Kotari i vinari stekli 220 novih prijatelja (FOTOGALERIJA)

Slika korisnika admin
Marin GOSPIĆ

Uz 220 prijavljenih biciklista i nešto nenajavljenih pridošlica, među kojima su bile i gošće Ilirije iz Engleske, prošlo je u divnom sunčanom danu kasnog proljeća 35 kilometara staze koja je povezala sadašnjost i prošlost, tradicije i ambicije, spomenike i  ljepote, darove prirode i muke ljudskih ruku Ravnih kotara u jedinstvenoj biciklističkoj turi Bike&Wine Tour Ravni Kotari.

Druga je godina u kojoj su TZ Benkovca, na čelu s agilnim Vanjom Čvrljkom, Ilirija d.d. odnosno njihova agencija Ilirija Travel i Biciklistički klub Stankovci udružili snage, ove godine ojačani i s TZ Zadarske županije, i poveli ljude željne aktivnog odmora u posebnu avanturu. Start je u Polači u Ražnjevića dvorima, obnovljenom i već etabliranom kompleksu agroturizma i prvog difuznog hotela u zemlji. Staza vodi ka TZ MasVin nad Tinjem, gdje je izniklo gospodarstvo posvećeno trima gracijama Dalmacije (maslini, lozi i smokvi), a Radoslav Bobanović na razigranim je konjima dočekao kolonu koja je tu zavrijedila prvi pečat.

Potom se staza uspela k Nadinskom blatu, najvećem nam vinogradarskom komplesku s 350 hektara vinograda u najekološkijem selu u zemlji. Tomislav Glavić (Ker-Vin), Šime Škaulj (OPG), Božo Glavić (Boškat Vina) i Željko Vrsaljko (Uljara Vrsaljko) dočekali su karavanu sred polja sa svojom okrijepom i potpisima. Engleskinje, pomalo začuđene gdje su to upale, s nevjericom konstatiraju da je recimo ovaj Škaulj iz ovog polja kojim bicikliraju uzeo srebro u njihovom Londonu na Decanteru, najvećoj svjetskoj smotri vina, pa je uslijedilo fotografiranje. Uspon je potom vodio u pravcu Raštevića i Kličevici, davnašnjoj utvrdi knezova Kurjakovića, što je dizaše u inat i prijeteći Mlečanima. Uslijedio je  uspon u Benkovac na Kaštel Benković, gdje su Božo Bačić i Vinarija Benkovac - Badel 1862. ponudili svoj nektar, a bilo je i fritula i kroštula.

Neki, koje uspon nije umorio, slijedili su Marina, direktora muzeja u sjenu prastarog divljeg kestena do Romula i Rema što sišu vučicu, jednog od tri takva spomenika nađena u Lijepoj našoj, baš ovdje u nedalekoj Asseriji, a inače najmonumentalnijeg od sva tri. U dubljem hladu muzeja dičio se trocjevni top: svijet je donedavno znao za nacrt Leonarda da Vincija, ali ga je ovdje prvi put u povijesti vidio opredmećenog. Naravno, uz okrijepu slijedio je spust na sada lijepoj nizbrdici put Šopota, Zapužana i Polače. U Ražnjevića dvorima vrijedni su kuhari Ilirije spravili za 250 ljudi dovoljno rižota od plodova mora, gulaša s povrćem i bolonjeza za nahraniti vojsku biciklista, a vinari obilato zalili ponuđeno svojim vrhunskim vinima. Bilo je druženja, pjesme , obećanja o ponovnom dolasku s još većom grupom prijatelja, i naravno maraštine, debita, syraha, merlota, cabernet sauvignona, crljenka, i kupaža kakve ti srce hoće.

Sve je prošlo bez i jedne ozljede, s puno znoja koje se nadoknađivalo vinom, tu i tamo vodom, s puno dobrih vibracija i osmijeha ljudi dobre volje, pa vrijedi spomenuti konstataciju niza sudionika- a gdje su nam bili kandidati za skorašnje izbore, ovo bi im bila najveće reklama.

Ravnokotarska turistička priča, koja teče s mukom i znojem vrijednih ljudi, kao i ovdašnje vino, teći će i dalje. S njom će pred oči naših ljudi, ali i svih ljudi svijeta isplivavati vrijednosti ovog turistički gotovo nevinog kraja, u kojem je susret sa čovjekom upravo to, a ne slikanje za turističke razglednice, uz uobičajenu proviziju.

 

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)