Nesavjesni vozači glisera i brodova uništavaju Zrmanju

U sve što je priroda stvorila, čovjek je na neki način upleo svoje prste na više loš, nego dobar način. Ivan kaže da zaista ne nailazi na otpatke što ga, nažalost, čudi. Ipak, događali su ekološke nesreće, poput izlijevanja mazuta u rijeku
Ploveći kanjonom prošli smo kraj Stijene vrata kraljevića Marka, zatim kraj ostataka tvrđave Pržunac s koje je, prema predaji kraljica Jelena vodila pomorsku bitku, a prolazili smo i tragovima Winnetoua. Iza visokih kanjonskih stijena u jednom trenutku je “iskočilo” još moćnije čudo prirode – Tulove grede
Zrmanja je poznata kao jedna od najljepših rijeka u Hrvatskoj. Zovu je skrivenom ljepoticom jer se nalazi pod Velebitom, a skriva se između kanjonskih stijena visokih i do dvjesto metara. Iza svakog novog zavoja Zrmanja skriva drukčije lice.
Svoj današnji tok i put prema Novigradskom moru oblikovala je tisućljećima. Prije 40.000 godina protjecala je i kroz današnje Ždrilo između dva maslenička mosta, no nakon posljednjeg ledenog doba i podizanja morske razine, nastalo je današnje ušće Zrmanje. Na svom putu Zrmanje je stvorila veličanstveni kanjon pun sedrenih stijena, slapova, šljunčanih nanosa, koji svojom ljepotom oduzimaju dah svakome tko uđe u nju. Radi miješanja s morskom vodom, estuarij Zrmanje dom je posebnih biljnih i životnjiskih staništa, sličnijih onima u Novigradskom moru, nego u gornjem toku Zrmanje.
Kako bi se ta, gotovo netaknuta priroda zaštitila, kanjon Zrmanje je još 1964. godine proglašen zaštićenim područjem u kategoriji značajnog krajobraza.
Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije brine za zaštitu kanjona, a u posljednje vrijeme radi i na turističkoj valorizaciji toga kraja.
Naime, tamo svakim danom dežura rendžer koji pazi da posjetitelji i prolaznici poštuju pravila. Također, naplaćuje ulaznice za razgledavanje kanjona.
Rendžer Ivan Aladrović i biologinja Morana Babajko iz Javne ustanove poveli su nas sa sobom da vidimo kako izgleda jedan radni dan u kanjonu Zrmanje.
Stijene i tjesnaci
Krenuli smo čamcem iz Ribnice. S mora se već pruža prekrasan pogled na tjesnac, a odmah na ulazu u Zrmanju, iz mora viri jedna špičasta stijena, kao da nagovješćuje što nas sve čeka unutra.
Zaustavili smo se kod stupa s morskom oznakom i tablom koja upućuje na plaćanje ulaznica.
– Ulaznicu od 25 kuna naplaćujemo turistima koji su ovdje došli u razgledavanje, s tim da ne naplaćujemo djeci, a i na veće grupe dajemo popuste. Ljudi su uglavnom pristojni i ne bune se kad treba platiti, posebice stranci koji ponekad više cijene naše, nego mi sami. Ima i onih koji se, kad čuju da trebaju platiti ulaz, okrenu i odu, a ima i onih što samo prošišaju kraj mene, bez da i mahnu, kaže Ivan koji je započeo s radom 28. lipnja i već gotovo sve posjetitelje prepoznaje.
Ulaznice ne plaća lokalno stanovništvo, niti oni koji koriste plovni put. Ipak, priča Ivan kako je nedavno jedan čovjek iz Ribnice, iako ne mora, platio kartu da pomogne zaštiti tog područja.
Nadalje, oni koji koriste kanjon Zrmanje u svojoj turističkoj djelatnosti, Ustanovi plaćaju godišnje koncesijsko odobrenje. U tom slučaju njihovi turisti, naravno, ne plaćaju ulaznice. Ipak, koncesijsko odobrenje ne plaćaju svi koji bi trebali.
– Imamo četiri redovita koncesionara te dva koji jednostavno odbijaju platiti. Oni ovdje dovode svoje turiste i njima to naplate, a ne žele plaćati obavezno koncesijsko odobrenje, čija cijena nije ni visoka. S njima se Ustanova trenutno spori na sudu, rekla je Morana Babajko.
Nažalost, nije to jedino pravilo kojeg se posjetitelji kanjona Zrmanje ne pridržavaju, nesvjesni važnosti zaštite prirode.
Naime, na Zrmanju se primjenjuje Zakon o pomorskom ribolovu i, kako kaže Morana, smije se loviti, ali s određenim ribolovnim alatom.
– Primjerice, koće, mreže i dinamit se ne bi smjeli koristiti jer se uništavaju životinjska i biljna staništa. Osim toga, veliki je problem glisiranje. Smije se voziti brzinom do 8 čvorova. Velika buka i valovi koje stvaraju brodovi koji voze brže također nepovoljno utječu na životinjski svijet Zrmanje. Bilo bi dobro kad bi bilo više novca i ljudi kako bi se to moglo bolje nadzirati, rekla je Morana.
