Bogata bodulska kulturna baština

Trenutačno sam u potrazi za materijalom iz Domovinskog rata i uskoro bi trebao biti postavljen jedan pano posvećen toj tematici. Drugi pano posvetit ću Prvom svjetskom ratu, a nadopunit ću i išku glagoljicu, naglasio je kustos Vladimir Alavanja, voditelj Kulturno-povijesne zbirke Mali Iž

Skupina od 20-ak studenata etnologije predvođeni prof. Olgom Supek, turistički djelatnici i djelatnici Narodnog muzeja u ranim nedjeljnim satima uputili su se iz Zadra prema otoku Ižu. Povod je bio obilježavanje Međunarodnog dana muzeja. Jučerašnji dan je bio kao za poželjeti za obilazak zbirki na Malom i Velom Ižu. Kustosi Vladimir Alavanja i Jasenka Lulić Štorić potrudili su se prenijeti sve zanimljivosti vezane uz ove dvije zbirke. No krenimo redom.
Na Malom Ižu otvorena je izložba »Izbor iz morskih motiva na fotografijama Vicka Zaninovića nastalih od 1950. do 1980.« Nakon što je prošle godine priredio izložbu Zadarska stara riva 1950. – 1983. na fotografijama Vicka Zaninovića Vladimir Alavanja je za ovu prigodu odabrao prigodne fotografije koje se odnose na Zadar i Iž i sve važno uz njih.
Narodni muzej Zadar otkupio fotografski opus Vicka Zaninovića
– Priredio sam ovu izložbu kako bismo odali počast našem fotografu, a usput i obradili neke teme. Kad je riječ o fotografijama, možemo istaknuti kako su vrlo dobro kadrirane i eksponirane, upitna je jedino oštrina, kazao je Alavanja. Narodni muzej Zadar otkupio je novčanim sredstvima Zadarske županije cjelokupni fotografski opus od nasljednika Vicka Zaninovića. Zaninovićev fotografski opus sastoji se od 11.500 crnobijelih negativa leica formata. Nažalost, nema toliko fotografiranih motiva jer je na poneki motiv ispucan cijeli jedan film s 36 snimaka, ponekad i više toga. Tako se na izložbi može vidjeti trajekt »Liburnija« na jednom od prvih putovanja na liniji Zadar – Ancona, ili tanker »Petar Zoranić« koji je potonuo ispred Bospora…
– Stavio sam i staro brodogradilište u Zadru, jer je svaki bodul i kalafat, svatko tko je živio na moru morao znati pobrukvati kaić. Dakle, brodogradilište je nekad bilo tamo gdje se danas nalazi Tankerkomercova marina, dok nije premješteno u Lamjanu, istaknuo je Vladimir Alavanja. Među fotografijama izloženim na ulazu u Kulturno-povijesnu zbirku Mali Iž podosta je onih koje prikazuju Iž.
Po otvatranju izložbe Alavanja je dao kratki prikaz zbirke na Malom Ižu. Zbirka je osnovana 1978. godine i od tada je pod stručnom skrbi, nekadašnjeg odjela Narodne revolucije, danas odjela Muzej grada Zadra – Zbirka suvremene povijesti.
»Gren u grod«
Zbirka obrađuje kulturnu povijest otoka Iža od prapovijesti do današnjih dana, s posebnim osvrtom na stradanje Maloižana u Drugom svjetskom ratu od talijanskih fašističkih okupatora. Smještena je u zaselku Knež u Malom Ižu na otoku Ižu.
– Bodul kad ide u Zadar kaže ‘gren u grod’. Zadar je uvijek bio središte, zna se koji grad, nema pitanja. Od 1918. do kapitulacije u Drugom svjetskom ratu Zadar nije više glavni grad. Zadar je bio talijanski, a otočje je pripadalo Kraljevini Jugoslaviji. Prvi grad do kojeg su mogli ići je bio Šibenik. Otud sva velika frustracija. Tako je, usput rečeno, nastajala i bolnica u Biogradu i Zemuniku, kao prijelazne, istaknuo je Alavanja. Veliki dio materijala prikazuje borbu protiv talijanske vlasti tijekom Drugoga svjetskog rata, od logora na Ošljaku i Molatu do zbjega u El Shatt. Stanovnici koji su prebjegli u Zadar nisu imali izbora nego bježati na Dugi otok, pa na Kornate, na Vis i onda preko Italije za El Shatt.
– Trenutačno sam u potrazi na materijalom iz Domovinskog rata i uskoro bi trebao biti postavljen jedan pano posvećen toj tematici. Drugi pano posvetit ću Prvom svjetskom ratu, a nadopunit ću i išku glagoljicu, naglasio je kustos Vladimir Alavanja, voditelj Kulturno-povijesne zbirke Mali Iž.
Nakon razgledanja maloiške zbirke uputili smo se prema Velom Ižu, mjestu gdje zimi obitava 500-tinjak stanovnika. Usred mjesta smještena je Etnografska zbirka koja je nastala na zanimljiv način.
Od podruma do tavana
– Etnografska zbirka nastala je entuzijazmom dviju mještanki. One su skupile svu građu, obilazeći svaku kuću u mjestu, od podruma do tavana. Naravno, to je trajalo, jer ne možeš samo ući, pokupit stvari i izići. Treba sjesti, popit kavu, rakiju, s ljudima popričati. One su, uglavnom, uložile velik trud da bi se zbirka formirala 1975., istaknula je Jasenka Lulić Štorić napomenuvši kako im je u formiranju zbirke pomogla Olga Oštrić. Zgradu u kojoj se danas nalazi zbirka izgradili su mještani, velikim zalaganjem. Zbirka je smještena u bivšem ljetnikovcu zadarske plemićke obitelji Fanfogna iz 18. st. Postav je raspoređen u prizemlju i dva kata zgrade i vrlo slikovito dočarava život nekadašnjeg Iža u svim segmentima. Po raznolikosti građe predstavlja jedinstven primjer na dalmatinskom otočju (kuhinja sa svom opremom, nošnja, tkalački pribor, tehnike i rukotvorine od vune, lana i pamuka, obućarstvo, domaće i importirano lončarstvo, kultura stanovanja, zemljoradnja, ribarstvo, stočarstvo, organizacija obiteljske zajednice i vjerski i pučki običaji).
Zbirka je integrirana s Narodnim muzejom Zadar 1994. godine.

