Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Ukalović: Dosta mi je pasjeg života!

Autor: Velimir Brkić

14.06.2008. 22:00
Ukalović: Dosta mi je pasjeg života!

Foto: Velimir BRKIĆ



Ukalović je, čini se, zaboravljen, odbačen gotovo od svih. Dok čeka pravomoćnost rješenja za 153 kune mjesečne invalidnine, svakodnevno se bori za kruh. Često je na rubu suicida
U sjeni navijačkih euforija u Zadarskoj županiji ima i onih, nažalost, kojima u borbi za goli život nije ni do kakvog slavlja.
Kao što se to često događa upravo s najhrabrijim ljudima, tako se sudbina okrutno poigrala i s hrvatskim braniteljem, 38-godišnjim Josipom Ukalovićem, zvanim Pivalica, iz Suhovara. Nositelj zlatne iskaznice dragovoljca Domovinskog rata već sedam godina živi u trošnoj kući uz svjetlost voštanice, bez struje, bez osnovnih uvjeta za život, na rubu gole egzistencije.
Nije u radnom odnosu, ne prima mirovinu i naknadu plaće. Rat je prošao, a Ukalović je, čini se, zaboravljen, odbačen gotovo od svih. Dok čeka pravomoćnost rješenja za 153 kune mjesečne invalidnine, svakodnevno se bori za kruh. Često je na rubu suicida.
Puka sam! – Zbog nemogućnosti plaćanja računa isključili su mi struju. Ne mogu ovako više živjeti. Dosta mi je pasjeg života. Što ti je život sa “šterikom” i praznim želucem, bez obitelji. Puka sam! Jedino je rješenje da dignem ruku na sebe, drhtavim glasom i sa suzama u očima kaže ojađeni i ogorčeni Ukalović, hrvatski vojni invalid IX. skupine sa 30 posto oštećenja organizma, privremeno do 31. ožujka 2008. godine, te od 31. ožujka 2008. do 31. prosinca 2009. Zbog birokracije već tri mjeseca ne dobiva te 153 kune, a rješenje o mirovini dragovoljca Domovinskog rata i Hrvatskog ratnog vojnog invalida još očekuje.
Temeljem službene evidencije i ovjerenih izjava ratnih zapovjednika Ukalović je bio pripadnik djelatnog sastava 112. brigade HV u razdoblju od 1. lipnja 1991. do 7. rujna 1991. godine te pripadnik pričuvnog sastava 7. domobranske pukovnije HV u razdoblju od 10. listopada 1992. do 24. prosinca 1995. godine. Prošao je razne terene i proživio mnoge za život opasne i traumatske situacije. Nalazio se na dužnostima vojnika strijelca, ciljača snajpera, poslužitelja PBR, ciljača na minobacaču, zapovjednika pješačke desetine i zapovjednika desetine za potporu. Navedene dužnosti obnašao je na prvim crtama obrane u zadarskom zaleđu, od Kruševa do Ruplja. Bio je sudionik akcije “Maslenica” i operacije “Oluja”.
PTSP mu uništio brak – Traume iz rata su mi uništile brak, udaljili obitelji. S dijagnozom posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) raspao mi se brak u kojem imam troje malodobne djece. A toliko sam volio suprugu. Zbog nemogućnosti da budem s djecom, patim godinama, kaže Ukalović koji je depresivan i često na rubu suicida. Alkohol, koji povremeno konzumira, jedan je od loših nadomjestaka, ali još uvijek jedino sredstvo za stišavanje teških situacija, koja ga pritisnu u sjećanjima, u stanjima sveopće nemoći, beznađa.
“Prvi psihički simptomi su se pojavili 1994. godine poput nesanice, noćne more, napetosti, razdražljivosti, intenzivnog prisjećanja traumatskih situacija, sklonosti agresivnom ponašanju… Zbog čega je počeo pojačano konzumirati alkoholna pića, čime je još više pogoršao odnose s najbližima”, piše u otpusnom pismu s Psihijatrijskog odjela Opće bolnice Zadar. Mjesecima se liječio i u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan.
– Neriješeni imovinskopravni odnosi s obitelji uteg su koji me svakodnevno pritišće. Nemam riješeno stambeno pitanje iako živim u prizemlju obiteljske kuće, no bez pravomoćnih papira. Tu je i nikad plaćena naknada za oduzeti motokultivator, prikolicu i štošta drugo. Više nisam ni brojka na papiru. Da mi nije ujaka Bore i još ponekih plemenitih ljudi, jednostavno bi “crka”, uvjerava nas Ukalović.
Nepravda ga grize Na stolu u Ukalovićevoj “kuhinji” dominira poluizgorjela “šterika” te hrpa različitih dokumenata, liječničkih nalaza, otpusnih pisama, molbi, predstavki, rješenja, žalbi, dvije kutije pune lijekova koje uzima. Neki su za spavanje, neki za smirenje, a neki jednostavno za održavanje na životu. Doza se vremenom smanjuje, ali za svake provokacije koja izazove stanje kaosa, ona se ponovno mora povećati i tako ispočetka. PTSP je doživotna borba koju im je nametnuo rat. Rat su pobijedili, ali bolest vjerojatno nikada neće u cijelosti.
– Liječim se već 14 godina i redovito uzimam lijekove, a ipak mi se često događaju nekakvi napadi, počinjem se tresti, znojiti, osjećam nervozu i jednostavno se srušim. Ja nisam prevarant i žao mi je kad vidim tko sve dobiva velike invalidnine i mirovine, jednostavno me grize nepravda, isprekidanim glasom govori Ukalović koji je temeljem statusa HRVI-ja pokrenuo postupak umirovljenja, početka novog života, dostojnog jednog čovjeka, kaže nam slomljeni Josip Ukalović Pivalica.
 
 
Davor Lončar: Pomoći ćemo UkalovićuSkrb o socijalno najugroženijima jedan je od općinskih prioriteta. Ovo Općinsko poglavarstvo i vijeće prepoznaje potrebe svih stanovnika u deset općinskih naselja. U okviru mogućnosti skrbimo o našim građanima, starim i nemoćnim osobama, socijalnim slučajevima, braniteljima, studentima i učenicima. Primjerice, nezaposlenim braniteljima plaćamo račune za potrošnju struje i drugo. Pomogli smo i Josipu Ukaloviću. Platili smo mu zaostale račune na zadarskoj Elektri. No, Ukalović je još u sporu s Elektrom, a uz to ima i neriješenu situaciju s obiteljskom kućom. No, s općinskim UHDDR-om pronalazimo način da i problem Ukalovićeve struje na zakonski način riješimo i priključimo mu struju, kaže načelnik Davor Lončar.