Žampera ima više buša od svih stočara Bukovice i Ravnih kotara

Slika korisnika admin
A. SITNICA
Buši je svojstvena srneća gubica i tamno pigmentirane sluznice

Gdje ima najviše buša u Zadarskoj županiji:

a) u Bukovici

b) na otocima

c) u Ravnim kotarima

d) Podgorju

e) u ličkom dijelu županije

Ovo pomalo bizarno pitanje postavljali smo ovih dana fotoreporter Arif Sitnica i ja našim slučajnim  sugovornicima, kao i poznanicima, prijateljima i kolegama novinarima, gotovo svima koje smo susretali.

- Hm, pa to vam je pitanje za milijunaša. Ne znam, bit će u Bukovici, valjda u Ravnim kotarima. Sigurno ne na otocima, bili su najčešći odgovori.

E sad, vjerovali ili ne, ali ispravan odgovor je baš - na otocima! Točnije na Dugom otoku u mjestu Žman i to u jednoj štali, onoj u vlasništvu obitelji Katice i Nikice Žampere, tri su primjerka ovog starinskog goveda, od čega dvije krave i jedan bik. Do lani Žampere su bili apsolutni rekorderi u cijeloj Zadarskoj županiji gdje su, osim njih, po jedno govedo imali još samo Bogdan Čude u Zatonu Obrovačkom i Vinko Ušljebrka u Bijelini. Prema najnovijim podacima, znači ovog trenutka, Žampere još imaju više buša od svih stočara u Bukovici i Ravnim kotarima koji svi zajedno imaju dvije, Čude u Podgorju je povećao na tri, a tri goveda, i to kravu junicu i tele, u međuvremenu je nabavila Bistra Jovanović iz Gračaca, dakle u ličkom dijelu Zadarske  županije.

- Vidite, ipak se kreće naprid, kaže ravnatelj Hrvatske poljoprivredne agencije dr.sc. Zdravko Barać. Ovaj rođeni Zadranin ima u malom prstu sve što se tiče stočarstva, hoćeš sitnog ili krupnog zuba. Obranio je doktorsku dizertaciju o čimbenicima mlijeka paške ovce. Čudo lipo govori i o buši, tom najmanjem (visine 110 cm i oko 200 kg težine) govedu na svijetu.

- Mala, malo traži ne daje puno, ali što dade, puno vridi, kaže Barać.

Najdominantnija na kršu

Buša spada u skupinu kratkorožnih goveda - Bos brachyeros europeus. Poznata je i pod nazivom domaće planinsko ili ilirsko govedo. Spada u primitivne (ekstenzivne) pasmine goveda, a pretpostavlja se da je njezino oblikovanje započelo prije 6.500 godina, introdukcijom udomaćenoga goveda s Bliskog istoka u zatečene divlje lokalne populacije goveda jugoistočne Europe. Pretpostavlja se da su Iliri uzgajali sitno kratkorožno govedo. Po dolasku Hrvata na ove prostore ilirska su se goveda križala s drugim brahicernim govedima čija su stada Hrvati doveli iz svoje stare domovine.

- Naša današnja brahicerna goveda najvjerojatnije su nastala ovim križanjima, pretpostavlja Barać.

Ono što se pouzdano zna je da se buša s vremenom pokazala kao idealno govedo za ekstenzivan, ali i intenzivan uzgoj na otvorenom kršu Hrvatske, od otoka do najviših vrhova Dalmacije, Like i Gorskog kotara pri čemu traži minimalnu njegu i ulaganja.

- Čovjek je bušu koristio za rad u polju, proizvodnju mlijeka i mesa, stajnjaka i kože, piše prof. dr. sci. Ante Ivanković s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Hranu je gotovo cijelu godinu pronalazila sama na skromnim pašnjacima.

 - Samo tijekom zimskog razdoblja prehranjivana je kukuruzovinom, gdjegdje sijenom ili slamom slabije kvalitete, dodaje Ivanković. Skromna, otporna i dugovječna (živi i do 25 godina) bila je sve do prije sedamdesetak godina na krškim i gorskim područjima dominantna pasmina s više od milijun procijenjenih grla.

Manje od ljama u Njemačkoj

A onda je počela izumirati. Zašto?

