Umjesto da drže i tješe svoje dijete, promatraju ga kroz staklo inkubatora

Svibanj je mjesec mentalnog zdravlja, a 3. svibnja obilježio se Međunarodni dan roditelja prijevremeno rođene djece, dok se Svjetski dan mentalnog zdravlja majki obilježava 5. svibnja 2021.
Tim je povodom doc. dr. Marina Vidaković s Odjela za psihologiju i voditeljica Studentskog savjetovališta Sveučilišta u Zadru koja je ujedno i voditeljica zadarske podružnice Kluba roditelja nedonoščadi »Palčići« i mama palčića Dominika i malenog anđela Borne koji su rođeni s 24 tjedna trudnoće prije 7 godina pričala o preuranjenom porodu, o tome kako se osjećaju roditelji prijevremeno rođene djece, kao i o mentalnom zdravlju.

Roditeljski osjećaji
Naime, preuranjeni porod, ispod 37. tjedna gestacijske dobi, smatra se rastućim zdravstvenim problemom današnjice. Prema podacima HZJZ-a u našoj zemlji godišnje se bilježi oko 2500 preuranjenih poroda, a prijevremeno rođenje povezuje se s otprilike 80% ukupnih perinatalnih smrti djece u Hrvatskoj.
– Razvoj i sve veća dostupnost intenzivne neonatalne skrbi te nadzor nad visokorizičnim trudnoćama nedvojbeno doprinose smanjenju smrtnosti prerano rođene djece. No ipak, komplikacije zbog preuranjenog poroda povezane su sa zdravstvenim funkcioniranjem naše djece te uglavnom ovise o trajanju trudnoće i porođajnoj težini djeteta, započinje prof. Vidaković.
Nameće se pitanje kako se osjećaju roditelji prijevremeno rođene djece, premda je to i dalje svojevrsna tabu-temu.
– Tijekom uredne trudnoće roditelji maštaju kada će upoznati svoje dijete, vesele se kontaktu kožom na kožu, dojenju, držanju djeteta. Ove su prenatalne vizije o iskustvu rođenja jako bitne jer pripremaju na majčinstvo. Roditelji nedonoščadi suočeni su s drugačijim početkom života svoga djeteta. Umjesto da drže i tješe svoje dijete, promatraju ga kroz staklo inkubatora, bez mogućnosti dodira. Proces tranzicije u roditeljstvo biva iznenada i neočekivano prekinut te oni naglo postaju »prijevremeni roditelji« djeteta koje je nerijetko životno ugroženo i preuzeto na potpunu skrb medicinskom osoblju, emotivno otkriva prof. Vidaković.
Kako nastavlja, ovakav atipičan slijed događaja intenzivno utječe na roditelje te dominira neizvjesno stanje brige, iščekivanja, praznine, osjećaja bespomoćnosti. Najrašireniji osjećaj koji se javlja jest nesigurnost. Nema radosti i uzbuđenja, roditelji se osjećaju prestrašeno i izgubljeno.

Mentalno zdravlje roditelja
Budući da je riječ o neočekivanom događaju koji ugrožava fizički integritet majke, ali i djeteta prijevremeni porod ima karakteristike traume.
– Proživljeno iskustvo može dovesti do pojave simptoma postraumatskog stresnog poremećaja kao što su intenzivan strah, bespomoćnost, zastrašujuće misli, ponovno proživljavanje poroda i/ili izbjegavanje svih podsjetnika na porod. Ovi simptomi mogu biti prisutni i dugo nakon prijevremenog poroda, saznajemo od prof. Vidaković koja potkrjepljuje navedeno činjenicom da brojna istraživanja pokazuju da majke prijevremeno rođene djece imaju veći rizik za razvoj depresije u odnosu na majke terminske djece.
Dakle, za roditelje nedonoščadi posebno je kritičan period nakon otpuštanja djeteta iz bolnice jer preuzimaju potpunu odgovornost za brigu o djetetu, bez pomoći medicinskog i ostalog stručnog osoblja koje su imali na raspolaganju u bolnici.
– Uz osjećaj sreće što dijete izlazi iz bolnice, majke se osjećaju anksiozno i nepripremljeno za brigu o djetetu, strah ih je neuspjeha. Majke nedonoščadi dakle osjećaju veći intenzitet stresa u roditeljskoj ulozi, izraženiji pesimizam i zdravstvene tegobe te veću potrebu za socijalnom podrškom od majki koje su rodile terminsku djecu. Visoke razine stresa koje su povezane s prijevremenim porodom mogu »ometati« uspostavljanje odnosa sigurne privrženosti između nedonoščeta i majke, tumači prof. Vidaković i dodaje da su najveći izvor stresa za roditelje, a posebno za majku dnevna briga i medicinski tretmani koji su neophodni za razvoj djeteta.
Naime, majke se osjećaju nepripremljeno za brigu o djeteta, a, slobodno vrijeme podređeno je programima habilitacije. Roditelji često žive pod teretom uvjerenja da djetetov napredak ovisi o tome koliko će oni s djetetom vježbati te je »majčinska uloga« na neki način zamijenjena s terapeutskom ulogom.

