Priča o malom šegrtu popularna danas kao i prije 100 godina

U povodu Hlapićeva rođendana razgovarali smo s onima koji ga najbolje poznaju, učenicima četvrtog i petog razreda Osnovne škole Zadarski otoci koji su jedva dočekali podijeliti svoje misli o šegrtu Hlapiću

Da je stvaran, najpoznatiji hrvatski postolarski šegrt, Hlapić, prije dva dana napunio bi sto i jednu godinu. Naime, 13. listopada 1912. godine spisateljica Ivana Brlić Mažuranić dovršila je roman o hrabrom dječaku koji kreće na pustolovinu života. No kao jedan od najpoznatijih likova hrvatske dječje književnosti, šegrt Hlapić “malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce” zauvijek je ostao dječak koji osnovnoškolcima diljem Hrvatske uljepšava prve susrete s knjigom i školskom lektirom. Upravo stoga, u povodu Hlapićeva rođendana razgovarali smo s onima koji ga najbolje poznaju, učenicima četvrtog i petog razreda Osnovne škole Zadarski otoci koji su jedva dočekali podijeliti svoje misli o šegrtu Hlapiću. A sudeći po onom što smo čuli, Hlapića čeka ono najljepše u književnosti – besmrtnost.
Marija, Laura, Ariana, Angela te blizanci Leonarda i Dominik iz četvrtog razreda te Sara i Mia iz petog razreda za početak su pokazali odlično poznavanje ukratko prepričavši o čemu se u ovom djelu radi, a tad je mogla početi i ozbiljna priča.
Čudnovate zgode šegrta Hlapića priča je o hrabrom dječaku, siročetu koje naukuje kod surovog majstora Mrkonje. Kad ga postolar nedužnog optuži za nemar, Hlapić odluči napustiti radionicu, krenuti razgaziti svoje čizmice i pronaći neki bolji svijet. Od običnog dječaka postaje hrabar i uspješan junak koji može svladati svaku prepreku. Od 1913. godine pa do danas “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” doživjele su više od stotinu domaćih i inozemnih izdanja, što ih čini najviše objavljivanim hrvatskim dječjim romanom, a vjerojatno i hrvatskim romanom uopće. I dok su djeca nekad znala samo za knjigu, današnja djeca vrlo lako će Hlapića umjesto kao dječaka prepoznati kao miša po istoimenom dugometražnom crtanom filmu iz 1997. godine snimljenom po ovoj knjizi. O popularnosti ovog dječjeg lika govori i činjenica da je postao i zaštitni lik reklame Oprezno u prometu, te se nalazi na dječjim sokovima, slasticama i slično. No čini se da niti crtani, a ni igrani film koji će uskoro biti prikazivan u kinima, a na koji će kako su nam rekli poći svi naši sugovornici, ne mogu zamijeniti knjigu.
– Knjiga je puno bolja jer crtani je u nastavcima pa ga je teže pratiti, a pogotovo ako preskočiš koji. Uostalom kad čitaš knjigu, ako ti nešto nije jasno uvijek se možeš vratiti i pročitati još jedanput, pojasnila je Leonarda, dok je Dominik pojasnio kako su Čudnovate zgode šegrta Hlapića priča o pustolovini, a kako svi vole pustolovine vole i Hlapića.
Ivana Brlić Mažuranić je vjerovala da se djecu mora odgajati s mišlju o pravednosti, poštenju, o vrijednosti rada. Upravo ti dijelovi knjige koji govore o pravim vrijednostima naši su mladi sugovornici izabrali kao najzanimljivije.
– Najbolji dio je kada se sazna da je Gita zapravo Marica i da je ona izgubljena majstorova kći pa se on promijeni i bude dobar i sve na kraju završi sretno. Uostalom, iako se Hlapić i Gita susreću s Crnim čovjekom na kraju ga nadmudre i Hlapiću se to što je dobar vrati dobrim, kaže Mia. A da je dobro kad knjige završavaju uvijek sretno, iako to ponekad u životu nije tako, svi su se složili. Uostalom od šegrta Hlapića, rekli su, naučili su upravo to da se svatko može promijeniti koliko god se zločestim činio.