Razloga je više: industrijalizacija stočarske proizvodnje, manja važnost stajnjaka u ratarskoj proizvodnji, depopulacija sela... Zapravo, buše su zamijenile količinom mesa i mlijeka bogatije pasmine koje se uzgajaju na farmama i obiteljskim gospodarstvima.

Stočarenje na otvorenom svedeno je na ostatke ostataka. Uglavnom, kad je 90-ih godina prošlog stoljeća Hrvatski stočarski centar počeo popisivanje, selekciju i zaštitu izvornih pasmina, buša sveukupno nije bilo ni stotinjak. Manje od broja ljama u stadu nekog hobi uzgajivača u Njemačkoj.

Program sustavne zaštite buše pokrenut je 2003. godine, uključena je potom i u nacionalni gospodarski uzgojni program, u Gospiću je 2005. osnovano Udruženje uzgajivača buše i - uz entuzijazam zaljubljenika u ovo govedo te državne poticaje (4.500 po kravi plus 3.000 kn po teletu) - postigli su u međuvremenu pozitivne populacijske trendove.

- Sada u Hrvatskoj imamo 449 uzgojno valjanih grla buše, od čega 25 bikova, 240 krava i 184 jedinke mladih dobnih kategorija, ističe Ilar Paskojević, predsjednik Udruge uzgajivača buše.

Pet kolekcija sa 70 grla

Kako bi se javnosti, stručnjacima, stočarima i posjetiteljima prikazali dosezi uzgoja buše, rečena udruga na čelu s Paskojevićem i Hrvatska poljoprivredna agencija kao suorganizator, upriličili su proteklu nedjelju Prvu državnu izložbu buše. Gdje? U Zadvarju u splitskom zaleđu, mjestu koje smatraju centrom stočarskog svemira. Na terenu gdje se već 200 godina održava sajam stoke predstavljeno je čak pet kolekcija goveda buše sa sveukupno 70 grla. Prizor, dakle, kao nekada, prije kojih stotinjak godina. Posjetitelji su sa zanimanjem razgledali grla, a u revijalnom dijelu programa koji je vješto vodio Ratimir Jureković, viši stručni suradnik Odjela za razvoj govedarstva HPA, stručni ocjenjivački sud proglasio je i pobjednike izložbe.

Apsolutnom šampionkom proglašena je krava Astra vlasnika Ilara Paskojevića, u kategoriji junica grlo Dana, vlasnice Katice Franić iz Smiljana kod Gospića, najkravom je proglašena Lenka, vlasnice Ane Harauzek iz Grubišinog Polja, a bik svih bikova je Vilonja, Miroslava Ćotića iz Otrić Seoca kod Vrgorca.

Aukcija bez kupaca

Organizatori iz HPA i Udruge uzgajivača potom su priredili i prodajnu aukciju buše. No odmah se vidjelo da od prodaje, barem u službenom dijelu programa, neće biti ništa.

Početna cijena od 12.000 za steonu junicu, ipak se pokazala previsokom. Pojedini potencijalni kupci komentirali su i da ponuđeni primjerci nisu u najboljoj kondiciji. Kad je ovo čuo, Jureković je reagirao pomalo začuđeno: - Ne razumijem. Sušu i žegu kakve su vladale na kršu ni mačka ne bi preživjela, a vidite gotovo sve junice su steone, reče popularni Jura, prisnažujući i ovom zgodom poznate činjenice o nevjerojatnoj izdržljivosti i vitalnosti buše. Da nije tako, ne bi doživjele i do 25 godina, donoseći svake godine novu telad.

 Nukleus stada, sirane i klaonice

U okviru ove priredbe u Zadvarju održan je i okrugli stol o Uzgojnom programu buše u RH. Profesor Ivanković s Agronomskog fakulteta u Zagrebu predstavio je osnovne odrednice koje bi program trebao sadržavati, a dr. sci. Jelena Ramljak uspoređivala je genetske strukture hrvatske buše s istim tipom goveda koje se uzgajaju u susjednim državama (BiH, Crnoj Gori, Albaniji..) u našem okruženju. O izradi i provedbi budućeg programa govorio je ravnatelj HPA dr. Zdravko Barać, najavivši da će se u Hrvatskoj uskoro formirati nacionalna banka gena za očuvanje rijetkih pasmina.

