Gotovina: Ne mogu odgovarati za tuđe zločine!

Ponosan sam na svoju ulogu u Oluji i nastojao sam da žrtava bude što manje. Duboko žalim zbog svih koji su izgubili živote, ali ne mogu odgovarati za ono što su neki drugi činili dok sam se borio u Bosni, kazao je Gotovina. Markač je poručio da nije počinio niti prikrivao bilo kakav zločin, te da duboko suosjeća sa žrtvama

Kao čovjek, duboko žalim zbog svih koji su izgubili živote i svoje domove, ali ne mogu odgovarati za ono što su neki drugi činili dok sam se borio u Bosni, kazao je Ante Gotovina na kraju žalbene rasprave na Haškom sudu, obraćajući se na francuskom jeziku peteročlanom žalbenom vijeću.
– Ponosan sam na svoju ulogu u Oluji i nastojao sam da žrtava bude što manje. Tijekom rata dobivao sam teške zadaće, a uvjeren sam kako sam ih obavljao najbolje što sam mogao. U Oluji sam se borio protiv druge vojne sile, bila je to borba na život i smrt, u kojoj smo željeli osloboditi našu zemlju. Trudili smo se pritom maksimalno zaštititi živote vojnika i civila. Ako sam počinio neku grešku kao što je bio moj bijeg, ja sam prvi koji zbog toga žali, kazao je Gotovina i dodao: “Časni sude, pošten sam časnik koji je pokušao dati najbolje od sebe u teškim okolnostima. Ne tražim od vas nikakve usluge, uvjeren sam da su moji postupci bili ispravni. Ne očekujem ništa drugo osim onog što su i zatražili moji odvjetnici”.
General Markač pak u svojoj je izjavi na hrvatskom jeziku rekao kako je iznenađen izrečenim navodima o Oluji “koji nisu utemeljeni na činjenicama”. “Izazvan pokušajima izvrtanja činjenica iz Domovinskog rata želim reći da ja nisam nikakav član udruženog zločinačkog pothvata niti ratni zločinac. Nisam počinio niti prikrivao bilo kakav zločin”, poručio je Markač i dodao da “kao čovjek i humanist” duboko suosjeća sa svakom žrtvom. “Nisam kriv, časni sude, očekujem da ćete pomno proučiti materijale i donijeti pravičnu odluku”, kazao je na kraju Markač, na što je predsjedavajući sudskog vijeća Theodor Meron zaključio raspravu rekavši kako će presuda “biti donesena uskoro”.
Šokantne teze
Prije toga, tijekom ročišta, sudac Meron zapitao je optužbu kako to da u napadu na Knin nije bilo žrtava, a ispaljeno je na stotine granata, vjerojatno potaknut retoričkim pitanjem što ga je postavio Gotovinin odvjetnik Payam Akhavan: “Ako su Hrvati doista gađali civile, pa je li doista moguće da su toliko nesposobni da nisu pogodili nijednog civila?”.
Odgovarajući na Meronovo pitanje, u prijelomnom trenutku jučerašnje rasprave, tužitelj Douglas Stringer je kazao kako “uopće nije bilo neophodno dokazivati da su civili izginuli”. Pitanje žrtava, dodao je, “navodi na pogrešan zaključak”.
U tom pitanju i odgovoru, naime, zrcali se suština jučerašnje haške rasprave, budući da optužba polazi od teze kako je namjera hrvatskog napada bio progon Srba iz Krajine, te da se pritom uopće ne mora baviti takvim “sitnicama” kao što je pitanje jesu li granate u napadu na Knin padale na zakonite mete ili jesu li u napadu doista stradali civili. Sve to, naime, nije bitno kada je svrha Gotovininog napada – kako tvrdi optužba – bilo protjerivanje srpskih civila iz Krajine. Udruženi zločinački pothvat protiv srpskih civila, tvrdio je tužitelj, dogovoren je na sastanku hrvatskog vojnog vrha s predsjednikom Franjom Tuđmanom na Brijunima, a onda nije ni bitno je li Gotovina provodeći taj pothvat koristio zakonitim ili nezakonitim sredstvima. Za “progon nije uvjet da taj akt bude proveden protupravnim sredstvima”, tvrdio je tužitelj Stringer, čime je, barem se tako činilo u haškoj sudnici, zaprepastio i suca Merona.
