Roman Segarić: "Grci su učili od nas u Zadru, a danas prodaju 15 puta više ribe nego mi"

Slika korisnika mkvanja
Nekadašnji Cenmarov direktor za komercijalne poslove:
Podatak da Grčka, koja je pred 30 godina počela učiti od nas u zadarskom Cenmaru o proizvodnji riblje mlađi i uzgoju bijele ribe, a da danas prodaje godišnje 150 tisuća tona uzgojene ribe, dok je godišnja prodaja Hrvatske nešto više od 10 tisuća tona, ne ide mi nikako u glavu. I u Grčkoj je turizam, kao i u nas, prioritetna djelatnost, ali proizvodnja marikultura postiže zavidne rezultate
Zvonko KUCELIN
Oduševljavaju me rezultati Cromarisa - Roman Segarić

Naš poznati sugrađanin, ekonomist i publicist u mirovini  Roman Segarić, pročitao je ovih dana jednu novinsku vijest koja ga je  vratila točno 30 godina unatrag! Točnije, na jedan  novinski intervju koji  je dao „Slobodnoj Dalmaciji“ od 19. lipnja 1990., objavljen pod naslovom „Prodaja ribe i – pameti!“. U tom intervjuu objavljenom, dakle, prije  30 godina, Segarić je između ostalog kazao: „Kada bismo mi umjesto 250  tona proizvodili godišnje 10 tisuća tona akvatičnih organizama i ribu  prodavali po sadašnjim prosječnim tržišnim cijenama od 15 dolara po  kilogramu – izračunajte koliko bi to bilo...“. Novinarka je tada njegovu viziju o 10 tisuća tona ribe ocijenila „pretencioznom“.

Segarić je – tri desetljeća poslije tog intervjua – upravo ovih dana  pročitao jednu vijest u Zadarskom listu za koju kaže da ga je oduševila.

Cromaris bolji od Grka i Turaka

- Oduševila me je vijest da je Cromaris u 2018. godini ostvario prodaju   uzgojene kvalitetne bijele  ribe od 8.166  tona, od čega je najveći dio izvezen prvenstveno u Italiju, te je pri tome  za tu izvezenu svježu ribu ostvarena prosječna cijena 45 posto veća u odnosu na  grčku  i tursku konkurenciju, otkriva nam Segarić razlog svog oduševljenja.

- U razdoblju od 1984. do 1991. radio sam u tadašnjem poduzeću Cenmar gdje sam obavljao poslove direktora za komercijalne i financijske  poslove. Sjećam se dobro kao sada da je prva  količina oko 1.200 kg uzgojenih lubina pecature od 300 do 400 grama izvezena u Italiju putem firme Oro Blu  (Plavo zlato) u ljeto 1986. godine. Cijena  je iznosila  od 20.000  do 23.000 talijanskih lira po kilogramu, a na koju je cijenu država davala  poticaj. Radi komparacije s današnjim izvoznim cijenama, u njemačkim  markama to je bilo oko 30 DEM po kilogramu, odnosno današnjih oko  15 eura. Mislim da danas Cromaris  postiže cijenu između 9 i 10 eura za  kilogram, prisjeća se Segarić vremena uzleta ove grane u Zadru.

Tijekom Domovinskog rata Cenmar, kao i mnoge druge tvrtke,  imale  su znatnih teškoća, ali je preživio. Došlo je vrijeme privatizacije i velika je  sreća za Zadar i za marikulturu Hrvatske što je  tvrtka Adris grupa preuzela tvrtke (dvije u Istri i zadarski Cenmar) koje se bave industrijskim uzgojem plemenite bijele ribe te je formirala tvrtku Cromaris sa sjedištem u   Zadru, objedinivši tako u najvećem dijelu  industrijsku proizvodnju marikultura.

Adris grupa spasila marikulturu

Segarić je, po vlastitom priznanju, nekada bio zanesen konceptom  razvoja marikulture u Hrvatskoj i u tome je vidio veliku priliku za snažan   razvitak ove gospodarske djelatnosti. Pogotovo sam se u to uvjerio, kaže,  kada sam sedam dana boravio u Norveškoj, najvećem svjetskom proizvođaču odnosno uzgajivaču ribe-lososa, s 1,2 milijuna tona godišnje, te  vidio tamo svu organiziranost i predanost države razvoju te djelatnosti.