- Sad znamo gdje smo i što nam je dalje raditi - rekao je i Paskojević. Od ukupno 57 uzgajivača, koliko ih je ragistriranih, većina ima jednu, dvije ili tri krave. To nije uzgojni potencijal. Kako sada stvari stoje, možemo govoriti o 10-ak nukleus stada i to, smatra Paskojević, po jedno u Grubišinom Polju i Gospiću, tri u Splitsko-dalmatinskoj županiji i 5 ili čak 6 u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, koja je sa 147 grla apsolutni rekorder u RH. A od tih 147 čak 100-tinjak ih je u Ilarovom toru. On je još istaknuo da su vlasnici spomenutih stada zainteresirani za ulaganje u sirane i brendiranje proizvoda. Predstavnici razvojne agencije Rera iz Splita navodno su zainteresirani za podizanje klaonice, otkupljivali bi junad i išli na brendiranje mesa. Slično kao u Istri što namjeravaju boškarinom, obrazložio je Paskojević. Nije propustio dodati da u sklopu Udruge rade na razmjeni rasplodnog materijala da u stadima ne bi došlo do, kako reče, međusobnog srodstva.

Program i sredstva očekuju od HPA, resornih ministarstava i danas-sutra iz Europskih fondova.

I tako, kad se sve zbroji i oduzme, izložba je uspjela. Kako reče Ilar, vidjelo se gdje smo.

 A gdje je u svemu tome Zadarska županija?

Kasno za Ravne kotare?!

Ostao je pomalo gorak dojam što među deset nukleus stada koja ulaze u konkurenciju Uzgojnog programa buše u RH nema nijedno iz naše, stočarski najrazvijenije županije u RH. Županije koja broji 5.336 goveda, rekordnih 106.982 ovce i 14.191 kozu. Da, ali kad je riječ o bušama u Ravnim kotarima, nažalost, nema niti jedne jedine.

Nema još ni za lijek. Možda bude, jer svi preduvjeti postoje. U svakom slučaju, valjalo bi i ovdje vratiti bušu. I poradi očuvanja biološke raznolikosti, vrijednosti njezinog genetskog potencijala, ekološke proizvodnje, i, zašto ne reći, zbog isplativosti. Jer, kad se na papir stave relativno niski troškovi držanja buše pa se dodaju poticaji (3.000 kn za kravu plus 3.000 kn za tele) uključujući i dodatni poticaj za područja posebne skrbi, konačni izračun uopće nije loš.

Pa sir, odrezak od buše, seoski turizam. E, ima rezona za spašavanje buše i na području Zadarske županije. Nema dvojbe, suglasan je i ravnatelj HPA dr.sc. Zdravko Barać. Nema, samo triba zasukati rukave i početi raditi. Ako već nije kasno?!

 BROJ BUŠA I UZGAJIVAČA PO ŽUPANIJAMA
ŽUPANIJE

UZGAJIVAČA

KRAVA

KARLOVAČKA 1 1
VARAŽDINSKA 1 1
KOPRIVNIČKO-K. 1 1
BJELOVARSKO-B. 3 18
PRIMORSKO-G. 1 1
LIČKO-SENJSKA 12 26
ZADARSKA 4 6
ŠIBENSKO-KNINSKA 13 25
SPLITSKO-DALM. 6 14
DUBROVAČKO-N. 15 147
UKUPNO 57 240
 BARAĆ: ISPLATIVI PROIZVODI S DODANOM VRIJEDNOŠĆU

Na upit može li preorijentacija na uzgoj buša biti  rješenje sadašnje gotovo bezizlazne situacije u koju su zbog sve većih troškova zapali mali pa i veliki proizvođači mlijeka, dr. sc. Zdravko Barać dao je zanimljiv odgovor:

- Ne može kad je riječ o količini mlijeka. Buša tijekom laktacije u 6 do 8 mjeseci daje od 700 do 1.000 litara mlijeka, a primjerice, visokomliječne simentalske krave u Hrvatskoj prosječno daju nešto više od 5.000 litara, holštajnske prosječno oko 7.500. Isto je i s mesom. Buša je koščata i sitna, dostiže oko 250 kg težine i randman mesa je tek oko 55 posto. I zbog svega nabrojenog bušu ne treba sagledavati s aspekta visoke proizvodnje, već kao vrijedan genetski bazen za buduća vremena, s jedne strane, a s druge strane, treba voditi računa o razvoju programa gospodarskog iskorištavanja buše s naglaskom da se radi o mesu i mliječnim proizvodima od mlijeka jedne doista rijetke pasmine.

