Srce na živo

ŠOKADIJA FOREVER
Ako ima nešto nezaobilazno, konstantno i vječno na Hrvatskoj televiziji (osim repriza, naravno), onda su to emisije o slavonskim tamburašima. Ne može proći ni tjedan dana, a da na malom ekranu ne vidite narodnu nošnju s trobojnim trakicama, zlatne žice tamburice i, naravno, Branka Uvodića kojem je državna televizija očigledno neka vrsta privatne prćije na kojoj već godinama neumjereno tlači gledateljstvo svojom omiljenom zabavom. Ali, ono što je zabavno npr. meni, ne mora biti zabavno onome koji se vratio sa nekog veselog sajma na kojem je stukao pet kila đanđetine ili nekome komu je vrhunski užitak igranje balota s drugim “ljudman” na zogu svakoga vikenda. Zato treba u svemu imati mjeru i pružiti svakome dio onoga što voli. Ali ne tako da se emisije koje odgovaraju hrvatskom urbanom intelektualcu emitiraju u terminima iza ponoći ili ukidaju nakon par sezona (sjetite se izvanredne glazbene emisije “Izvan struje”), a u isto vrijeme tamburaški davež stavlja u udarnu satnicu iza Dnevnika i to u trajanju od nekoliko sati.
Ono zbog čega, uopće, ponovo i pišem o tome, najnovija je reklama (tj. najava) koju su bjesomučno emitirali cijelog prošlog tjedna, a u kojoj se tri debele i antipatične karikat… pardon, kreature, krive i prenemažu pjevajući otprilike ovako: “mi smo Slavonci i Hrvati” i “sada i naša Šokadija ima tri tenora”. Zašto tako neukusnu i primitivnu dernjavu puštaju na državnoj televiziji uistinu mi nije jasno, ali mi je jasno da kada netko pretjerano naglašava svoje hrvatstvo, onda nešto ne štima i da se na taj način nešto prikriva. Vi pretpostavite što.
BESMRTNI INDIANA JONES
Eto, nije prošlo ni par mjeseci od kad smo ga zadnji put gledali, a Indiana Jones opet trči našim malim ekranima. Vitla bičem, tuče negativce, spašava sirotinju i zavodi lijepe djevojke. Iako su ih reprizirali bezobrazno puno puta, ovi mi filmovi nisu mrski jer ih je Spielberg uistinu odlično napravio, tako da se mogu i više puta pogledati, ako ih repriziraju tek svakih par godina. Svakih par mjeseci je ipak malo previše, osobito ako uporno forsiraju drugi dio serijala. Je li se to nekom uredniku svidjela ona plavuša, ne znam, ali što je previše, previše je, jer su drugi djelovi ipak bolji. Ostalo se zna. Ako je ispod mosta rijeka – u njoj su gladni krokodili. Ako se hoda po pećini – pod nogama su zmije. Vadi se srce na živo, čara se i bara, a sve to u nevjerojatnoj, vratolomnoj brzini od koje se vrti u glavi i pravda na kraju pobjedi. Sve je to lijepo i simpatično, ali ipak malo prečesto.
REPRIZA NA PREMIJERU
“Lud, zbunjen, normalan” je uistinu dobro napravljena serija, duhovita i bogata – kako kvalitetom, tako i kvantitetom. Snimljeno je puno epizoda koje Nova TV nemilice reprizira. S obzirom na odličan scenarij i vrhunske glumce, bolje je tako nego da nam premijerno prikazuju anemične i dosadne uvozne sapunice. Od ovog smo ponedjeljka počeli gledati i nove epizode, što nam Nova jasno daje do znanja natpisom “Nove epizode” koji ponosno svijetli u gornjem desnom uglu ekrana. U novim epizodama ne gledamo Vanju Dracha i onog susjeda (ne znam mu ime, ali odlično je glumio političara) jer su, na žalost, umrli. Nema ni Šefike, ni barmena, jer više ne glume u seriji, a nema ni jednog od najeksponiranijih likova, a to je debeli Dino. I baš s tim Dinom je najveći problem. Nakon nesporazuma oko honorara, autori serije ga upokojuju, pa se u prvoj od novih epizoda sve vrti oko njegovog pogreba. Nakon nove epizode inteligentno se reprizira jedna prastara u kojoj opet vidimo sve pokojne i odbjegle likove, a osobito Dina kojeg smo samo pet minuta ranije dostojno sahranili. Nije ništa posebno uznemirujuće, ali je ipak malo blesasto.
SVJETSKI RIDIKUL JONES
Da je svijet postao globalno selo – to znamo, ali da svaka budala može manipulirati svjetskom javnošću, to ipak – ne. Cijelog smo prošlog tjedna morali pratiti izvještaje o nekom Terryju Jonesu koji je odlučio malo manitati i eksponirati samog sebe ugrožavajući mir u svijetu svojom željom da spali Kur´an. On je kao nekakav pastor neke minorne sekte koja broji pedesetak glupana koji su krenuli za bivšim kriminalcem tražeći neku svoju vjersku istinu koja se, očigledno, sastoji od vrijeđanja i provociranja ostalih religija. Velika je pogreška u tome što mu je poklonjena pažnja koja mu je dala na važnosti, jer da je bio ignoriran od medija preostalo bi mu da to spaljivanje obavi u svom vrtu, u krugu svojih beznačajnih sljedbenika, što bi možda primijetilo samo lokalno vatrogasno društvo i kaznilo ga s desetak dolara globe. Ovako je pružio primjer sebi sličnim idiotima koji će pokušati isto ne bi li skrenuli pažnju na sebe. S druge strane, tu su i ovi “s druge strane” koji kao da jedva čekaju ovakve stvari da malo protestiraju, urlaju u kamere i spaljuju američke zastave. Mene osobno dodatno smeta što je taj tip imenjak i prezimenjak genijalnom Terryju Jonesu iz Monthy Pyhtona, ali to ionako osim mene zna još jako malo ljudi, pa je to i najmanje zlo u cijeloj ovoj gadariji.