- To me je ponukalo na stav da bi Hrvatska trebala slijediti taj primjer,  naravno ne u tolikom obujmu, jer za razliku od Norveške, nama je prioritet razvitak turističke djelatnosti, kojoj su na određeni način  interesantni proizvodi marikulture, ali se, s obzirom na ekologiju mora, interesi  turizma ne poklapaju s razvojem marikulture. To zahtijeva pronalazak  pametnog strateškog kompromisa, a to je obveza države, poručuje nekadašnji komercijalno-financijski direktor Cenmara.

I, kako je na Vas djelovala najnovija informacija da je Cromaris  prodao  oko 8.000 tona ribe u 2018. godini, s obzirom da ste Vi prije 30 godina govorili o poželjnih 10 tisuća tona – pitamo našeg sugovornika.

To me oduševilo, ponavlja nam Segarić, to je otprilike oko 80 posto od  ukupne količine uzgojene ribe u Hrvatskoj.

Imao viziju

- Naravno, pročitavši to, prisjetio sam se da sam ja gotovo pred 30 godina razmišljao o proizvodnji ribe  u kaveznom uzgoju  u Hrvatskoj od  10.000 tona U to vrijeme su Grci, Turci, Egipćani dolazili u zadarski Cenmar, gdje su pohađali tečaj o umjetnom uzgoju lubina, da bi se danas  (2015.–2017.) u Grčkoj  godišnja  prodaja uzgojene morske ribe kretala od  120.000 do 150.000 tona. U istome razdoblju (2017.), u Hrvatskoj ukupna  proizvodnja odnosno prodaja bijele ribe u kaveznom uzgoju iznosila je  10.445 tona (lubin 5.616,  komarča 4.829 tona) plus  2.162 tone tuna. Ti  podaci su me  iznenadili, a podaci koji se odnose na marikulturu u Hrvatskoj, skroz su me dotukli i razočarali, kaže Segarić te dodaje:

- Podatak da Grčka, koja je pred  30 godina počela učiti od nas u zadarskom Cenmaru o osnovama proizvodnje riblje mlađi i o uzgoju bijele ribe, a da ona danas prodaje godišnje  150.000 tona uzgojene ribe, dok je  godišnja prodaja Hrvatske nešto više od 10.000 tona, ne ide mi nikako u  glavu I  u Grčkoj je  turizam, kao i u nas, prioritetna djelatnost,  a ipak   proizvodnja marikultura postiže zavidne rezultat, zaključuje Segarić!

U intervjuu Slobodnoj Dalmaciji od 19. lipnja 1990. koji spominjete,   dakle u vrijeme kada je marikultura u nas bila u povojima, naveo sam da  na razini Hrvatske mora postojati razrađena  strategija proizvodnje i prodaje te djelatnosti, da se ona mora voditi iz jednog centra, uz nužnu čvrstu spregu znanosti, gospodarstva i obrazovanja novih kadrova.

Neiskorišteni potencijal bijele i plave  ribe

Poznato mi je da je Ministarstvo poljoprivrede izradilo Nacionalni strateški plan  razvoja akvakulture za razdoblje 2014.–2020. godine, kojim je predviđena u akvakulturi ukupna proizvodnja od oko 54.000 tona (riba uzgojena u slatkoj vodi, te ribe  i školjke uzgojene u morskoj vodi-marikulturi)  - uz poštivanje načela ekonomske, socijalne i ekološke održivosti,  te da je  u  marikulturi Hrvatske  registrirano oko 30 uzgajivača  ribe  (25 bijele ribe i 5 plave ribe), koji imaju svoja uzgajališta  na oko 70 lokacija. Ali, to nije dovoljno, jer na našem  moru  postoji ogroman neiskorišteni  potencijal za uzgoj bijele plemenite i plave ribe.

Treba nam Ministarstvo ribarstva

Izričito zastupam stav da bi bilo neophodno formirati posebno Ministarstvo ribarstva i marikulture, a ne da bude u sastavu Ministarstva poljoprivrede koje danas,  kako se navodi, obavlja i druge poslove koji se odnose na poljoprivredu, ruralni razvitak, prehrambenu i duhansku industriju, šumarstvo i lovstvo, veterinarsku službu,  dok se ribarstvo navodi pri kraju tih uprava. Uz to ministarstvo trebala bi postojati i  Zajednica za ribarstvo i marikulturu, kao što to postoji u turizmu, građevinarstvu i  sl.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 1 (1 glasova)