Sezona 1979./80., Kup Kupova i početak mog kraja...

Slika korisnika valentinam
40 godina Jazina
Momčad Zadra pred sezonu 1979./80.

Nemalo sam se iznenadio kada sam saznao da Ante Matulović odlazi  u Split. "Kako je to moguće?" - pitam se. Kako je dobio ispisnicu, tko ga je  pustio? Jer Ante je, po mnogima, najbolji mladi razigravač, reprezentativnih dometa. Tipičan primjer zadarske škole košarke, krase ga brzina,  tempo, ritam, odličan šut, dodavanja, pa je jako brzo postao ljubimac  zadarske publike. Nije dobio ispisnicu kluba, a ipak je registriran za Jugoplastiku. Kako? Hrvatski košarkaški savez je dao zeleno svjetlo. Ipak,  sve mi to malo 'miriše', jer zašto je predstavnik iz Zadra (ZKS) glasovao  za?! U dogovoru s kim? Po meni, s nekim od odgovornih u klubu, a i da se  trener nije složio s time, nikad, ali nikad ne bi napustio Zadar te mjesto  prvog razigravača, kao najljepši poklon dobiva Petar Popović.

Stigao Ivan Sunara

Nakon izvrsne sezone, Mišo Ostarčević odlazi u vojsku i trebamo pojačanje na centarskim pozicijama. Izbor je pao na Ivana Sunaru, koji u  tom trenutku igra za TIMA – Maribor gdje je došao iz Splita. Idemo na  turnir u Maribor, gdje ćemo se uživo uvjeriti u Ivanove kvalitete. Na prvoj  utakmici protiv Iskra-Olimpije postiže 30 poena i ostavlja izvrstan dojam. Zadar se odlučuje za angažman, pravi konačno dobar posao u dovođenju igrača sa strane jer će Ivan, odmah u prvoj sezoni, biti jedan od  nositelja. Ovaj turnir posebno pamtim jer sam na njemu postigao rekord  karijere po broju postignutih koševa na jednoj utakmici, a zabio sam 57.

I onda priča koja će 'srušiti' moju košarkašku karijeru. Student sam na  Filozofskom fakultetu u Zadru, na Višoj turističkoj i dobivam informaciju da će se studij do kraja godine zatvoriti. Imam položenih 26 ispita od  32, trebam položiti još četiri da bih apsolvirao te tako produžiti pravo na  studij još godinu dana, pa završiti i diplomirati u miru. Idem na razgovor  s trenerom Giergiom i tražim da me, zbog ovih razloga, oslobodi jutarnjeg treninga na mjesec dana, a dolazit ću na treninge popodne, ranije, i  ostajati poslije da nadoknadim jutarnji. Odgovor je kategoričan: "Ne dolazi u obzir!". Nađem se u čudu. Živimo u Socijalističkoj Jugoslaviji, sportaši su apsolutno amateri, nemamo ugovore, škola bi trebala, i po Statutu kluba, biti na prvom mjestu. Moram odlučiti i biram završetak studija.  Želim najprije u vojsku 12, a ne 15 mjeseci (idem poslije sezone), te imati  Višu stručnu spremu za postkošarkaško razdoblje koje će ionako brzo  doći. Zbog nedolaska na te jutarnje treninge, tih mjesec dana, trener  traži od kluba da me se kazni s 900 tis dinara (850 tisuća iznosi moja hranarina – 'plaća'). Sastanak u klubu, trener daje svoja objašnjenja, a na  upit UO-a: "Što imam reći na to sve?", odgovaram: "Nema problema,  slobodno me kaznite, uzmite cijelu plaću i dat ću vam još 50 tisuća, ali  dati ćete mi napismeno odluku, obrazložiti zašto me kažnjavate, koliko,  na čiji prijedlog i to će potpisati predsjednik kluba i tajnik, te pečatirati, a  ja ću dalje s tim papirom ono što mislim da treba". Glasovanje, nijedan  član UO ne glasa za te zahtjev trenera ne prolazi, valjda prvi puta i on napušta salu za sastanke, srdit, ljutit, izgovara svega i svačega na račun  svih... Ali, bit će to Pirova pobjeda, uvjerit ću se u to vrlo brzo kad krenu  utakmice...

Osjećam se, zapravo, izvrsno, ujutro učim, navečer treniram (kao  američki student), položio sam već neke ispite te spreman dočekujem  sezonu koja počinje u Kupu Kupova, utakmicom u Budimpešti, MAFC –  Zadar  104:109. Kukolja, Petranović, Popović 9, Sunara 31, Hrabrov, Jusup,  Perinčić 36, Šuljak, Obad 15, Skroče 18. Jesam li dovoljno spreman? S 36  poena najbolji sam igrač na utakmici. U revanšu u Zadru, pobjeđujemo  97:74, plasiramo se u drugi krug.

Tel Aviv (Izrael), Hapoel – Zadar 80:75. Ne igram, postava je: Popović,  Skroče, Sunara, Obad i Petranović. Kažnjavanje je počelo, princip je:  "Kad trebam, igrat ću, kad ne trebam, sjedit ću na klupi".

