Biti u Zagrebu, biti u krevetu gospođe Šafranek

Slika korisnika katarina.ergovic
MOŽDANI UDAR
Autor: 
Parketi pucketaju. Ulja na platnu. Grofovi. Ogledalo iz filma. Kako sam lijep u tom ogledalu! Liježem, možda na krevet gospođe Šafranek
Zvonko KUCELIN
Ante Mihić

Ne idem iz Zagreba dok ne posjetim mjesta na kojima se je snimao film, umjetničko remek djelo, velikoga Kreše Golika, »Tko pjeva zlo ne misli«. Avantura pod šifrom »gospođa Šafranek«, započinje ranim jutrom, na Kamenitim vratima.

Kamenita vrata, sa svojim mirisima gorućih svijeća, tihim mrmljanjima Zdravo Marija, milozvučnim pjevom pristiglih lastavica s gorućeg Juga, ovlašnim pogledom na grudi Dore Krupićeve, ulaz su u Zagreb Augusta Šenoe, u Zagreb kako sam ga zamišljao, u Zagreb sa čijih fasada pada štukatura, Zagreb pocrnjelih kuća od ispušnih plinova brojnih automobila. Gornji grad nježno diše kada ga se obilazi pješice.

»Znate li gdje je dvorište, kuća, gdje je sniman film »Tko pjeva zlo ne misli«?
»Nažalost, ne znam. I sramim se toga. Naučit ću«, skromno kaže konobar u baru na Trgu svete Katarine. Znam, tko prizna neznanje, učit će. Naučit će i znat će kako sve manje zna, kako otkriva nova područja znanja.

Zato zna divna gospođica u Muzeju prekinutih veza.

Trg svetog Marka je u ogradama. Zabrana pristupa.

Prolazim ulicom ispod Hrvatskog sabora, pazeći da mi šjor Jandroković ne baci registar novih zabrana.

Dvadesetak koraka ispred mene, polako, ali ujednačenim ritmom, ide čovjek u crnom. Ne mogu ga dohvatiti. Vičem: »Čovječe, u crnom, molim Vas, stanite.«

Čovjek u crnom se okrene, pričeka i nasmiješi se.

»Hvala Vam, čovječe u crnom. Znate li, gdje je kuća gospođe i gospodina Šafranek?« »Naravno, dođite, pokazat ću vam.«

Čovjek u crnom, sin je pjesnika čakavca Šime Vučetića. Piše i on. Mnogi pišu, a bolje bi bilo da ne pišu. Svaka osoba u sebi nosi knjige, ali nisu ukoričene. Idem u društvo pisaca ukrasti svoju knjigu. »Ukrast ću ovu knjigu« - moto je knjižnice u Salima. Razgovaramo o Danijelu Dragojeviću, Gabrielu Garciji Marquezu.

»Ovo je dvorište obitelji Šafranek.«

Ulazim dirnut. Zapjevam: »Ja ljubim, jer moje srce želi tako.« Jedna žena proviruje kroz prozor i naglo ga zatvara. Dosadni filmofili. Mirjana Bohanec, Mia Oremović, Franjo Majetić, Relja Bašić. Čudesni.

U prizemlju kroz vrata izlazi divna glumica Biserka Ipša. Zagrlimo se. Dodirnemo obraze. »Sretni ste?« Jaaako sam sretan, gospođo Biserka. Kako? Usklađujem srce i um.

U dvorištu je hrpa starudije. Selidba. Šjor Milivoj Mutavdžić, autor Rječnika zagrebačkoga govora, kaže mi, ne može odoljeti mojem oduševljenju. On i njegova gospođa, otvaraju mi stan, u kojemu sada žive, obitelji Šafranek. Parketi pucketaju. Ulja na platnu. Grofovi.

Ogledalo iz filma. Kako sam lijep u tom ogledalu! Liježem, možda na krevet gospođe Šafranek. »Zagreb, kak imam te rad«.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)