Prinosi smanjeni, sadnja i sijanje odgođeni, bunari presušuju

Zemlja je suha i ne može se napraviti priprema za sijanje i sadnju. Nemogućnost pripreme znači da će kasniti. Koliko će kasniti? Može kasniti do dolaska kiše ili može biti totalno šteta prenesena do nemogućnosti uopće sadnje i sijanja. Neće biti prinosa, neće biti proizvoda, upozorava Tomislav Demo

Sušno razdoblje na prostoru Zadarske županije traje još od zime.  Poljoprivrednici, kako  oni kojima je to profesija,  tako i oni koji u okućnicama  traže odmor i kreativnu rekreaciju, zabrinuti su za budućnost svojih nasada. U autobusima, kafićima ili na trajektu, svuda ista nevjerica i  bojazan hoćemo li ovaj put  ostati bez sezonskog voća i  povrća. U posjeti kod povjerenika Hrvatske poljoprivredne komore Zadarske  županije, Tomislava Deme, u  Sikovu, također, čujemo da je  zabrinutost proizvođača  opravdana.
 Teško i za stočare
– Šteta je već nastala u  proizvodnji koja se odnosi na  stočarski dio, kada je riječ o  travama, djetelinskim smjesama, sjenaži i ostalom. Prinosi su manji za pet puta, a  ovo je tek prvi odkos, a ako se  ovako nastavi, drugog odkosa  neće ni biti, kaže Demo, a  Željko Serdarević iz Raštana  Gornjih nam dodatno pojašnjava:
– Na petnaest tisuća kvadrata, ja sam izbrojio dvadeset presanih bala. Trideset  kila sušenog sijena, a inače bi  trebalo biti tristo do četiristo  kila, minimalno. Obično više,  ovisi o godini, kaže Serdarević. No, suša nije pogodila samo taj dio proizvodnje.
– Kada je riječ o proizvodnji povrća, tu su štete  malo složenije. Imamo dio  šteta koji će direktno biti  prouzrokovan smanjenjem  prinosa ranih kultura, mladih  krumpira i sličnog. Zbog  ovakve nepovoljne klimatološke situacije i smanjenja  vlage, ne samo vlage tla, nego  i zračne vlage, bit će smanjeni  prinosi. U drugome dijelu će  biti štete zbog nemogućnosti  sadnje ranoproljetnih kultura  koje se sade početkom svibnja. Zemlja je suha i ne može  se napraviti priprema za sijanje i sadnju. Nemogućnost  pripreme znači da će kasniti.  Koliko će kasniti? Može kasniti do dolaska kiše ili može  biti totalno šteta prenesena  do nemogućnosti uopće sadnje i sijanja. Neće biti prinosa, neće biti proizvoda,  upozorava Demo.
Bez navodnjavanja ove godine nema šanse, dodaje  Željko Serdarević, kojem od  posađenog krumpira šezdeset  posto nije uopće niklo, dok  nam Demo otkriva treći vid u  kojem se problem suše očituje u trenutačnoj proizvodnji.
– Dobar dio povrćara koji  se bave ozbiljnom proizvodnjom imaju neki izvor ili  bušotinu, za natapanje polja,  ali i tu je već došlo značajnim  dijelom do opadanja razine  podzemnih voda tako da je za  očekivati vrlo skoro presušivanje tih izvora. Jer ovakva suša je nezapamćena. Zadnja kiša mislim da je pala u  prvom mjesecu. Mislim na  značajniju kišu, ovo drugo što  je palo, bilo je nekoliko litara  po četvornom metru u nekoliko navrata i to bi bura  isušila odmah idućeg dana.
 Smanjen učinak  natapanja
Naši sugovornici kažu da  u bližoj prošlosti ovakva  suša nije zabilježena, osobito što je započela ovako  rano.
– Kiše obično padnu u  travnju ili u svibnju pa onda  se dogodi da bude suša u  lipnju, srpnju, kolovozu. Ali  ovo je posebno jer su izostale zimske oborine. Razina  podzemnih voda je već sada  jako opala tako da i učinci  navodnjavanja postaju upitni, jer se voda jako brzo  ocijeđuje u dublje slojeve tla  gdje je nedohvatljiva za biljke, kaže Tomislav Demo.
– Ono što bi znalo biti  početkom sedmoga miseca,  to se dogodilo već prije  misec i po dana. Bunar koji  tri traktorske pumpe ne bi  mogle iscrpti, sada nema ni  kapi vode u njemu. A tako je  već mjesec dana, da je bunar  pao na tu razinu kakvu bi  očekivali u ljetu, otkriva  Željko Serdarević.
Naravno da je prvo pitanje  koje se u ovakvim okolnostima može postaviti je –  ima li pomoći? Možemo li  išta poduzeti da bi se posljedice ovoga sušnoga stanja makar ublažilo. Kako  nam je kazao Tomislav Demo, trenutačno i kratkoročno se ne može poduzeti  ništa.
– Dugoročno, međutim,  postoji rješenje. A to je  raditi sustave natapanja, raditi akumulacije da bi se  osigurale dostatne količine  vode u razdobljima kada ima  dovoljno padalina i da se te  vode iz akumulacija koriste  sada za navodnjavanja. Imali  smo razdoblje kada je bilo  dostatno padalina, od desetog do dvanaestog mjeseca, kada je trebalo zahvaćati vodu i akumulirati je i  čuvati je za ovo sušno razdoblje, ustvrdio je Demo te  dodao:
Koncesija za bunare
– Ovom prigodom vrijedi  upozoriti na problem korištenja izvora vode za navodnjavanje, dakle, bunara,  bušotina koje ljudi imaju.  Nažalost, izmjenama zakona  o vodama, sada je za takve  izvore potrebno dobiti koncesiju, za navodnjavanje površina većih od jednog hektara. Koliko su meni poznati  podaci u Zadarskoj županiji  nitko nema takvu koncesiju.
To znači da je svo navodnjavanje koje se sada radi,  blago rečeno, protuzakonito.
A ako nemamo koncesiju  na vodu, nažalost, ni voćari,  niti povrćari se ne mogu  kandidirati za predpristupne  programe EU, IPARD-projekte, jer je jedan od uvjeta  koncesija za navodnjavanje.  Iz toga se može zaključiti  koliko će biti uspješno povlačenje sredstava od strane  naših poljoprivrednika za  IPARD programe.
Proces dobivanja koncesija  nije jednostavan, niti jeftin.  Prije podnošenja zahtjeva  nužno je provesti vodoistražne radove, jer dok se oni  ne naprave nije moguće raspisati natječaj za koncesiju.  Vodoistražne radove treba financirati što može iznositi i  do nekoliko desetaka tisuća  kuna, a onaj tko financira ne  može biti siguran da će uspjeti na natječaju. Ako se  koncesija i dobije, cijena vode se određuje pomoću nekoliko parametara.
– Napravili smo niz prepreka i barijera za legalno  pravno korištenje tih voda.  Čini mi se da to nije u skladu  s našom namjerom da razvijemo poljoprivredu, ako  uopće, kao društvo, imamo  takvu namjeru, istaknuo je  Tomislav Demo.