Takav pristup optužbe žalbenoj raspravi, međutim, u potpunoj je opreci sa zahtjevom žalbenog vijeća, koje je nedavnim dopisom obranu i optužbu pozvalo dvije strane da se jasno odrede prema ključnom pitanju: je li prvostupanjsko vijeće pogriješilo kada je kao kriterij za zakonitost napada uzelo pravilo od 200 metara od cilja za zakonitost pogotka.
Obrana po naputku
Gotovinina obrana, za razliku od tužiteljstva, strogo se držala naputka žalbenog vijeća, uvjeravajući kako sve kasnije pogreške prvostupanjskog vijeća – koje je prije 13 mjeseci Gotovinu osudilo na 24, a Markača na 18 godina zatvora – počivaju na pogrešnoj i proizvoljnoj primjeni pravila 200 metara.
Kako je objašnjavao Gotovinin odvjetnik Greg Kehoe, odlazak srpskih civila iz Krajine nije imao nikakve neposredne veze s napadom Gotovininih snaga, dok je branitelj Luka Mišetić podsjetio žalbeno vijeće kako je od 900 granata ispaljenih na Knin samo pet projektila palo izvan legitimnih vojnih ciljeva, ako bi se uzeo kriterij pogodak do 400 metara od cilja, što je kriterij kojeg je zastupao svjedok tužiteljstva, kanadski general Andrew Leslie.
– No čak i da je takvih projektila bilo pet posto, ako bi se uzeo kriterij od 200 metara, to ne bi bilo dovoljno za zaključak da je cijeli grad bio meta. Čak i da su projektili doista padali na civilna područja, nema dokaza da je to bilo namjerno i da je riječ o protupravnom napadu, naglasio je Mišetić i dodao kako su vojni ciljevi u Kninu bili raštrkani po cijelom gradu, te da je to stvorilo dojam kod nekih svjedoka da je granatiran cijeli grad.
Uporni odvjetnici
Dok je general Gotovina, na kojem sedam godina pritvorskog života već ostavlja vidljiv trag, i ovoga puta hladnokrvno promatrao raspravu, njegovi odvjetnici uporno su dokazivali kako je prvostupanjsko vijeće pogriješilo kada je zaključilo da je cijeli Knin bio meta nasumične paljbe hrvatskog topništva.
Na Brijunima, uvjeravali su Gotovinini odvjetnici žalbeno vijeće, nije rečeno ništa iz čega bi se moglo zaključiti kako je postojala namjera nezakonitog napada na civile, niti je tamo planiran udruženi zločinački pothvat. Odlazak Srba iz Hrvatske, objasnio je Mišetić, bilo je nešto što se moglo očekivati. Naime, podsjetio je, srpski civili su otišli iz Zapadne Slavonije, gdje nije bilo “nelegalnog napada”, kao i u svim drugim sličnim slučajevima.
– Kada je civilno stanovništvo čulo za naredbu o evakuaciji, ono je i otišlo, bez obzira je li postupalo u skladu s naredbom o evakuaciji, kazao je Mišetić.
Optužba pak tvrdi da je obrana proizvoljno izvukla zaključke o broju “nelegalnih” projektila, tvrdeći kako je prvostupanjsko vijeće uspjelo identificirati mjesta udara samo deset posto ispaljenih projektila, te da je obrana sve ostale projektile proglasila zakonitima, iako je od tih 10 posto pola palo izvan kruga od 200 metara.
No, to je za optužbu manje važno pitanje. Valja sagledati cjelinu – da se na Brijunima razgovaralo o uklanjanju srpskog stanovništva – koje je Tuđman smatrao “strateškom prijetnjom”, te da su Gotovina i Markač sudjelovali u nezakonitom progonu, pa čak i onda ako su to učinili zakonitim sredstvima. Gotovina je, tvrdi tužitelj, zapovjedio svojim snagama da cijele gradove tretiraju kao ciljeve, a u tom kontekstu, kako ističe zastupnik optužbe, nikakvo pravilo, ni ono o 200 metara, niti bilo koje drugo, ne može opravdati “nelegalni napad na civile”.
“Nebitna” činjenica
Gotovina i Markač, dakle, krivi su bez obzira na to je li sam napad izveden protupravnim sredstvima ili nije.
— cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Zadarskog lista