Duševići će ubrati šest tona maslina

Duševiće, koji su s održanog “Noćnjaka” 2004. godine u Šibeniku, prvi među maslinarima u Zadarsku županiju donijeli osvojenu zlatnu medalju za kvalitetu ulja, zatekli smo najvjerojatnije u prvim berbama maslina u Zadarskoj županiji, zajedno s njihovim rođacima i prijateljima na lokalitetu Ledine na padinama Ljubačkog brda
Pored stoljetnih maslinika na prostoru mjesta Ljubač u Općini Ražanac, u posljednjih nekoliko godina zasađeno je na tisuće mladih stabala ove čuvene božanske kulture. Od toga određeni broj maslina zasadila je obitelj trenutačno najpoznatijeg ljubačkog maslinara Mladena Duševića, koju smo ovih dana posjetili u berbi maslina ovogodišnjeg roda. Duševiće, koji su s održanog “Noćnjaka” 2004. godine u Šibeniku, prvi među maslinarima u Zadarsku županiju donijeli osvojenu zlatnu medalju za kvalitetu ulja, zatekli smo najvjerojatnije u prvim berbama maslina u Zadarskoj županiji, zajedno s njihovim rođacima i prijateljima na lokalitetu Ledine na padinama Ljubačkog brda. Premda umorni, ali nadasve veseli i zadovoljni glede ovogodišnjeg roda, odvojili su djelić svog dragocjenog vremena da bi nam kazali nešto više o sebi, o ovogodišnjim prinosima kao i o ukupnom stanju maslinarstva u Ljupču i njegovoj okolici.
Na početku smo Duševiće upitali od kada se oni tako strastveno i s ljubavlju bave maslinarstvom.
– Ja i moja obitelj, supruga Marijana, sin Mate i kći Božica, ovim lijepim, plemenitim i korisnim poslom počeli smo se intenzivno baviti prije 26 godina. Naime, tada smo pored izvornih domaćih maslinovih stabala sorti orkula, oblica i mašnjača uz pomoć velikog stručnjaka i zaljubljenika u maslinarstvo pokojnog ing. agronomije Mladena Vojkovića, među prvima zasadili 40 stabala talijanskih sorti lecinno, pendollino, cuco i mocellare. To se pokazalo pravim pogotkom jer smo se uvjerili da je naša zemlja i ovo pitomo ljubačko podneblje, više nego pogodno za navedene sorte.
Sve u dogovoru sa strukom
U proteklih 26 godina pošlo nam je za rukom zasaditi preko 300 stabala. Imamo 16 sorti, od kojih se njih šest dokazalo izvrsnima. Među njima je i lecinno, koju sada na početku beremo, od koje se dobije iznimno kvalitetno ulje, dok su ostale sorte još u fazi ispitivanja. Okosnicu nam čine domaće sorte orkula oblica, autohtona drobnica, levantinka te istarske buža i bjelica te čuvene talijanske sorte ascolano, lecinno i tenera. Sve što smo radili u proteklo vrijeme radili smo u dogovoru sa strukom. U tome, a i u našim sudjelovanjima na raznim manifestacijama koje imaju uglavnom natjecateljski karakter, kao i u onome što smo i sami već naučili i apsolvirali, leži tajna našeg uspjeha. Ona se uglavnom ogleda kroz primjenu agrotehničkih mjera, rezidbu, prehranu, zaštitu, vrijeme berbe, preradu te konačno čuvanje ulja. Tu nam uvelike u zadnje vrijeme stoje na raspolaganju stručnjaci iz zadarske Županijske savjetodavne službe dipl. ing. agronomije Gordana Dragun, Nikolina Paleka i Ivan Šimićević, kaže glava obitelji Mladen.
Kakvi su ovogodišnji prinosi i je li bolest napadala maslinike?
Bolesti nije bilo
– Po prvim pokazateljima ove će godine na ljubačkom području berba biti izdašnija, a i kvaliteta ulja je na visokoj razini. U prvoj berbi u tri dana nama je pošlo za rukom ubrati preko 2000 kilograma iz kojih smo po prešanju i meljavi u uljari Željka Vrsaljka u Nadinu, dobili 230 litara ulja izuzetne kvalitete. Ove godine planiramo ukupno ubrati između 5 i 6 tona maslina od čega očekujemo 700 do 800 litara ulja, reći će Mladenov sin Mate, također, strastveni maslinar, a inače vlasnik OPG Dušević te dodaje.
– Sada na početku kod sorte lecinno radman ili postotak ulja je 11,5 do 12 litara na 100 kilograma što ocjenjujemo dobrim. Stabla maslina stara od 15 do 20 godina na bolje obrađenim terenima dat će u prosjeku 30 do 50 kilograma. Mlađa stabla talijanskih sorti koja su stara 8 do 10 godina dat će oko 20 kilograma, što je doista izdašno talijanskih sorti. Što se pak tiče bolesti, njih na sreću ove godine nije bilo. Tko god je provodio zaštitu pogotovo protiv druge generacije moljca taj nema problema. Masline su u dobrom stanju i nisu trpjele sušu ovog ljeta.
Kako to da u Ljupču još nema uljare s obzirom da u vašem mjestu ima velik broj vrsnih maslinara?
