U zadarskim domovima nema gladi!

Ima puno voća, povrća, svježeg mesa, mlijeka, sve od dobavljača odobrenih od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Osim toga, pod kontrolom smo Zavoda za javno zdravstvo koje svaki tjedan uzima uzorke hrane i utvrđuje nutritivne vrijednosti, kaže Grgo Šoša, ravnatelj Doma za starije i nemoćne Zadar
Istraživanja o prehrani osoba starije dobi u Hrvatskoj pokazuju poražavajuće rezultate za socijalni i zdravstveni sustav. Naime, četiri do pet posto osoba starijih od 65 godina je pothranjeno. Pothranjenost kod starijih osoba ugrožava otpornost na bolesti, smanjuje se mišićna masa, a povećava masno tkivo, kosti gube minerale, koža se stanjuje i slabo je prokrvljena, organi postupno gube funkciju, a samim time, zbog pothranjenosti starijih osoba povećava se njihova smrtnost.
Svjesni ovih činjenica, stručnjaci raznih profila iz područja gerijatrije nedavno su izradili prvi dio hrvatskih smjernica za prehranu osoba starije dobi. One, između ostalog, određuju i smanjenje energetskog unosa za deset posto od 51. do 75. godine, a nakon toga za još deset posto po desetljeću. Deset do 35 posto energije mora biti iz bjelančevina, 20 do 35 posto iz masti i 45 do 65 posto iz ugljikohidrata. Definirane su i potrebe za nutritivnim dodacima, vitaminima i mineralima te potreba za povećanjem unosa tekućine.
Navodi se također i da osobama starijim od 65 godina treba rutinski procijeniti nutritivni status jednom godišnje, a osobama starijim od 75 godina i češće.
Više pečenih krumpira
Razlog pothranjenosti navodno nije nedostatak hrane, već slabija kvaliteta hrane kao odraz krize i poskupljenja osnovnih živežnih namirnica.
Prema istraživanjima, u domovima za starije i nemoćne osobe pothranjenih je od 19 do 36 posto, a onih na bolničkom liječenju čak 65 posto. Kakvo je stanje u zadarskim domovima, provjerili smo u Domu za starije i nemoćne Zadar na Sfingi i u Domu za odrasle osobe Sveti Frane.
Kako ističe Grgo Šoša, ravnatelj Doma za starije i nemoćne Zadar, na hrani se ne smije štedjeti.
– Mi u Domu s pothranjenošću nemamo problema i mislim da svi korisnici mogu biti zadovoljni. Ima puno voća, povrća, svježeg mesa, mlijeka, sve od dobavljača odobrenih od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Bude i nešto slatko, kolači, posebno za rođendane i slavlja koja su kod nas česta. Osim toga, pod kontrolom smo Zavoda za javno zdravstvo koje svaki tjedan uzima uzorke hrane i utvrđuje nutritivne vrijednosti, kontrolira higijenske uvjete u pripremanju hrane i uvijek je sve po propisima, kaže Šoša.
U Domu za starije i nemoćne osobe Zadar trenutno je 331 korisnik, i još oko 40 u podružnicama u Preku i Salima. Kako kaže ravnatelj Šoša, dvokrevetnu sobu korisnici plaćaju 2.200 kuna mjesečno, a ovisno o primanjima, neki plaćaju samo dio ili ništa, što utvrđuje Centar za socijalnu skrb.
Ravnatelj ističe da problema nema niti s količinama hrane.
– Ako im je malo, korisnici uvijek mogu tražiti još i između obroka. Također, nastojimo udovoljiti i željama korisnika, ako smo u mogućnosti i ako one odgovaraju uvjetima pravilne prehrane. Imamo povjerenstvo koje za svaki tjedan izrađuje jelovnik, u kojem je i predstavnik korisnika. Evo, upravo su prošli tjedan korisnici tražili da se u jelovnike češće uvrsti pečeni krumpir, a manje kuhani pa smo im udovoljili. Poseban jelovnik imaju dijabetičari i osobe sa zdravstvenim tegobama. Dijabetičari imaju po četiri obroka dnevno, a ostali po tri. No, ako su gladni, uvijek mogu tražiti još, govori Šoša, dodajući da je najzadovoljniji kad su korisnici zadovoljni.
No korisnica koju smo sreli u šetnji ispred Doma ne slaže se u potpunosti s ravnateljevim tvrdnjama te navodi da nije sasvim zadovoljna hranom koju dobiva u domu.
