RAZVALJENA ZAŠTITA

Slika korisnika valentinam
GLIGORIN POUČAK
Autor: 
Posljednje informacije, koje smo dobili na svečanoj tribini "Fešte od sira" u Kolanu, i to iz usta političara, govore da će do registracije doći u mjesecu rujnu.Možda. Negdje u rujnu je Paški sir najbolji za konzumaciju. Zlobnici kažu da je Paška janjetina dobila oznaku izvornosti u veljači. Ajde de! Bit će. U svakom slučaju prije školskog kurikuluma

O vih je dana poljoprivredni portal Agroklub, iz pera poznatog zadarskog novinara Nedjeljka Jusupa, ponovo aktualizirao temu proizvodnje i prodaje Dalmatinskog pršuta i to, ni više ni manje, nego na planini Zlatibor u jugozapadnom dijelu Srbije.

Dalmatinski sa Zlatibora

 Dalmatinski pršut je čuvena gastronomska delicija koja je od prošle godine nositelj certifikata o zaštiti zemljopisnog podrijetla, te je tako ušao u registar zaštićenih oznaka Europske unije.

Nositelj svih prava koja proizlaze iz zaštite je "Udruga dalmatinski pršut" koja predstavlja proizvođače pršuta četiriju južno-hrvatskih županija koji su udruženi u ovu Udrugu.

      Odmah se nameće pitanje, što će, na vijest da se Dalmatinski pršut proizvodi na Zlatiboru, reći članovi Udruge dalmatinski pršut?!

I ne samo to, što rade nadležna tijela državne uprave Republike Hrvatske ako netko u susjednoj državi stavlja na tržište proizvod pod istim nazivom kao i hrvatski proizvod koji se nalazi u registru zaštićenih oznaka EU.

Sjetimo se samo kako su Slovenci digli na noge cijelu Europsku Uniju, kada je bila hrvatska zaštita terana.

Paški sa Vlašića

Pažani, oni kojima je stalo do zaštite Paškog sira, imaju razloga za strahovanje. Što ako, po obrascu proizvođača pršuta na Zlatiboru, počne proizvodnja i prodaja Paškog sira npr. na Vlašiću, u susjednoj BiH? 

A što da ne, tamo se uzgaja i muze vlašićka pramenka i proizvodi ovčji, Vlašićki ili Travnički sir?!

Istinabog, tehnologija proizvodnje ovog sira je posve drugačija od tehnologije proizvodnje Paškog sira. Ali, vrag ne spava. U našim siranama na otoku Pagu je bilo, i sada ih ima, radnika iz susjedne države koji se za tili čas premetnu u "tehnologe", koji, eto, iz Paga sa sobom u svoju domicilnu državu mogu donijeti i tehnologiju proizvodnje Paškog sira.

U ostalom takvi "tehnolozi" već rade u jednoj dalmatinskoj sirani čija je matična kuća u BiH. I, naravno, proizvode Paški sir!

Sporenja na Pagu

 Inače, priča o zaštiti Paškog sira ima svoju poprilično dugu i, isto tako, poprilično tužnu povijest.

Ona započinje sudskim sporom sada dviju najvećih sirana na otoku Pagu, još tamo početkom ovog stoljeća, jer je ona najveća smatrala da ima pravo na monopol u proizvodnji Paškog sira. Rezultat; pat pozicija. Obje sirane su dobile zaštitu zemljopisnog podrijetla za svoj Paški sir, pri Zavodu za intelektualno vlasništvo RH, a dobile su uz to i obostrano zatrovane odnose.

No, ta zaštita je kratko trajala. Ubrzo su u Republici Hrvatskoj započeli postupci usklađenja nacionalnog zakonodavstva s propisima EU, glede zaštite oznaka izvornosti i zemljopisnog podrijetla. 

Razdor među proizvođačima

Sada stupaju na scenu neki predstavnici akademske zajednice koji, u silnoj želji da se domognu sredstava za planiranje svojih projekata i dominantne uloge u tumačenju  EU zakonodavstva, unose razdor među proizvođače sira na otoku Pagu.

Umjesto da organiziraju i vode konstruktivnu raspravu oni zbunjuju svih tumačenjem da će samo mali individualni proizvođači u domaćinstvima moći zaštititi Paški sir, jer oni ne pasteriziraju mlijeko!

E, tu ima za njih posla k'o u priči. Koga briga što bi se na taj način iz legalnog tržišta izbacio sir koji se proizvodi po propisanim standardima!

Čudna mi čuda. To bi otprilike ispalo kao da profesori Medicinskog fakulteta educiraju ljude kako će u buduće  medicinske usluge ostvarivati u alternativnoj medicini, a ne u bolnicama. O tome sam već pisao u jednoj od prethodnih kolumni.

Naravno, takve su zamisli graničile sa zdravim razumom i nisu mogle ugledati svijetlo dana.

Sada ti isti projekt menadžeri u raznim prigodama, svečanostima i festivalima sira, hvale taj isti sir, kojemu su odricali zaštitu, jer, eto, zahvaljujući i njima dobiva zlatne medalje diljem Europe i svijeta.

I na posljetku, već godinama "Udruga proizvođača Paškog sira" bezuspješno podnosi zahtjev za registraciju istog tog sira. Riječ je, dakako, o registraciji na nacionalnoj razini.

Čije je bura?

Razlozi za odbijanje zahtjeva za registraciju oznake su se uglavnom tražili, da se malo našalim, u tome što bura koja puše s Velebita nije izvorno paška, a to oni u EU znaju i neće prihvatiti.

Posljednje informacije, koje smo dobili na svečanoj tribini 

"Fešte od sira" u Kolanu, i to iz usta političara, govore da će do registracije doći u mjesecu rujnu.

Možda. Negdje u rujnu je Paški sir najbolji za konzumaciju. Zlobnici kažu da je Paška janjetina dobila oznaku izvornosti u veljači. Ajde de!

Bit će. U svakom slučaju prije školskog kurikuluma.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3.5 (2 glasova)