 ZBIRKA IZNAD MLINA

Zbirka na Malom Ižu nastala je 1978., a dotad je tu bila potleušica. Podignut je krov i na katu je smještena zbirka. U prizemlju se i dan danas nalazi zadruga gdje je mlin za mljevenje maslina. Napravljen je 1881., nakon izgradnje predan je Crkvi, da bi ga narod ponovno otkupio nakon Drugoga svjetskog rata. Iako se više ne radi na ruke kao nekad, metoda je uvijek ista i ulje je najfinije. Tako smo jučer čuli priču da je Ižanin, koji živi u Londonu tamo donio ulje. Zamolio je prijatelja da mu pričuva mačka dok je on išao u Španjolsku. Ovaj je mačku davao ulja dok se on nije vratio, a mačak je promijenio dlaku. Kad se vratio Ižanin je jedva prepoznao mačka. Kupio mu je ulja u trgovini, ali mačak je htio samo iško ulje.

 IŠKO LONČARSTVO ZA UNESCO

U prizemlju Etnografske zbirke nalaze se predmeti vezani uz domaćinstvo. U centru je ognjište u sklopu kojeg se nalazi tronog i komoštre. U središtu je peka ili črpnja. Kako je istaknula kustosica Lulić Štorić i današnja turistička ponuda sve više ide k tome da se vrati autohtono.
– To je sve hrana koja je dio našeg identiteta. Trebamo poznavati tradicijsku kulturu, kazala je Lulić Štorić naglasivši kako je rukotvorstvo bilo jako razvijeno, a bila je ogromna primjena maslinova ulja. Krušna peć je, pak, bila simbol boljeg materijalnog statusa. Govoreći o lončarstvu poznato je kako je Predrag Petrović Pepi posljednji išli lopižar. Još 80-ih je bilo pet-šest lončara, dok je danas sve ostalo na jednome. Ipak, i s tim jednim Narodni muzej je prijavio iško lončarstvo za UNESCO-ovu listu za nematerijalnu baštinu.

 STUDENT U KRALJEVSKOJ ODJEĆI

Student u kraljevskoj odjeći
Kustosica Jasenka Lulić Štorić prikazala je odjeću kakva se donedavno nosila na otoku Ižu. Uz samu odjeću u Etnografskoj zbirci mogu se vidjeti i predmeti s pomoću kojih je odjeća nastala.
– Sve što govorimo je nastalo u 18. i 19. stoljeću i najlakše je govoriti o onome što vidimo ispred sebe. Najvažniji je u svemu bio tkalački stan koji smo imali priliku vidjeti. On nije bio toliko kompliciran koliko pripreme za njega, istaknula je Lulić Štorić. Što se tiče odlaganja važno je istaknuti kako nije bilo ormara, već se roba odlagala u škrinju kakva je izložena u Etnografskoj zbirci. Mogli smo vidjeti i koban koji je jedan student odlučio isprobati. Zanimljiva je priča o iškom kralju kojeg se biralo do pred kraj 19. stoljeća, kad je taj običaj nestao. On je trebao suditi na seoskim zborovima i mirio je ljude.