Cindori: Obiteljske vrijednosti ne smiju biti iznad potreba pojedinca

Naši su mladi posljednjih dvadeset godina odrastali u uvjetima rata ili uz posljedice rata među kojima i PTSP. Prirodne katastrofe uvijek obilježe pojedinca kao što ga obilježe i politička događanja, istaknula je Valentina Cindori

Nije nam svejedno u kakvim obiteljima odrastaju naši mladi i kakve im prilike u tom odrastanju njihove obitelji mogu pružiti. Obitelj je odgovorna za stabilnost odrastanja mlade osobe. Sve su to naša djeca kojima trebamo pružiti podršku i ljubav kako bi se čim lakše pridružili svijetu odraslih, kazala je Tatjana Petrić, predsjednica zadarskog Foruma žena SDP-a na javnoj tribini pod nazivom “Mit odrastanja” koju su u Gradskoj knjižnici u povodu Dana obitelji organizirali Forum žena i Forum mladih SDP-a.
Savjeti roditeljima
Obraćajući se roditeljima, psihologinja Mila Špinderk upozorila je kako veću zabrinutost treba izazvati povučeni adolescent nego onaj buntovni, jer tih i miran adolescent ne obavlja svoju temeljnu zadaću, a ta je – buniti se.
– Jedna od glavnih zadaća adolescenata je prestati biti poslušan i razviti odgovornost. Kao roditelji trebamo shvatiti da je u vrijeme adolescencije naš odgoj završen. Važno je ono što smo napravili ranije. Adolescenti ipak imaju samoregulirajući element zbog kojeg u rizičnim situacijama neće prijeći dogovorene granice. Adolescenti trebaju obaviti niz važnih zadaća; prihvatiti svoje tijelo, pronaći osobni i seksualni identitet i osobnu afirmaciju. Da bi u tome uspjeli moraju se emocionalno odvojiti od roditelja, to jest pokazati bunt, kazala je Špinderk upozoravajući kako su roditelji često skloni lakše oprostiti nepodopštine mlađe djece nego adolescenata.
Također je kazala kako je korisno ukoliko roditelji izbjegnu zamku promatranja adolescenata kao djece čije probleme žele rješavati, ali i zamku pretjeranih očekivanja od adolescenata kao da su odrasle osobe.
– Bilo bi dobro kad bismo prestali biti kritični roditelji, a više bili roditelji savjetnici čime omogućujemo da nas pitaju za savjet, a ne da im namećemo svoje mišljenje. Moramo adolescentima omogućiti ono što je za nas kao roditelje najteže, a to je omogućiti im pravo na pogrešku i izbjegavati komentare poput: “eto vidiš, zašto nisi napravio ono što sam ti ja rekla”, savjetovala je Špinderk.
 Rat, kriza, mediji
Govoreći na temu “Odgovornosti „drugih” u procesu odrastanja” defektologinja i socijalna pedagoginja u Centru za djecu, mlade i roditelje pri Domu za odgoj mladeži u Zadru Valentina Cindori skrenula je pozornost na makro utjecaje kao čimbenike u razvoju poremećaja u ponašanju.
– Naši su mladi posljednjih dvadeset godina odrastali u uvjetima rata ili uz posljedice rata među kojima i PTSP. Prirodne katastrofe uvijek obilježe pojedinca kao što ga obilježe i politička događanja u rasponu od redovnih izbora kakvi se događaju svake četiri godine do revolucija ili globalizacije. Pojedinca obilježe i ekonomske krize i recesije, svjetonazori i etičke vrijednost i materijalizam koji je izražen među populacijom s kojom ja radim i gdje se pokazuje kako je za osobe jako važno što odijevaju, u kakvom se autu voze ili gdje im radi otac. Na utjecaj medija također ne možemo ostati imuni, ne ostajemo imuni na TV program, na novine, na internet koji je ušao u svaku kuću, istaknula je Cindori napominjući kako je iznimno važno da obiteljske vrijednosti koje postoje unutar određene obitelji ne budu stavljene iznad potrebe pojedinca.

Kako prepoznati nisko samopouzdanje djeteta?

– Način na koji se ljudi odnose prema vama direktno odražava koliko dajete samima sebi, istaknula je psihologinja i psihoterapeutkinja Margareta Mesić koja je u izlaganju na temu razvoja samopouzdanja napomenula kako se u današnjem društvu suočavamo s činjenicom da određen broj mladih osoba jedva završava srednju školu .
– Misle da to za njih nije moguće, iako je s njima intelektualno sve u redu, rekla je Mesić napominjući kako dijete nije nužno uvijek svjesno da o sebi ne misli baš najbolje i kako je to trenutak u kojem je korisno ako roditelj ima svojevrstan senzor.
– Niska razina samopouzdanja djeteta prepoznaje se, međe ostalim, po potrebi djeteta da pobjeđuje u društvenim igrama, po pretjeranom hvalisanju, pretjeranoj samokritičnosti i ispričavanju za pogreške, kupovanju prijateljstava, potrebi da ugodi, strahu od pokušaja nečeg novog ili nesposobnosti da odbije ono što ne želi, rekla je Mesić.