Prinos smanjen za pedeset posto

– Mislim da će šteta biti najveća na voćarskim kulturama koji nemaju sustave navodnjavanja. Znači na breskvama, a ako ovako nastavi i na trešnjama koje će biti znatno sitnije, na maraškama. Ali poglavito breskve koje će biti jako sitne. Što se tiče čentruna, tko nema sustav navodnjavanja neće biti ništa, prinos nula kila po hektaru, ako ovako nastavi dalje. I tamo gdje ima sustav navodnjavanja sigurno će prinos biti smanjen za pedeset posto, jer nije dovoljno davati vodu samo u zonu korijena, budući je transpiracija zbog niske vlage zraka strahovita pa je pitanje može li korijen uopće nadodati dovoljnu količinu vlage za normalan rast, razvoj, oplodnju i bujanje ploda, ističe Demo.

Cijenu će platiti građani

Na pitanje misli li da će zbog suše doći do povećanja cijena poljoprivrednih proizvoda Tomislav Demo naglašava:
– Nije nužno. Kada naši proizvodi prispiju na tržište onda dolazi do rušenja cijena, jer smo limitirani samo na domaće tržište. A kroz najveći dio godine ionako je naše tržište opskrbljeno uvoznim proizvodima. Trebalo bi izviditi je li ovakva suša zavladala i u ostalim krajevima Europe, odakle mi uvozimo te proizvode. Ako jest, onda će se sigurno odraziti. Pogotovo ako imamo veću potražnju s našeg tržišta prema vani. Kada se traži više robe, cijena ide gore. To je trgovački posao. Naši građani će na kraju platiti cijenu toga. I mi kao društvo i kao nacija.

Vranski bazen je specifičan

– Ovaj naš dio unutar Zadarske županije je specifičan. Znalo je biti da zovu kišu na Jadranu i da lijeva uokolo kao iz kabla, a ovdje ništa. Baš ovaj prostor, otprilike od Galovca do Kakme, područje vranskog bazena. Tu dvostruko manje kiše padne nego okolo. Nekako ga zaobiđe kiša, kazao nam je Željko Serdarević.