Važnost podrške
– Za prevladavanje ovih negativnih emocija roditeljima je jako bitna socijalna podrška partnera, obitelji i prijatelja, ali i podrška formalnog sustava, odnosno zdravstvenog, socijalnog i odgojno obrazovnog sustava. Socijalna podrška pomaže roditeljima u prevladavanju izazova i ona je tzv. amortizer stresa, naglašava prof. Vidaković.
Međutim, kako naglašava, nije sve tako sivo.
– Unatoč svemu tome, mame palčića kažu, a tome u prilog idu i znanstveni dokazi da prijevremeni porod može dovesti i do pozitivnih promjena u osobnoj snazi, socijalnim odnosima i nekoj našoj životnoj filozofiji. Zašto je to tako? Roditelji su nakon poroda zapravo izloženi velikom stresu i da bi opstali, »prisiljeni« su iznova sagledati cijelo iskustvo i pronaći »neke koristi«. Znači li onda post-traumatski rast ujedno i kraj simptomima traume? Rast zapravo znači da usvajamo traumu u jednom novom obliku koji nam pomaže da lakše koračamo sa svim preprekama s kojima se susrećemo, ističe prof. Vidaković.
Kako doznajemo od prof. Vidaković, kod nas roditelji prijevremeno rođene djece mogu potražiti podršku u Klubu roditelja nedonoščadi Palčići, osnovanom prije punih 11 godina kada je jedna mala skupina roditelja na čelu s voditeljicom Željkom Vučko, majkom triju palčića, krenula u veliki projekt zvan »Palčići«.
– Udruga je osnovana jer se jedno jutro »jedna« mama probudila i našla smisao u svojoj traumi, želju da ta mala čudnovata bića više ne pate, želju da se majke prijevremeno rođene djece više nikad ne osjete same u svojoj traumi. Hvala joj na tome. Uspjela je, iskreno naglašava prof. Vidaković smisao i cilj udruge.
Međutim, što je s roditeljima koji izgube dijete?
– Iz svog iskustva mogu istaknuti ono što je meni bilo od pomoći, a to je ne bježati od tuge odnosno biti u dodiru sa svojim osjećajima, učiti živjeti s uspomenama. Naučiti brinuti se za sebe. Izražavati tugu. Potražiti pomoć. Povjeravati se, zaključuje prof. Vidaković i osnažuje mnoge majke svojim iskustvom.

»Za prevladavanje ovih negativnih emocija roditeljima je jako bitna socijalna podrška partnera, obitelji i prijatelja, ali i podrška formalnog sustava, odnosno zdravstvenog, socijalnog i odgojno obrazovnog sustava. Socijalna podrška pomaže roditeljima u prevladavanju izazova i ona je tzv. amortizer stresa«
Marina VIDAKOVIĆ

»Uz osjećaj sreće što dijete izlazi iz bolnice, majke se osjećaju anksiozno i nepripremljeno za brigu o djetetu, strah ih je neuspjeha. Majke nedonoščadi dakle osjećaju veći intenzitet stresa u roditeljskoj ulozi, izraženiji pesimizam i zdravstvene tegobe te veću potrebu za socijalnom podrškom od majki koje su rodile terminsku djecu«
Marina VIDAKOVIĆ