Zadar – Hapoel 96:90. Ista postava u Zadru, ali u 14. minuti, Hapoel  vodi 14 razlike, s pet poena viška iz Tel Aviva, imaju plus 19. Time-out i  onda: "Idemo Ćiro". Velika većina igrača na mom mjestu odgovorila bi  na 'alibi' način igre i igrala da se ne prođe, kao kontra treneru, ali ja nisam taj. Ne igram za trenere, već za klub Zadar i pokrećem 'uragan' u Jazinama. Navijači se dižu i stvaraju dobro poznatu paklenu atmosferu, te  smo na poluvremenu na tri minusa. Nastavljamo u istom tempu, i po  meni, igramo jednu od najboljih međunarodnih utakmica u povijesti  kluba. Na kraju pobjeđujemo 96:90, te se, poenom viška, plasiramo u  četvrtfinalnu grupu. Skroče 28, Perinčić 26, Zuban 14, Petranović 11, Sunara 10, Obad 7, strijelci su za Zadar, a svi smo odigrali izvanredno.

Novi nositelji igre

Četvrtfinalna grupa je: Barcelona, Emerson (Varese), Zadar i Eczacibasi (Istanbul). Tim redoslijedom su završene utakmice u grupi, nismo mogli preko Barcelone i Emersona, a izdvojio bih ipak utakmicu Zadar –  Barcelona 96:90 (pobjeda, vodio je Bruno Marcelić).

U prvenstvu, za razliku od prošle godine, igramo odlično i na kraju prvog dijela imamo sjajnih 8-3, treći smo na tablici. Zadar – Bosna, egal na  kraju, igram presing na cijelom terenu na fenomenalnom Mirzi Delibašiću. Dolazimo u 'moj kantun', ispred naše klupe na jugu, Mirza se  diže, skačem i ja visoko, ispružene ruke, znam da ga ne smijem ni taknuti (a i ne želim, nisam nikada igrao prljavo) i Mirza pogađa za pobjedu.  Sa tom pobjedom bili bismo na vrhu ljestvice, vodeći. I, nakon toga,  počinje drastično kažnjavanje. Ne igram uopće na mnogim utakmicama. Daje se 'smiješno' objašnjenje: "Perinčić će u vojsku, spremamo nove igrače", kao da za to nema vremena, od 5. do 10. mjeseca, za novu sezonu. Postoji i druga priča, ona je samo moje viđenje i moje mišljenje.  Strah od visokog rezultata! Jer, što za sljedeću sezonu znači, ako ovu završimo na trećem mjestu? Znači da moraš biti najmanje treći, za uspjeh  drugi, sve drugo je neuspjeh! Sezonu poslije, moraš jurišati na titulu,  inače neuspjeh. I zato je puno bolje biti 6., osigurati Europu (Kup Koraća), a to je uvijek uspjeh. Pa biti 5., uspjeh, pa 4. uspjeh,...

Mojim kažnjavanjem, ekipa u drugom dijelu, ne postiže rezultate kao  u prvom te u jednom trenutku dovodi se u pitanje i 6. mjesto. Utakmica  Zadar – Olimpija odlučuje o tome, trebamo dobiti 11 razlike. Ponovo  igram, dajem sve od sebe (14 koševa) i pobjeđujemo točno 11 razlike. Ni  to nije bilo dovoljno, opet ne ulazim u igru, uopće. I 'pucam', ne želim  više podnositi takvo iživljavanje, odlazim u klub, vraćam dres i kažem:  "Žao mi je, od večeras ćete bez mene, ali pošto ne igram, svejedno je bio  u sastavu ili ne te moju kapetansku traku dobiva Branko Šuljak". Reakcije u klubu, sastanci, dogovori i odlučujući je bio prof. dr. Slavko Perović,  vrhunski liječnik, čovjek, pedagog, profesor, koji se između ostalog brine  i o zdravlju moje djece, Ivana i Hrvoja i moli me da se vratim. Nisam ga  mogao odbiti, valjda jedini čovjek koji je mogao promjeniti moju odluku.

Završavamo sezonu omjerom 11-11 (3-8, u drugom dijelu) i 6. smo na  kraju. Europa, Kup Koraća i uspjeh?! Cijelu sezonu ponovno sjajno igra  Branko Skroče, osvaja trofej Žutko, te s 49 koševa u zadnjoj utakmici protiv Beka, postaje i najbolji strijelac lige s 695 koševa (Dalipagić 692). S  tom pobjedom pomažemo i Šibenki da ostane u ligi. Drugi strijelac i jedan od nositelja je Ivan Sunara, a Petar Popović, Ivica Obad i Veljko Petranović postaju igrači koji će dugi niz sljedećih godina biti nositelji i već  ove sezone su odlučili neke utakmice. Novi prvak je Bosna, pobjedom u  zadnjoj, odlučujućoj utakmici u Splitu, 73:75.

U sljedećem nastavku: Idem u vojsku, Skroče na Olimpijadi u Moskvi,  Kup Radivoja Koraća

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3.6 (7 glasova)