Djeca su najveća radost

Susrećem mnoge moje prijateljice koje su zatvorene za život, ali nisu sretne i ispunjene. Današnji svijet nudi mladima samo da stječu materijalna dobra, ali to čovjeka ne može ispuniti, poručuje Katarina, kojoj u podizanju djece pomažu suprug, svekrva i dvije starije kćeri
Za vrijeme misnog slavlja u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM na Puntamici u Zadru, koje je jučer u zajedništvu sa župnikom Emilom Bilaverom predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić, nadbiskup je krstio sedmomjesečne blizance Vladimira i Ivana Emanuela, četvrto i peto dijete u obitelji Katarine i Borisa Brkovića. Kumovi Ivana Emanuela su Sofija i Željko Jukić, a Vladimira Marina i Oliver Brković.
Slavlje je obogatila i brojna rodbina, među kojima tri kćeri Brkovićevih: devetogodišnja Matea, Andrea (7,5) i Mara (5). Katarina (38), administratorica zaposlena na internom odjelu zadarske Opće bolnice i Boris (48) dipl. inženjer građevinarstva zaposlen u privatnom poduzeću, u braku su deset godina. Kad je saznala da nosi blizance, Katarina se malo prestrašila, kaže, jer je prethodno imala sva tri poroda carskim rezom. Liječnici su rekli da joj je i ovo rizična trudnoća.
Kako pronaći sreću?
– Ali, hvala Bogu, sve je dobro prošlo. Bio je i četvrti carski, ali nisam bila pokolebana. Pitao me doktor želim li zadržati trudnoću, rekla sam: ‘Svakako’. Ostao je malo šokiran, jer je znao za moje prethodne rizične trudnoće, ali rekao je: ‘Čestitam, želim Vas u tome podržati.’ To je moj liječnik Ivica Vlatković, krasan liječnik, kaže Katarina.
Odgajati blizance je zahtjevnije i drukčije od jednog djeteta. No pomažu joj suprug, svekrva i dvije starije kćeri.
– Naporno je, ali zadovoljna sam. Djeca su najveća radost. Budite otvoreni za život, Bog sigurno pomaže. Najvažnije je biti u volji Božjoj, a volja Božja je da budemo otvoreni na život. Susrećem mnoge moje prijateljice koje su zatvorene za život, ali nisu sretne i ispunjene. Današnji svijet nudi mladima samo da stječu materijalna dobra, ali to čovjeka ne može ispuniti, poručuje Katarina.
Udala se sa 28 godina, a i ona je, kaže, prije tražila život u izlascima.
– Željela sam biti lijepa, zgodna i mlada, ali nisam bila ispunjena. Sad mi je ispunjen život, sretna sam što mi je Bog dao krasnog muža, djecu i obitelj, sve što sam željela.
Vladimir i Emanuel
Vladimir je malo mirniji, a Ivan Emanuel življi. O izboru imena Katarina kaže:
– Vladimir je bio moj pokojni otac kojeg nisam upoznala, jer je umro kad je mama sa mnom bila trudna četiri mjeseca, a i moj svekar se zove Vladimir. Uvijek sam govorila, ako budem imala sina, zvat će se Vladimir. Za Emanuela je bilo nadahnuće. Bila sam trudna, još nisam znala da nosim dečke, a svekrva je jedno jutro došla i rekla mi da je sanjala da sam rodila Emanuela. A večer prije suprug i ja smo molili; otvorili smo Sveto pismo i baš na Emanuela. Kako smo od početka htjeli ime Ivan, to smo povezali.
Još je nešto, potresno a plemenito, htjela istaknuti.
– Kad sam ostala trudna, umrla mi je mlada sestra za kojom su ostala tri sina. Suprug joj je, nažalost, u zatvoru a skrbnik je djeci. Saznala sam baš da sam trudna mjesec dana, kad je sestra iznenada umrla; samo se srušila od edema pluća. Brinemo se sad za njena tri sina od 15, 10 i 9 godina, dok im otac ne izađe iz zatvora. Predlagali su nam da ih stavimo u dom ili udomiteljsku obitelj. Nama je to bilo nepojmljivo, ta djeca su dovoljno traumatizirana. Djeca žive kod moje mame, a mi smo skrbnici i brinemo o njima, svjedoči ljepotu njihove požrtvovne obiteljske ljubavi Katarina.
Nakon krštenja blizanaca, na sljedećoj misi župnik Bilaver je krstio Petru Mariju, prvo djete Ivana i Ivane Vučemilo. Pokazuje to životnost te mlade župe u kojoj je mons. Puljić vjernicima poručio: “Bog ne traži veličinu vanjskih zdanja. On želi ljudska srca gdje će prebivati. Ljudi su, nažalost, uvijek bili skloni izvanjskim sjajem i blještavilom zamijeniti unutarnji stav duše. A ono što ljude impresionira, Boga ostavlja ravnodušnim. Zato i dopušta da takvo što i propadne. Ne može se surogatima mijenjati vrednote.”