Zadrani još uvijek izrađuju fotografije, popravljaju postole i bruse noževe…

Početkom listopada raspisan je gradski javni poziv za dodjelu potpora tradicijskim i umjetničkim obrtima za 2018. godinu. Kako bismo provjerili koriste li zadarski tradicijski obrtnici, kojih nažalost nema  baš puno, potpore Grada Zadra, nekolicinu smo posjetili. Kako je u Zadru dvokratno radno vrijeme ustaljena pojava, neke smo uspjeli zateći  na radnom mjestu, dok su nam neki "pobjegli pred nosom". Tako smo  uspjeli popričati sa serviserom i popravljačem fotoaparata i optičkih  uređaja i fotografom, postolarom i brusačem noževa.

Vremena se mijenjaju, no uporni opstaju
Đon Sereći, vlasnik obrta za servis i popravke fotoaparata i optike te  za izradu fotografija u Varoškoj ulici na Poluotoku, kaže kako će se svakako javiti za potpore, kao i svake godine do sada.
– Dosta sam aktivan u Udruženju obrtnika koje je prvo i došlo na tu  ideju. Bio sam čak i jedan od inicijatora. Mislim da su potpore jako dobra  stvar, pogotovo za obrte koji se nalaze na Poluotoku, u staroj jezgri, i koji  su tu već više godina. Svi znamo kakva su vremena, svjetski trendovi idu  ka masovnoj proizvodnji, svake godine je sve teže opstati, kazao je Serreqi dodavši kako baš iz tog razloga smatra da se bogatstvo jednog grada i  sredine ogledava upravo u broju tradicijskih, obiteljskih i umjetničkih  obrta, malih radionica, malih uslužnih djelatnosti.
– Lijepo je da se ovaj projekt nastavlja jer pomaže ljudima, kazao je dodavši kako on potporu najčešće koristi ili za plaćanje energenata, obnovu prostora ili plaćanja državi (doprinosi, najmovi i sl.).
Njegov obrt datira još iz 1974., kada ga je otvorio njegov otac, a u današnjem prostoru su od 80-e, ispričao nam je. Danas ga ljudi najčešće  posjećuju kako bi izradili fotografije, nešto je manje servisa i popravaka  fotoaparata i optike.
– Nije kao prije, vremena se mijenjaju, tehnologija ide naprijed, ali trebaš biti uporan. Moraš voljeti to što radiš jer to stranke osjete i zato dolaze, objasnio nam je Sereći recept za dugovječnost svog obrta.
– Novi su trendovi, novo je danas jeftinije nego staro, isto tako i popravci. Jako su skupi dijelovi, a što je stariji aparat, dijelovi su teže dostupni i cijena im je veća, što je po meni malo komično, ali tržište je takvo,  objasnio je, dodavši da, po pitanju fotografije, dobro je što ljudi i dalje  žele imati profesionalne fotografije (krštenja, vjenčanja, rođendana,…).  Stoga, onaj tko je uporan, može opstati.

"Treba sve znati raditi, jer će te inače Kina pojesti"
Postolarski obrt Matešić koji na Poluotoku postoji još od 1950. godine  svakako je postao simbol Kovačke ulice. Brojni su Zadrani odnosili svoje  cipele na popravak kod obitelji Matešić. Na radnom mjestu zatekli smo  Marina Matešića, koji je, kao i Djon, naslijedio obrt svog oca, nastavljajući tako za Zadar vrijedan tradicijski obrt.
Ovaj obrt do sada nije koristio potpore Grada.
– Od traženja potpore najčešće smo odustajali zbog ogromne papirologije na koju smo znali izgubiti dosta vremena i novca. Ali i bez potpora  smo do sada uspijevali spojiti kraj s krajem, zadovoljni smo, kazao je Matešić dodavši kako od postolarskog obrta jedna obitelj može solidno živjeti, ali mora puno raditi.
– Nema pravila kod količine posla. Nekada sjedim, a nekad radim po  cijele dane bez prestanka. Najčešće popravljam šjole, pete i patente, krpam postole, ali danas kao postolar moram raditi sve i svašta, kazao je  dodavši kako iz tog razloga rade i sve s kožom, od jaketa, cipela, remena…
– Treba sve znati raditi, jer će te inače Kina "pojesti", dodao je na kraju.