– Treba reći da se u tom pogledu stvari radikalno mijenjaju tako da neće trebati čekati dugo da netko od nas izgradi taj objekt. U Ljupču trenutačno ima negdje između deset i petnaest tisuća stabala maslina i uljara bi poslovala rentabilno. To što nije još izgrađena, držimo da je razlog u tome što je Ljubač smješten nešto dalje od glavne prometnice Ražanac-Zadar, tako da smo nekako van ruke za maslinare iz okolnih mjesta koji kao i mi masline transportiraju na meljavu u uljare i Nadinu, Zadru, Žeravi, Posedarju, Kožinu i ostalim mjestima. Zbog toga je kod nas u Ljupču prevladalo mišljenje da uljara ne bi bila isplativa. Ali mišljenja se mijenjaju i vjerujemo da će u našem mjestu uskoro biti izgrađen suvremeno opremljeni pogon za preradu ulja.
Kako mladi u Ljupču gledaju na maslinarstvo i pokazuju li interes za taj posao?
Primjedbe na Općinu
– Mladi su u velikom broju već implementirani u ovaj posao. No, s njima bi obavezno trebalo još puno poraditi na dodatnoj edukaciji gdje bi im se ukazalo na agrotehničke mjere koje pospješuju redovitost rada i kvalitete ulja. Za nas, a i za njih neminovno će se morati osnovati Udruga uljara i maslinara te uljarska zadruga zbog lakšeg organiziranja posla, uskladištenja i lakšeg plasmana ulja na tržištu, a naročito zbog prepoznatljivosti u inozemstvu. Bez zadruga i udruživanja nema budućnosti. Moramo dodati da bi nam također bila dragocjena pomoć naše Općine u Ražancu. No, u tom smo pogledu totalno razočarani jer nikada i nitko iz općinskih službi nije pokazao nikakav interes kako za nas uljare tako i za vinogradare. Unatoč našim brojnim priznanjima i osvojenim nagradama nismo prepoznati, a kamoli pozvani da nam se na određen način iskaže zahvalnost u svemu što mi činimo u valorizaciji razvoja maslinarstva i poljoprivrede te poglavito u razvoju ovdašnjeg turizma.
U čemu leži tajna iznimne kvalitete vašeg ulja s kojim ste do sada na raznim manifestacijama osvojili ukupno 35 što brončanih, srebrenih i zlatnih odličja?
– Ona se ogleda u činjenici što ubrane masline preradimo najduže u vremenskom roku od 24 sata. Ove koje smo ubrali u ovoj berbi preradili smo primjerice u vremenu od 14 sati. S berbom u pravilu krećemo kada su plodovi otprilike 30 posto zeleni, 30 posto poluzeleni te 40 posto zreli. Berba i prerada maslina kroz četiri do pet meljava traju nam najviše mjesec dana i to je uz sve do sada što smo vam ispričali ključ našeg uspjeha. Moramo naglasiti da smo sada na početku berbe, kao i inače izuzetno zadovoljni, jer uz naš rad i odricanje sada imamo konstantan urod, visokokvalitetno prinose i ono što je najbitnije kvalitetno te ekološki zdravo i autohtono ljubačko maslinovo ulje.
Vi ste uvijek među najboljima. U posljednjih nekoliko godina ste se okitili najprestižnijnim nagradama i priznanjima?
Prepušteni sami sebi
– Naš prvi javni nastup dogodio se na međunarodnoj smotri uljara i maslinara Noćnjak 2001. koji je održan u Biogradu, gdje smo osvojili diplomu za djevičansko ulje. Od tada pa do sada sudjelovali smo na više sličnih manifestacija na kojima smo kao što smo kazali osvojili ukupno 35 medalja, dok smo se na Noćnjaku 2006. godine u Petrčanima uz dvije zlatne medalje okitili i peharom viceprvaka Mediterana. Ove smo godine u Umagu sa selekcijom ulja iz više sorti osvojili srebrnu medalju. Potom smo s četiri vrste ulja, tri monosortna i jednim selekcijskim nastupili u Omišu gdje su sva ulja dobila zlatne medalje. Bilo je još odličja, a nastupili smo čak i na Novosadskom sajmu te smo se i tamo okitili zlatom. I do konca ove i tijekom naredne godine sudjelovat ćemo na više smotri. Predložili bih ovim putem da se svim onim natjecateljima koji osvoje jedno od odličja dodijeli od strane naše Županije odgovarajuća novčana nagrada ili barem da im se refundiraju troškovi nastupa to jest analize ulja i onog ostaloga što se mora platiti.
Što po vama ne “štima” u pogledu maslinarstva i uljarstva u našoj državi?
– Pa u velikoj mjeri prepušteni smo sami sebi i osobnom snalaženju kako u pogledu rada na terenu, tako i u pogledu plasmana i prodaje naših ulja. Naša su hrvatska ulja visokokvalitetna i zahvaljujući tom segmentu mi još kako tako nalazimo put do potrošača. Međutim, s obzirom na količinu maslina zasađenih u posljednjih 5 do 6 godina taj problem se sada već počinje sve više isticati. Strah nas je da ako se ovakva anarhija s uvozom ulja nastavi i dalje da bi u narednih desetak godina moglo doći do pojave sječe maslina. Zato bi hitno trebale reagirati državne institucije posebno Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva da se iznađe način izvoza naših ulja, poglavito prema budućoj našoj zajednici Europskoj uniji, kazali su Mladen i Mate Dušević.
Budući da se je moralo nastaviti s berbom, a da je skoro i marenda bila na vidiku sir, pršut, gradeladu i domaće vino, sve ono što su stoljećima naši stari jeli dok su išli u masline, morali smo se zahvaliti i pozdraviti s našim sugovornicima. Na kraju smo shvatili da nema nikakve sumnje da će se rodbina i prijatelji, berači u masliniku Mladena i Mate Duševića, vratiti u berbu i narednog vikenda, jer masline treba što prije i na vrijeme pobrati uz onu narodnu poslovicu “što možeš danas ne ostavljaj za sutra”.