– Dijabetičarka sam i imam problema s probavom, ali nemam posebnu prehranu. Tu sam tek četiri mjeseca pa nisam htjela ništa posebno tražiti. Porcije su mi nekad premale, a i ponekad moram nadomjestiti nedostatak šećera, a nemam ništa slatko za pojesti. Onda kupim sama. Plaćam 2.200 kuna za Dom i još moram potrošiti za to. Hrana je dosta raznolika, ima juhe svaki dan, nekad je ukusna, a nekad nije, kaže ova starica, dodajući da joj je bilo lijepo kući, ali da nije htjela biti na teret svojoj djeci.
Na klupici pred domom naišli smo i na dvije gospođe do kojih je u invalidskim kolicima sjedio suprug jedne od njih koji je preživio već tri moždana udara.
– Šećeraši i bolesnici u Domu imaju posebnu prehranu. Moj suprug je to odbio. Hrana nije loša. Ali kako kada. Nekad je ipak premalo, ističe gospođa, a druga dodaje da je prije bilo puno bogatije.
– Ja puno ne biram, pojedem sve što dobijem. Tako je i kod kuće bilo. Čega ima, to se jede. Sve u svemu, mi smo zadovoljni. Čisto nam je, svi su uredni, vrijedni i nitko nije gladan. Ali neće nas ni mast ugušiti, slikovita je bila ova korisnica.
Kriza ne utječe na kvalitetu
Kako kaže Alenka Škelja, glavna sestra u Domu Sveti Frane, u prehrani korisnika prate normative medicinske struke.
– Omjer ugljikohidrata mora biti oko 50 posto, bjelančevina 40 do 50 posto i masti 20 do 30 posto. Da bi prehrana bila najkvalitetnija trebalo bi napraviti procjenu nutritivnog statusa starije osobe jednom godišnje i napraviti individualni jelovnik za svaku osobu. To i propisuju Hrvatske smjerice čija je izrada u tijeku. Imamo posebne dijete za dijabetičare, za bolesnike od kroničnog gastritisa, redukcijsku i žučnu dijetu. Dijabetičari imaju pet do šest obroka dnevno, a ostali četiri, kaže Škelja.
U Domu Sveti Frane nema pothranjenih, a kako ističe Škelja, pazi se da korisnici budu što zdraviji.
– Jedan od dobrih pokazatelja je taj da nemamo ni jednu osobe s dekubitusom, a pothranjenost je jedan od uzroka dekubitusa. Ovdje sam devetnaest godina i još nisam imala slučaj pothranjene osobe, ističe Škelja.
Kako dodaje Sindy Botica, socijalna radnica u Domu Sveti Frane, korisnici nisu pothranjeni, dapače.
– Mi u Domu Sveti Frane smo pravi mađioničari. S malo novca napravimo puno tako da kriza nije utjecala na kvalitetu prehrane. Za doručak korisnici imaju kruh s raznim namazima, svaki dan drugačije. Za ručak je uvijek mesni obrok ili riba, a uz to prilozi, varivo, zelenilo. U 16 sati je užina – jogurt, puding ili kolač i kava, a za večeru se nastoji kuhati nešto zeleno ili palenta s mlijekom, uglavnom ono što je dobro za probavu. Svakako pratimo sezonski kalendar, govori Botica.
U Domu Sveti Frane je šezdeset korisnika. Kako kaže Botica, ekonomska cijena sobe je 6.000 kuna, no najveća opskrbnina što korisnici plaćaju je 2.250 kuna, neki su i oslobođeni plaćanja ili plaćaju samo dio. Dijetalna prehrana se posebno naplaćuje.
Za prehranu korisnika često se “pobrinu” i donatori. Restorateri, ribari, poljoprivrednici često donose hranu u Dom. U svojoj kulinarskoj radionici korisnici i sami pripremaju kolače, štrudle, bureke…
– Kod nas je dosta razvijena okupacijska terapija korisnika i kulinarstvo tu ima veliku ulogu. I naša događanja se često nekako vežu za kuhanje. Imali smo nedavno kulinarsku akciju “Kuvamo sipu za ekipu”, sad smo radili kolače za izložbu naših korisnika u povodu Dana mentalnog zdravlja, a poznata je i naša božićna akcija “Božićni ručak” u suradnji s restoraterima, kad naši korisnici socijalno ugroženim osobama u gradu odnose ručak, govori Botica.
Pravilna prehrana je veliki dio čovjekova zdravlja, a briga za starije osobe je pokazatelj socijalno osjetljivog društva. Iako se prema podacima o pothranjenosti starijih osoba, Hrvatsku ne bi moglo nazvati “najosjetljivijom”, prema stanju u ova dva doma za starije osobe, Zadar je možda ipak brižniji prema svojim starijim sugrađanima.