Koliko god rendžeri u kanjonu nastoje upozoriti ljude na određena pravila, svi to puno ozbiljnije shvate kad se renđerima pridruži policija. Policajci jednom tjedno prate renđere, a ni inspektori zaštite okoliša nisu rijetki gosti u kanjonu.
Kako kaže Ivan, niju mu jasno zašto ljudi jure Zrmanjom ako su je došli razgledati.
Glisiranje Zrmanjom je i nas naljutilo. Upravo kad smo izdaleka uočili labudove, koji su slučajno došli na Zrmanju, buka i valovi koje su podigli brodovi u prolazu, potjerali su labudove u zaklon u trsku.
Ploveći kanjonom prošli smo kraj Stijene vrata kraljevića Marka, zatim kraj ostataka tvrđave Pržunac s koje je, prema predaji kraljica Jelena vodila pomorsku bitku, a prolazili smo i tragovima Winnetoua. Iza visokih kanjonskih stijena u jednom trenutku je “iskočilo” još moćnije čudo prirode – Tulove grede. Od stijene Fratri rijeka se osjetno širi. Dovezli smo se do kamene kapelice sv. Nikole i krenuli polako natrag.
Uživali smo u pogledima i svježem zraku dok smo iz gumenjaka svakim trenutkom otkrivali sve više. Ivan kaže da je Zrmanju najbolje upoznati u sasvim avanturističkom stilu. Kako kaže, treba uzeti samo kupaći kostim i od ušća do izvora ići pješice i plivajući.
Estuarij Zrmanje je dug 17 kilometara i završava sa slapom Jankovića buk. Prvih 10 kilometara od ušća u Novigradsko more je pod nadležnošću Javne ustanove, a ostatak rijeke je pod upravom Parka prirode Velebit.
U kanjonu smo sreli gnjurce i labudove te pokoju ribicu, ali najviše smo sretali ljude koji krše pravila.
Novac se vraća u Zrmanju
Ustanova za upravljanjem zaštićenim područjima svojim aktivnostima pokušava promijenit svijest kod ljudi. Od novca koji se prikupi naplatom ulaznica te uz pomoć europskih fondova, Ustanova će na ulazu u kanjon iduće godine postaviti ponton, recepciju, info punkt te suvenirnicu.
– Time bi se pridonijelo lokalnom razvoju i investiralo u održivi razvoj područja pod zaštitom jer bi organizirana naplata ulaznica, prodaja suvenira i dodatni sadržaj za turiste, omogućili zapošljavanje lokalnog stanovništva. Kako se Zrmanja smatra jednom od najugroženijih krških tekućica, ovaj projekt bi omogućio njezinu funkcionalniju zaštitu na terenu, kazala je Morana.
Kako je dodala, nada se da će ljudi onda bolje shvaćati naplatu ulaznica kad vide da se taj novac vraća u Zrmanju. U upravljanju zaštićenom prirodom svakako se nastoji što manje zadirati u izvorno stanje.
U sve što je priroda stvorila, čovjek je na neki način upleo svoje prste na više loš, nego dobar način. Ivan kaže da zaista ne nailazi na otpatke što ga, nažalost, čudi. Ipak, događali su ekološke nesreće, poput izlijevanja mazuta u rijeku. Iako je i dalje jedna od čišćih rijeka, za onečišćenje se najčešće krivi bivšu tvornicu glinice.
Turističkom valorizacijom Javna ustanova želi privući više ljudi u prekrasni kanjon, a paradoksalno je da je najzaštićenija priroda kojoj se čovjek ni ne približi. Ipak, zašto ne bismo tu ljepotu podijelili sa cijelim svijetom, oslanjajući se na svijest ljudi i na to da neće uništiti ono što je priroda tisućljećima stvarala.
 

Trska i šaš

Miješanje morske i slatke vode uvjetuje specifičnu i zanimljivu životnu zajednicu u kanjonu Zrmanje. Od ptica tu žive vodomar, crna liska, divlje patke, mali gnjurac. U kanjonu se mrijeste riblje vrste lubin, iverak, cipal, a ima još i gavuna, zrmanjskog klena, pastrve, zelene žabe.
U kanjonu nema zmija otrovnica, već samo vodena zmija ribarica.
Po kršovitom kanjonu okrijepu znaju naći i stada ovaca i koza. Kako priča renđer Ivan, nedavno su on i drugi renđer Tomo spasili jednu kozu.
– Potpuno iznemogla stajala je na malom ravnom dijelu uz rijeku. Vjerojatno je pala. Stavili smo ju u čamac i prevezli na sigurno, rekao je Ivan.
Kanjonske stijene su prošarane različitim vegetacijom. Tamo raste poljski jasen, crna topola, smokva i jablan. Od vegetacije vezane direktno uz vodotok u mirnom dijelu toka najčešći su lopoč, mrijesnjak, trstika i šaš.