Ovo je generacija za velike domete

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
prostran15
Rezanje pobjedničke torte

Toni Prostran ovih je dana jedna od najtraženijih osoba u gradu Zadru. Najbolji svjetski playmaker do 19 godina bio je jedan od nosioca hrvatske reprezentacije koja je na netom završenom svjetskom prvenstvu na Novom Zelandu osvojila brončanu medalju. Svi žele čestitati i čuti dojmove i doživljaje iz prve ruke, no hrvatski reprezentativci, među kojima su, uz Prostrana, još trojica Zadrana (Šime Olivari, Ivan Batur i Tomislav Zubčić) još su uvijek pomalo izgubljeni u vremenskim zonama kojih između Zadra i Aucklanda ima čak deset.

- Osjećam se katastrofalno, samo spavam po cijele dane jer se još uvijek nisam uspio naviknuti na ovo naše vrijeme. Tamo bi sada bila ponoć ili jedan sat i već bi spavao, a ovdje je vrijeme ručka - pričao je Prostran jučer oko 14 sati.

- Igrao sam u prosjeku 36 minuta po utakmici, a odigrali smo devet utakmica u deset dana tako da sam zaista umoran. Nije bilo lako ali svi smo to izdržali i na kraju se isplatilo. Treći smo na svijetu i to je najvažnije.

Odakle je sve krenulo? U prvom krugu Hrvatska je, u skupini s Kazahstanom, Argentinom i domaćinom Novim Zelandom, upisala sve tri pobjede i već tada najavila da će biti jedno od najugodnijih iznenađenja prvenstva.

- Dobro je da smo tu prvu utakmicu igrali s Kazahstanom koji je ipak nešto slabija momčad tako da se malo rastrčimo i dobijemo samopouzdanje. Ipak smo došli iz Hrvatske i trebalo nam je malo vremena da se prilagodimo. To smo lagano riješili. S Novim Zelandom smo imali određenih problema jer su oni krenuli dosta agresivno i željeli su se dokazati pred domaćom publikom. Osim toga, pogodili su nekoliko nemogućih šuteva, a posebno Edwards koji nam je zabio 29 koševa. Ipak, na kraju smo pokazali da smo kvalitetnija momčad, uspjeli smo se izvući i dobiti tu utakmicu. Protiv Argentine smo krenuli katastrofalno, gubili smo 16 razlike ali smo kasnije pokazali karakter, vratili se u utakmicu i došli do još jedne pobjede koja je bila vrlo važna jer smo u drugi krug prenijeli maksimalan broj bodova. To je bilo svojevrsno iznenađenje jer mislim da su svi očekivali pobjedu Argentine ali kada smo dobili tu utakmicu pokazali smo svima da smo i mi jedni od kandidata za zlatnu medalju.

Suvereno do polufinala

Drugi krug donio je nova tri, nešto jača protivnika, Kanadu, Španjolsku i Australiju, no to nije poremetilo pobjednički ritam Hrvatske. Plasman u četvrtfinale Hrvati su osigurali već nakon prve dvije utakmice tako da prvi poraz na prvenstvu od Australije nije imao neku posebnu težinu.

- U drugom krugu smo nastavili s odličnim igrama i dobili smo Kanađane i Španjolce. Tako smo se plasirali u četvrtfinale, osigurali smo dobru poziciju i posljednji susret s Australijom je odlučivao samo o tome s kim ćemo se susresti u četvrtfinalu. Iako smo tu utakmicu izgubili mislim da smo u četvrtfinalu bolje prošli što se tiče protivnika (Portoriko, op.a.), jer mislim da bi nam sa Francuzima bilo puno teže.

Četvrfinale je pred Hrvate postavilo izazov zvan Portoriko koji je, predvođen najboljim strijelcem prvenstva Michaelom Rosariom, imao visoke ambicije. No, preko Hrvatske se nije moglo.

- Protiv Portorika smo odigrali još jednu odličnu utakmicu ali nam se ponovio jedan problem kojeg smo imali ranije protiv Kanade i Španjolske. To je pad igre u trećoj četvrtini kada bi preolako ispustili 15-20 poena prednosti u svega šest-sedam minuta. Mi bi jednostavno prestali igrati kao da je utakmica već riješena, a oni bi se vrlo brzo vratili u igru tako da smo ih zapravo morali pobjeđivati tri-četiri puta, umjesto da prelomimo utakmicu puno ranije.