Budući da je bušino mlijeko iznimne kakvoće, ono svoju pravu cijenu može postići preradom u sir, skutu i vrhnje po izvornoj, tradicionalnoj recepturi. U tom smislu dobar je primjer poduzetnice Ankice Babić koja je i za sudionike izložbe u Zadvarju pripremila tortu i kifle od sira te cijeli niz raznoraznih slastica spravljenih od mlijeka buše. Sve je planulo dok si rekao keks. Ankica je inače vlasnica ugostiteljskog objekta u Studencima i sama ističe da je njezin sir od bušina mlijeka postao turistička atrakcija, zanimljivost zbog koje gosti rado navraćaju.

Meso buše pripremljeno kao posebna delicija, također po izvornim recepturama, uz odgovarajući marketing može postići dobar komercijalni razultat. Kao što Istrani uspijevaju s boškarinom.

Stoga uz očuvanje genetskog naslijeđa i povećanje sadašnje populacije, valja nam poraditi i na osmišljanju programa proizvodnje i promocije isplativih proizvoda od buše. A to su proizvodi, koji se kao i drugi proizvodi dobiveni od drugih izvornih pasmina smatraju proizvodima s dodanom vrijednošću, i kao takvi postižu bolju cijenu na tržištu, rekao je Barać istaknuvši da će HPA zajedno sa znanstvenicima s Agronomskog fakulteta pružati svaku pomoć zainteresiranim uzgajivačima buše.

  POTICAJI SMANJENI S 4.500 NA 3.000 KUNA PO GRLU

Iako je buša i dalje kritično ugrožena, resorno  Ministarstvo poljoprivrede smanjilo je poticaje sa 4.500 na 3.000 kuna po grlu.

 - Naime, poticaja lani sam dobio 497.000, a ove godine ću manje od 340.000 kuna, kaže Ilar Paskojević koji na svom imanju u mjestu Bosanka ponad Dubrovnika ima zavidno matično stado od oko 100-tinjak buša. Tu su i ovce izvorne pasmine ruda, koze, tovari, kokoši hrvatice, pašnjaci...

Prava arkadijska idila s koje puca pogled na grad.  Paskojević ima i nekoliko apartmana, tako da jedno s drugim dobro ide i ne žali se previše.

 - Manjak od poticaja kompenziram prodajom pokojeg grla iz stada, kaže Ilar Paskojević, predsjednik Udruge uzgajivača buša, koji je i u Zadvarje doveo na prodaju nešto svog blaga, junica krava i bikova, ali tijekom službene aukciji ništa se nije prodalo. Početna cijena je bila 12.000 kuna za steonu junicu. Poslije, u izravnom pogađanju s kupcem, Ilar je ipak uspješno zaključio prodaju jednog od svojih grla.

Njegov primjer može biti poticajan i drugima jer kad se na papir stave ukupni troškovi držanja buše pa dodaju poticaji, utržak od prodaje sira i od prodaje viška grla, konačni izračun uopće nije loš, što je vidljivo i po automobilu (BMW X5) kojim se Paskojević dovezao na Prvu izložbu buše u Zadvarje.

  PASU TRAVU MURAVU KOJU NI KOZE NEĆE

- Odlične su, ne smeta im naš kamenjar, brste i pasu grubu travu muravu koju ni koze neće, kaže Katica Žampera. Dvije buše i bika nabavili su lani u kolovozu u sklopu programa UNDP i COAST. Kad su stigle na otok, krave su već bile skotne, a u međuvremenu oteljene teliće morali su smesti jer su oba bila muškića. Da su bile ženske, ostavili bi ih za rasplod, govori Katica.