Nakon što je stari Mađar Lajoš otišao, nije bilo brusača
Posljednji kojeg smo posjetili je također jedan od vrjednijih obrta koji  je do današnjih dana opstao u Zadru, zahvaljujući isključivo velikoj volji i  ljubavi prema poslu. Neven Glavić vlasnik je brusionice Glavić koja se  danas nalazi kod pijace na Poluotoku. Glavić nam je kazao kako je oduvijek koristio potpore i kako će i dalje tako nastaviti.
– Koristio sam potpore od samog početka, kad ih je Grad počeo raspisivati, a prijavit ću se i ove godine. Potpore, iako nisu neki veliki novac,  itekako nam pomognu. Mi smo mali obrtnici i nama svaka potpora pomaže, kazao je Glavić dodavši kako su mu do sada najviše pomogle kod  sređivanja prostora i za pokrivanje godišnjih troškova.
Zadovoljan mora biti, kaže Glavić, sve dok radi za sebe, a ne za nekog  drugog.
– Da ću se nešto obogatiti, to sigurno neću. Danas, nažalost, moraš biti  zadovoljan ako samo pokriješ troškove i ostane ti neka solidna plaća. Ali,  sve je vezano sa stanjem u državi, kako je kod drugih tako je i kod nas,  dodao je Glavić.
Pitali smo ga cijene li ljudi njegov obrt i činjenicu da je jedan od rijetkih ne samo na području Zadra, već i puno šire. Kazao nam je kako se  većina ljudi oduševi što tako nešto postoji na Poluotoku, jer nakon što je  stari Mađar Lajoš otišao, na Poluotoku nije bilo brusača dok nije došao  on, a to je prije četiri godine.
– Šesnaest godina sam radio na Belafuži, u radionici u sklopu svoje  kuće. No, tamo sam bio dosta nepristupačan, pogotovo starijima. S druge strane, na novoj lokaciji sam nepristupačan ljudima koji drže restorane i mesnice izvan grada. Njima je pak na Belafuži bilo zgodnije jer im je  ovdje veliki problem parking, pogotovo u sezoni, objasnio je Glavić dodavši kako su njegove najčešće stranke restorani, mesnice, a manje je  onih koji privatno dolaze.
Osim što oštri i polira noževe, Glavić drži i dućan u sklopu brusionice  gdje, između ostalih, prodaje vlastite noževe, unikate, koje izrađuje kada  uhvati nešto vremena.
– Unikatne noževe najčešće kupuju lovci, a u zadnje vrijeme smo ih  počeli raditi i za kuhare. S druge strane, poklanjanje noževa je dosta rijetko. Kod nas još uvijek vlada praznovjerje kako nož nije dobro pokloniti  jer da izaziva svađu u obitelji. Ali oni koji dođu kupiti nož, to bude u povodu proslave okruglog rođendana, ili kada kolega iz firme odlazi u mirovinu, no to su rjeđe situacije, otkrio je Glavić.

Tko može biti korisnik potpore Grada  Zadra?
Korisnici potpora mogu biti obrtnici, vlasnici tradicijskih i umjetničkih obrta čije je  prebivalište kao i sjedište obrta na području grada Zadra, koji obavljaju djelatnost tijekom cijele godine i koji obavljaju djelatnost sa sljedećeg popisa tradicijskih i umjetničkih obrta.
Tradicijski obrti su: bačvar, bakrokotlar, četkar, dimnjačar, kišobranar, kitničar,  klobučar, knjigoveža, košarač, kovač, brusač, krznar, lončar, mlinar, pećar, postolar,  remenar, torbar, restauriranje, svjećar, medičar, licitar, tkanje na tkalačkom stanu,  urar, užar, vlasuljar, izrada suvenira na tradicionalan način, krojač, fotograf, servis i  popravak fotoaparata i optičkih uređaja, čokolatijer i druge djelatnosti koje se obavljaju na tradicionalan način.
Umjetnički obrti su: puhanje stakla, brušenje stakla i kristala, izrada vitraja, lijevanje, puškar, graditelj glazbala, zlatovez i čipkarstvo, izrada i restauriranje narodnih nošnji, zlatar – filigranist, ručno kovanje – umjetnička bravarija. Pored navedenih obrta, potpore će se dodjeljivati i za razvoj drugih tradicijskih i umjetničkih obrta.