Polufinale je zapravo bilo, ono što se često u medijima zna nazvati, finale prije finala. Hrvatska se suočila sa prvim favoritom prvenstva i košarkaški (i ne samo košarkaški) najrazvijenijom zemljom svijeta - SAD-om. Mnogi su tada mislili da će i Hrvatsku, kao i sve utakmice prije polufinala, Amerikanci dobiti bez većih problema, no gadno su se prevarili. Iako je prvo poluvrijeme doista ukazivalo na takav scenarij, Hrvatska je u drugom dijelu, a naročito u trećoj četvrtini Amerikancima održala pravu košarkašku lekciju, a da je u konačnici imala samo malo više sreće, vrlo lako se mogla naći i u velikom finalu. S terena su Hrvati otišli poraženi ali visoko uzdignute glave, svjesni da su jedni na prvenstvu pomrsili račune budućem prvaku svijeta.

Jedini zaprijetili Amerikancima

- U polufinalu smo otvorili utakmicu sa 6-0 ali zapravo smo cijelo prvo poluvrijeme odigrali jako loše. Svi su govorili da su Amerikanci najjači, nepobjedivi i mi smo jednostavno pali pod tim pritiskom u prvom dijelu. Onda smo se u svlačionici dogovorili da u drugom poluvremenu damo sve od sebe. Nismo se željeli osramotiti, nego im pokazati da se možemo ravnopravno s njima nositi bez problema. Uspjeli smo ih stići, poveli smo četiri razlike, pa smo onda pet minuta prije kraja imali dva koša prednosti ali nismo to uspjeli zadržati do kraja. Mislim da su nas skupo koštali promašeni ziceri i loš početak utakmice. Delaš, Zubčić i ja smo promašili jedno 6-7 zicera i da smo to pogodili mislim da bi utakmica krenula u drugom smjeru. Na kraju su oni imali i sreće ali to je sve sport. Ipak, mislim da je najvažnije od svega da smo pokazali da se možemo nositi s njima. Oni su tamo bili najdominantniji i nitko im zapravo nije bio blizu koliko smo bili mi. Rezultatski im je Litva bila blizu ali tada su oni već osigurali plasman u četvrtfinale i nisu igrali maksimalno, dok je Litavcima ta utakmica bila "biti ili ne biti" i igrali su sa 120 posto svojih mogućnosti. Na kraju im ni to nije pomoglo. I u finalu su Amerikanci pokazali koliko su dominantni jer su Grčku vodili dvadesetak razlike i onda su tek na kraju Grci malo ublažili poraz serijom trica.

Nakon poraza u polufinalu pitanje je bilo samo jedno. Hoće li izabranici Borisa Kurtovića smoći snage za još jedan podvig i uzeti tu medalju po koju su došli? Od tog cilj dijelila ih je samo još jedna utakmica, ponovni susret s Australijom koja ih je nekoliko dana ranije porazila u skupini.

- U utakmici za treće mjesto protiv Australije pokazali smo karakter jer se zaista nije bilo lako oporaviti ni fizički ni psihički nakon tog poraza od SAD-a. Mislim da smo taktički odlično odradili tu utakmicu. U prvom poluvremenu sam uglavnom ja vukao ostatak momčadi, zabio 18 poena, a onda smo se dogovorili da u drugom dijelu igramo više na Delaša jer ga u igri jedan na jedan malo tko može čuvati. Australci ga nisu udvajali i on im je utrpao 24 koša u drugom poluvremenu. Igrali smo odlično veći dio utakmice ali smo onda na kraju ponovno upali u jednu crnu rupu od nekoliko minuta koja nas je mogla skupo koštati. Jednostavno smo dopustili da sve ono što smo do tada gradili padne u vodu i ponovno smo se morali izvlačiti u samoj završnici. Oni su se uspjeli vratiti i u posljednju minutu ući u egalu ali onda je Ivan Batur pogodio jednu sjajnu tricu preko ruke i tada su Australci definitivno pali - prepričava Prostran posljednje trenutke susreta za treće mjesto.

Fenomenalna atmosfera

Na kraju, kako sažeti sve to u jednu-dvije rečenice? Koliko vam znači ovaj uspjeh?