Na pitanje kakvo je bilo meso veli: - Svi kažu jako  ukusno! Otkrila nam je, međutim, i tajnu da je prvookoćeni telić bio prirastao srcu cijeloj obitelji Žampera. Toliko su se zbližili, držali ga kao kućnog ljubimca pa njegovo meso nisu ni konzumirali već podijelili prijateljima. Drugi telić držao se podalje od kuće pa su kušali spravljajući više vrsta jela: - Ukus izvanredan. Oćeš na lešo, pečeno, na gulaš. Prava delicija, govori i glava obitelji Nikica.

Od bušina mlijeka prave sir, zasad samo za obiteljsku uporabu. Za nešto više i nema mogućnosti jer jedna od dvije krave se ne da musti. Ima već četiri godine i prijašnji vlasnik je nije navikao pa se ne da, kaže Katica.

Na upit imaju li namjeru širiti stado, Žampere odgovaraju potvrdno. - Mislili smo nešto kupiti na aukciji u Zadvarju, ali nije nam nijedna baš zapela za oko. Ponuđene junice i krave su u poprilično lošoj kondiciji, vjerojatno zbog preduge suše i žege, a i početna cijena od 12.000 kuna za junicu je previsoka, rekoše nam Katica i Nikica Žampera iz Žmana na Dugom otoku koji u sklopu obiteljskog gospodarstva imaju 80 muznih koza, od čijeg mlijeka proizvode ekološke sireve. Ekoznak, prvi u Zadarskoj županiji, dobili su i za ekstradjevičansko maslinovo ulje kojeg godišnje proizvedu od 300 do 400 litara.

  NAJNOVIJI PODACI: 4 UZGAJIVAČA, 11 GRLA
 Podaci u tablici o broju krava buša i uzgajivača po županijama odnose se na 2010. godinu. Prema najnovijim informacijama iz Hrvatske poljoprivredne agencije u Zadarskoj županiji je u međuvremenu došlo do promjena tako da sada četiri uzgajivača uzgajaju ne šest, nego ukupno 11 grla ovog izvorno hrvatskog goveda. Bogdan Čude u Zatonu Obrovačkom tri, Vinko Ušljebrka u Bjelini kod Benkovca dva, Bistra Jovanović iz Gračaca tri i Nikica Žampera iz Žmana na Dugom otoku tri grla buše.
  VILONJA PASE POD RUČNOM, SKAČE 100 NA SAT

Kad se okupe ljudi, kao na Izložbi buše u Zadvarju, neizbježne su i teme o iću i piću.

- Najbolje je vino s čepa, riba iz mora i meso s noža, pogotovo ako je od buše, rekao je Miroslav Ćotić, uzgajivač iz Otrić Seoca kod Vrgorca.

On je posebno ponosan na svog Vilonju, koji je u kategoriji licenciranih bikova ponio laskavu titulu  šampiona izložbe u Zadvarju. Moj Vili pase na strmim terenima Biokova pod ručnom, ali zato na krave skače 100 na sat, hvali svog ljubimca Miroslav.

- Tko ima bušu, neka je slobodno dovede mom Vilonji. Neće falit, kaže Miroslav uz napomenu da tu uslugu ne naplaćuje.

Buša je, inače, kasnozrelo govedo. Prvi put se junice pripuštaju u dobi od dvije godine, a kada se pripuste  plodnost je 90 posto. U rasplodu ostaju 10 do 12 godina, dakle na svijet donese isto toliko teladi, pojašnjava Miroslav, dodavši: - Buša je otpornija na sve vrste boleštine od drugih pasmina te može samostalno oteliti i podići svoje tele. Ne tribaju njoj likovi i veterinari.

 HRVATSKE PASMINE DOMAĆIH ŽIVOTINJA

Goveda: buša, slavonsko-srijemski podolac i istarski boškarin. Konji: hrvatski posavac, međimurski konj, hrvatski hladokrvnjak i lipicanac. Magarci: dalmatinski ili primorsko-dinarski, sjevernojadranski i istarski. Svinje: turopoljska i crna slavonska svinja. Ovce: cigaja, istarska ovca, lička pramenka, krčka ovca, creska ovca, rapska ovca, paška ovca, dalmatinska pramenka i dubrovačka ruda. Koze: hrvatska bijela koza i hrvatska šarena koza. Perad: zagorski puran i kokoš hrvatica. Pčele: siva pčela.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3 (1 glasova)