Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Velika mala dobročinstva

14.09.2010. 22:00
Velika mala dobročinstva


To je bila želja moga ujaka, koji je zadnju godinu dana bolovao od raka i koji me prije smrti zamolio da ga kad umre prevezem u Jasenice i da na pogrebu skupljeni novac uplatim Ligi protiv raka. Kako je dugo, čak 17 godina bio i invalid i koristio ortopedska pomagala, želio je pomoći i invalidima, pa je poželio da novac koji bi se davao za mise zadušnice daruje invalidima, kaže Ivan Šimičević
Jučer smo u Zadru naišli na još jednoga dobročinitelja, Ivana Šimićevića koji je iz Australije dovezao svoga preminulog ujaka da ga sahrani u rodnim Jasenicama. I prema želji pokojnika Tomislava Nekića koji je u dalekoj Australiji u Sidneyu preminuo 28. kolovoza u 83. godini, umjesto cvijeća za oproštaj od njega, prijatelji i poznanici su prikupili 6.300 kuna i nećak ih je jučer uplatio u zadarsku Ligu protiv raka.
Uplaćena donacija
– To je bila želja moga ujaka, koji je zadnju godinu dana bolovao od raka i koji me prije smrti zamolio da ga kad umre prevezem u Jasenice te na pogrebu skupljeni novac uplatim Ligi protiv raka. A kako je dugo, čak 17 godina bio i invalid i koristio ortopedska pomagala, želio je pomoći i invalidima, pa je poželio da novac koji bi se davao za mise zadušnice, 2.000 kuna, daruje zadarskoj Bolnici za potrebe invalida ili invalidskoj udruzi, kaže Ivan Šimičević i pojašnjava da je i u Australiji na oproštaju od ujaka prikupljeno oko 700 dolara i to je, također, ustupljeno tamošnjoj Ligi za borbu protiv raka.
Inače, dodaje Ivan, ujakov grob na rovanjskome groblju, kojemu pripadaju i Jasenice, ipak je okićen, jer je kupljen po jedan veliki vijenac od pokojnikove obitelji i od obitelji njegove supruge Marije koja potječe iz Zatona Obrovačkog. Osim svega, po australskim običajima, sačinjena je i lista svih onih koji su uplatili taj novac. Ivan je jučer prikupljeni novac uplatio putem bankovnog računa zadarske Lige protiv raka, što je potvrdila i članica njezinoga odbora Lada Šokota.
Humana obitelj
Ivan Šimičević je u Australiju kod ujaka Tomislava otišao sa suprugom 1989. iz Zagreba gdje je tada mladi bračni par živio, ali vrlo teško, kako kaže, i jedna od mogućnosti im je bila odlazak u Australiju. Tamo se dobro snašao, ima troje djece, najmlađe, nažalost, ima autizam, no obitelj živi dobro i zadovoljna je. Njegova kći studira defektologiju da bi mogla pomagati bolesnome bratu.
I ova obitelj je kao i mnoge u toj zemlji dobročiniteljska, što je tamo običaj.
Kći je tako jednoga dana iz škole donijela jedan popis siromašne djece iz Afrike i rekla roditeljima da izaberu kojemu djetetu će njihova obitelj biti kum, što znači pomagati mu. Izabrali su jednu djevojčicu koju nisu nikad vidjeli, ali im ponekad pošalje sliku. Obitelj Šimičević toj maloj Afrikanki svakoga dana odvaja po jedan dolar i na kraju mjeseca uplaćuje onoliko dolara koliko mjesec ima dana! Kada bi odjednom poslali više, moglo bi se to koristiti za druge svrhe, kako to smatraju u australskim humanitarnim organizacijama i stoga se šalju manji iznosi.