- To je veliki uspjeh i zaista nam puno znači ova bronca. Kada još uzmemo u obzir da smo na Svjetskom prvenstvu imali dva igrača u najboljoj petorci, najboljeg igrača i najboljeg asistenta prvenstva mislim da svi možemo biti ponosni na ovaj rezultat. Ova generacija je pokazala da može napraviti stvarno velike stvari.

Kako i dolikuje trećoj reprezentaciji na svijetu, Hrvatska je po povratku u Zagreb dočekana svečano. Većinu hrvatskih reprezentativaca, budući da se radi o momcima od 18-19 godina takav je doček iznenadio, no ono što ih je još više iznenadilo i što je na njih ostavilo najveći dojam jest atmosfera koju su im na Novom Zelandu priredili tamošnji Hrvati.

- Doček u Zagrebu je stvarno bio neočekivan. Kada smo pokupili torbe i izišli dočekalo nas je jedno tridesetak novinara i svi su bili oduševljeni i ponosni. Za nas je i to bio jedan poseban doživljaj ali još jednom se moram dotaknuti onih ljudi koji su nas bodrili u Aucklandu. Ono je bilo nešto nevjerojatno i ja još uvijek u glavi vrtim film tih utakmica i tog navijanja. Presretan sam i ponosan što sam to doživio. Ona ljubav koju su nam ti ljudi pružili je nešto nevjerojatno. Teško je to riječima opisati ali sasvim sigurno će me ta sjećanja pratiti kroz cijeli život. Najupečatljivija slika je ostala pjesma na kraju svake utakmice, čak i kada smo izgubili u polufinalu. Na svakoj utakmici je bilo najmanje 200 ljudi, a protiv Australije sigurno oko 500 i ono što smo doživjeli nakon te utakmice, to slavlje s našim navijačima je nešto riječima neopisivo - kaže Prostran.

A sad po novu medalju

Odmor? Ta riječ kao da ne postoji u riječniku ovih momaka, barem za sada. Delaš i Zubčić već danas igraju prvu utakmicu na EP do 20 godina na grčkom Rodosu, a za koji dan će još njih petorica (Prostran, Batur, Babić, Došen i Bubalo) otputovati prema francuskom Metzu gdje ih očekuje Europsko prvenstvo do 18 godina.

- Prije dvije godine na tom Europskom prvenstvu smo bili osmi ali mislim da to nije realno stanje. Tada smo se, možda dan prije početka prvenstva, ozljedili Batur, Brnas i ja tako da nismo bili sto posto spremni. Sigurno ćemo sada dati sve od sebe da nadmašimo taj rezultat, a ja vjerujem da imamo dobru momčad i da možemo do polufinala. Mnogo toga će ovisiti o tome kako ćemo se snaći nas petorica jer zaista nije lako igrati devet utakmica u deset dana, a uz to smo imali dugačko i naporno putovanje. Sada nas očekuje još devet utakmica u kratkom vremenu i ja se nadam da će nam tijelo izdržati sve te napore. Nadam se da će nas po povratku u Zagrebu ponovno dočekati novinari da proslavimo još jedan uspjeh.

Svjestan je Prostran da je pred njim još puno rada, treninga, utakmica i dokazivanja, no vjera u vlastite mogućnosti, te sigurnost i zrelost s kojom ovaj mladić već danas, sa svega osamnaest godina, nastupa u javnosti, a prije svega na terenu, daje naslutiti da ćemo kroz koju godinu zaista gledati vrhunskog igrača i to u seniorskoj konkurenciji.

- Ova dva dana koliko sam još u Zadru ću se malo okupati i tu moje ljeto završava. Možda to sve izgleda teško i dosta mi ljudi kaže da ne znam što propuštam zbog košarke ali ja sam izabrao svoj put i ne žalim ni za čim što sam do sada napravio. Ovo je profesionalizam, treba se odreći mnogo stvari kako bi uspio i ja sam toga svjestan. Ova dva dana koja sam dobio slobodna ću iskoristiti na najbolji mogući način. Moj cilj u životu je košarka, na to sam maksimalno koncentriran i dati ću sve od sebe da uspijem - zaključio je Prostran.

Svi za jednog, jedan za sve

Hrvatska je reprezentacija na Novom Zelandu disala kao jedno tijelo. Bilo je tu igrača iz Zadra, Cibone, Splita, Cedevite, Širokog i Šibenika, no pod hrvatskom su zastavom svi su bili kao jedno, kao da svaki dan igraju zajedno. Upravo će taj momčadski duh Prostran istaknuti kao najveću snagu ove reprezentacije.

