uloga njemačkog i talijanskog jezika, te Utjecaj bečkih ministarstava na razvitak turizma u Jadranskoj Hrvatskoj pred I. svjetski rat.