- Odigrali smo odlično ali ne bi bilo pravedno da se izdvajamo samo Delaš i ja. Košarka je kolektivan sport i bilo je tu i ostalih deset momaka koji su igrali i davali sve od sebe na svakoj utakmici. Sigurno je da bez njihove pomoći ni mi nebi dobili ove nagrade na kraju. Možda je najbolji primjer da opišem kakva je to kemija bila u momčadi, Šime Olivari. Šime je igrao 25 minuta po utakmici i imao je prosjek od dva koša po utakmici. Vjerojatno su se mnogi pitali što on uopće radi u prvoj petorci ali Šime Olivari je odigrao najvažniju ulogu u našoj momčadi. Na svakoj utakmici on je čuvao najboljeg protivničkog igrača i tu je odradio nevjerojatan posao. Bez njega bi to bilo puno teže. To dovoljno govori kakvu smo mi kemiju imali u momčadi, a to što smo Delaš i ja iskočili u prvi plan je rezultat upravo te sjajne momčadske igre.

 

Prostran i Delaš

Po dolasku u Zagreb Mario Delaš, najbolji igrač svjetskog prvenstva, izjavio je kako je njegova nagrada, nagrada cijeloj momčadi, a posebno je istaknuo Tonija Prostrana kazavši kako je on (Prostran) zapravo dao pola njegovih koševa, misleći pritom na sjajne asistencije kojima je mladi Zadranin tokom cijelog prvenstva upošljavao sve svoje suigrače, a ponajviše upravo Delaša.

- Ja sam playmaker i moja glavna zadaća je da razigram ostale igrače, u prvom redu centre. Mislim da sam to na ovom prvenstvu uspio, a posebno sam se dobro slagao sa Delašem. Tu treba istaknuti i njegovu sjajnu snalažljivost pod košem jer da se nije tako onda bi i moje asistencije bile uzaludne. On je jednako zaslužan za sve koševe - skromno će Prostran.

 

Nagrada kao poticaj za daljnji rad

Dva hrvatska igrača uvrštena su u najbolju petorku svjetskog prvenstva, Toni Prostran kao najbolji razigravač i Mario Delaš kao najbolji centar, te ujedno i najbolji igrač turnira. Ponijeti titulu najboljeg playmakera svijeta u svom godištu sasvim sigurno sa sobom nosi određeni pritisak, no mladi je Zadranin čvrsto na zemlji.

- U prvom redu sam ponosan na tu nagradu jer sam ja zapravo godinu dana mlađi od većine igrača na tom prvenstvu zbog čega mi je to još draže. Na meni jest određeni pritisak ali ja sam i dalje čvrsto na zemlji i znam da se moram nastaviti dokazivati iz utakmice u utakmicu. Ovo je samo jedan turnir i ja ću nastaviti davati sve od sebe kako bi na nekom idućem prvenstvu bio još bolji. To se odnosi i na Zadar. Kada počnu pripreme za novu sezonu ja ću sigurno na svakom treningu davati sve od sebe kako bi se nametnuo treneru Sagadinu.

 

Velika medijska pozornost

Mladim hrvatskim košarkašima ovih dana mobiteli ne prestaju zvoniti. Sa svih strana stižu brojne čestitke, a već su odradili i na desetke intervjua u svega nekoliko dana.

- Medijska pozornost je ovih dana zaista velika, primio sam mnogo poziva i jednostavno ne mogu baš na sve odgovoriti. Ovim putem se ispričavam ako se nekome nisam javio ali jednostavno sam preumoran, po cijele dane spavam i nadam se da se nitko nije uvrijedio. Još se nisam priviknuo na vremensku razliku, a u Zadru sam samo još dva dana jer nas onda već očekuje Europsko prvenstvo U-18 u Francuskoj - kaže Prostran.

 

Boisa potpisao

Kako je bilo i za očekivati Gruzijac Vladimer Boisa i sljedeće će sezone nositi dres Zadra - objavio je klub na svojim službenim stranicama. Boisa je sa Zadrom potpisao ugovor na godinu dana, unatoč tome što je na stolu imao još nekoliko konkretnih ponuda, a među njima i onu svog bivšeg kluba Union Olimpije. Tako je trener Zmago Sagadin ispunio svoj prvi cilj kada je riječ o sastavljanju momčadi za iduću sezonu.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno