Kod razvoja čitalačkih navika kod djece u gotovo 80 posto slučajeva sudjeluju majke

Drugi podatak koji smo potvrdili ispitivanjem je da kod razvoja čitalačkih navika kod djece u gotovo 80 posto slučajeva sudjeluju majke ili ženski članovi obitelji, a ne očevi

Posljednje testiranje PISA projekta (Project International Student Assesment), koji provodi Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) u trogodišnjim ciklusima, a donosi rezultate istraživanja postignuća petnaestogodišnjaka u području pismenosti, s naglaskom na čitateljskoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti, provedeno 2009. godine donijelo je porazne podatke. Istraživanje provedeno 2009. godine bilo je primarno usmjereno na čitateljsku pismenost, a prema rezultatima koje su postigli hrvatski učenici i dalje su u postignućima ispodprosječni u odnosu na zemlje članice OECD-a, više od jedne četvrtine smatra da je čitanje gubitak vremena, gotovo pola njih čita samo ako mora, više od pola ne voli ići u knjižnicu, isto toliko ih nije sretno ako knjigu dobiju na poklon, a jedna četvrtina ne može mirno sjediti i čitati dulje od nekoliko minuta. Naime, ako se uzme u obzir da stupanj pismenosti utječe na kvalitetu rada, mobilnost, zapošljavanje, kasnije usavršavanje i na širu participaciju u civilnom društvu jasno je zašto ovi podaci zvuče poražavajuće.
Poboljšati čitateljske navike
Odgovore na pitanja što čitamo, koliko i kako čitamo te koje mjere bi se mogle poduzeti da se popravi sadašnje stanje pokušali su pronaći znanstvenici sa Sveučilišta u Zadru predvođeni prof. dr. sc. Srećkom Jelušićem, u fukciji prorektora za međunarodne odnose pri Zadarskom sveučilištu, izvanrednog profesora na Odjelu za knjižničarstvo i voditelja nakladničke djelatnosti. 2006. godine započet je rad na znanstvenom projektu “Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana Hrvatske” koji se odvija na Sveučilištu u Zadru, a cilj mu je utvrditi čitateljske navike i informacijske potrebe djece, mladih i odraslih u Hrvatskoj, dobiti uvid u probleme u nakladničkoj mreži, analizirati odnos medija prema temama vezanim uz knjigu, čitanje i pismenost te utvrditi koliko i što knjižnice rade u području promicanja čitanja i ravoja pismenosti. Krajnji cilj projekta je pružiti smjernice za stručni rad s djecom, roditeljima, mladima i odraslima te na koncu poboljšati čitateljske navike i pridonijeti razvoju pismenosti društva.
Kako nas je uputio profesor Srećko Jelušić sve je krenulo još prije desetak godina na Sveučilištu u Osijeku.
– Zajedno s nekolicinom kolega koji su radili na Sveučilištu u Osijeku, a kasnije ovdje u Zadru, shvatili smo da su čitalačke aktivnosti smanjene, a svijest o potrebi razvijanja čitalačkih navika posebno je nerazvijena u okruženju kod djece i mladih. Ovaj projekt kojeg smo radili u Osijeku bio je usmjeren na djecu najranije dobi, odnosno vrtićku populaciju i njihove roditelje, a osnovni pokazatelji do kojih smo došli bili su da je daleko razvijenija svijest o razvoju čitanja kod djece kod roditelja koji su i sami učlanjeni u knjižnicu, ali da unatoč tome knjižnica kao savjetodavac kod odabira čitalačkog štiva nije prepoznata. Drugi podatak koji smo potvrdili ispitivanjem je da kod razvoja čitalačkih navika kod djece u gotovo 80 posto slučajeva sudjeluju majke ili ženski članovi obitelji, a ne očevi. Utvrdili smo i da knjižnice ne izlaze iz svojih zidova, a to smo potvrdili i eksperimentalno radionicama u mjestima izvan dosega knjižnica, uključujući i romska naselja koja su najizoliranija i redovito nam se događalo da smo uzastopno ponovno pozivani da držimo te radionice.
Čitalačke navike u elektroničkom okruženju se mijenjaju
Druga skupina problema je što se čitalačke navike u elektroničkom okruženju mijenjaju i pedagozi, te svi ostali koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju, uključujući i roditelje, kasne za promjenom navika kod mladih. To je sada poznato na generalnoj razini i to je fokus našeg interesa da bismo mogli predložiti aktivnosti kojima bi se što bolje izišlo ususret razvoju čitalačkih navika jer još uvijek ne znamo na koji način bi se mladi mogli odgajati i obrazovati ako ne čitanjem. Nakon utvrđivanja stanja htjeli smo predložiti modele kojima to postići. Naravno da je svaka sredina u Hrvatskoj različita. Sada nastojimo pokriti cijelu Hrvatsku, podaci su u obradi, a slijedeće godine namjeravamo objaviti knjigu u kojoj bismo opisali rezultate istraživanja, zapravo trebali bismo napisati jednu studiju koja proizlazi iz ovog istraživanja. Glavni dio podataka, kojem najviše vjerujemo prikupili smo anketiranjem i intervjuima, a drugi dio problema obradili su studenti kroz diplomske radove i doktorske disertacije. Projekt ima i međunarodnu dimenziju i nastojat ćemo na toj razini nastojati da se uspostavi suradnja i na kvantitativnoj i kvalitativnoj metodologiji koja bi onda omogućila usporedivost podataka, rekao je Jelušić.
Istraživači su posebnu pozornost u istraživanju posvetili sredinama udaljenim od urbanih središta gdje često nema knjižnica, osim školskih, te gdje je teža dostupnost knjige.
– Smatramo da je jedna zemlja demokratska samo onda ako svi građani imaju jednaku mogućnost dostupnosti do informacija i ne vidimo zašto bi u nekom razvijenom društvu jedno dijete koje stanuje na Ravi ili Ižu bilo manje izloženo čitalačkim artefaktima, nego u Zagrebu, a to je sadašnja situacija, ističe Jelušić.
Studija upućena svima
Na odgovor kome su podaci upućeni i koji bi trebao biti krajnji produkt prvog sveobuhvatnog istraživanja čitalačkih navika i pismenosti u Hrvata prema profesoru Jelušiću trebao bi biti objava studije s rezultatima kako bi oni kojima je to posao, a to su knjižničari, nakladnici, ali i prosvjetno-pedagoška služba, imali dostupnost podataka.
– Osim dostupnosti podataka, drugi dio priče je što mi znanja koja smo stekli istraživanjima prenosimo našim studentima i to je jedna vrlo važna misija sveučilišta da ono što predajemo na diplomskoj i poslijediplomskoj razini prenosimo našim studentima.
Ovim istraživanjem istovremeno pokazujemo da smo zemlja koja vodi računa o svojim stanovnicima jer nema dileme o tome da čovjek koji čita razvija svoje intelektualne i građanske sposobnosti, samosvijest, stvara si bolju poziciju u društvu, a više nema dileme o tome da čitalačke navike treba razvijati od najranije dobi. Porazan je podatak u ovom osiječkom dijelu istraživanja da 74 posto roditelja ne učlanjuju svoju djecu u knjižnice jer smatraju da su premalena. To je suprotno svakoj znanstvenoj spoznaji, a u mnogim hrvatskim knjižnicama postoji inicijativa u kojima se bebe uključuju u knjižnice, gdje roditelji već u rodilištu dobivaju neke pakete sa slikovnicama, ali to je sve još uvijek u tako neznatnom opsegu te nema nekog većeg utjecaja na stanovništvo. Kao zemlja moramo se približiti državama koje na tome rade, recimo u Nizozemskoj se čitalačke navike kontinuirano prate od 30-ih godina 20. stoljeća, Finci jako mnogo rade na tome, studije pokazuju da se u Češkoj čita jako puno unatoč tranziciji, dakle, ima zemalja na koje se možemo ugledati i podizati razinu kvalitete života, smatra Jelušić.
Krajnja studija ovog istraživanja bit će namijenjena prvenstveno profesionalcima: knjižničarima, nakladnicima, pedagozima, psiholozima i drugim osobama u djelatnostima vezanim uz čitanje. Na njima, kao i na ustanovama u kojima rade je koliko će i kako iskoristiti saznanja profesora Jelušića i njegovoga tima. Jedan dio posla odrađen je već ovoga ljeta za vrijeme trajanja prve Ljetne škole nakladništva na Sveučilištu u Zadru. U sklopu škole održan je okrugli stol s vodećim hrvatskim nakladnicima, pa čak i šire na kojem se razgovaralo upravo o ovim problemima. Iako su već tad nakladnici dali zeleno svijetlo i pokazali interes za rezultate, ponovni sastanak tek slijedi.
Uvid u stanje nakladništva
– S naše strane mi smo napravili ono što smo obećali, a to je draft projekta koji sad cirkulira među kolegama iz akademije koji su bili prisutni i dogovoreno je da ćemo novi razgovor u još širem sastavu, nego što je bio u Zadru imati 10. prosinca u Puli na sajmu knjiga. Tamo bismo trebali dogovoriti na koji način bi se prijavio projekt o nakladništvu. Iz razgovora koje sam imao između tog okruglog stola i danas iskristalizirale su se dvije stvari. Prvo, svi se slažu kako nitko nema dobar uvid u stanje nakladništva u Hrvatskoj i da prva faza projekta treba odgovoriti upravo na to pitanje, a drugo je da treba projektirati razvoj nakladništva u elektroničkom okruženju. To će ujedno biti glavne točke sastanka u Puli, a onda ćemo dalje razmišljati o još nekoliko otvorenih pitanja, poput pitanja treba li raditi međunarodni projekt koji bi uključivao još neke zemlje ili se bazirati samo na Hrvatsku. Također sam o tome razgovarao i s gospodinom Mladenom Antičevićem iz nakladničke kuće Algoritam, ujedno predsjednikom Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske, saznajemo.
Istraživanje je provedeno na velikom uzorku ispitanika iz svih sfera povezanih s čitanjem i čitalačkom djelatnošću. Tako su anketirani ili intervjuirani roditelji predškolske djece (1.858 roditelja iz 48 dječjih vrtića), učenici osnovne škole sedmih i osmih razreda (2.471 učenik iz 19 škola), odrasli korisnici narodnih knjižnica (2.687), voditelji/ravnatelji narodnih knjižnica (od 167 samostalnih narodnih knjižnica, odnosno svih 208 uključujući one u sastavu drugih ustanova i mobilne, odazvalo se 59), nakladnici (od 22 odabrana veća nakladnika knjiga za djecu (7), za odrasle (4) i za obje dobne skupine (11), koji su bili višekratno kontaktirani i zamoljeni na sudjelovanje, odazvala su se dva) te massmediji (dvoje dnevne novine, 1. program Hrvatske televizije i 1. program Hrvatskog radija).
Mr. sc. Martina Dragija Ivanović, suradnica na projektu koja je bila zadužena za anketiranje ističe kako su veliki odaziv i odličnu suradnju imali upravo sa školama, vrtićima i knjižnicama koje su često u svojim mjestima nositelji pismenosti. S druge strane iako su nakladnici tijekom okruglog stola u Zadru načelno pružili podršku projektu, samo njih dva odazvala su se intervjuu.
– Korisnike smo u anketama pitali o njihovim iskustvima s čitanjem, a knjižničare smo pitali o projektima promicanja čitanja koje imaju. U osnovnim školama proveli smo istraživanje na učeničkoj populaciji, a u vrtićima smo pitali roditelje. To su bile glavne skupine koje smo obuhvatili ispitivanjem. S obzirom da već dugo radim na upitnicima moram reći da sam se ugodno iznenadila koliko je ovo istraživanje brzo provedeno. Zaista nije bilo škole, kao ni vrtića koje sam kontaktirala, a da su odbili suradnju. Imali smo sreću jer imamo uzorak na kojem se doista mogu dobiti utemeljeni zaključci, bez toga rezultati ne bi mogli biti znanstveno potvrđeni, a to je ono što je nama važno, istaknula je Dragija Ivanović. Kaže kako joj je ipak žao zbog slabog odaziva nakladnika, ali nada se kako će nakladnički projekt koji je u dogovorima to ipak promijeniti.
– Činjenica je da ako nakladnici ne čuju što misle knjižničari i obrnuto ne može se raditi niti jedan ozbiljan projekt u vezi promicanja čitanja, zaključuje.
Rezultati istraživanja još uvijek su u postupku obrade. Za taj dio posla zadužen je znanstveni novak Mate Juric. Tek nakon toga Hrvatska će konačno dobiti jedinstvene sveobuhvatne podatke koji će ukazati na sve aspekte problema čitanja.

Elektroničkim izdavaštvom do izlaska iz krize hrvatskog nakladništva?

U posljednje vrijeme sve više se govori o elektroničkom izdavaštvu i njegovoj ulozi u čitalačkoj kulturi. Pojavom e-knjiga postavilo se pitanje hoće li one ugroziti tiskane knjige, a čini se da će odgovor na to pitanje donijeti tek vrijeme. To pitanje intrigira i hrvatske nakladnike koji će prije ili kasnije morati ići u tok s razvojem tehnike i novih mogućnosti čitanja, a kako kaže profesor Jelušić to će biti jedno od pitanja o kojima će se razgovarati na kraju ovoga mjeseca na sajmu knjiga u Puli.
– Govoreći o nakladničkim poljima jedno od njih je Scholary Publishing i u tom polju nema više dileme jer podaci pokazuju da je elektronika preuzela prevlast nad tiskanjem. Osobno sam pobornik ideje o koegzistenciji tiskanog i elektroničkog medija i mislim da to isto pokazuju i podaci. Jednako tako mislim da ponuda stvara potražnju i da se ne može govoriti o tome hoće li tržište to prihvatiti ili odbaciti dok se to u praksi ne potvrdi. Kako će tržište reagirati ne može se znati. Imam studiju o tržištu knjigama u Češkoj koja ima razvijenu čitalačku publiku, studija je iz 2009. godine i pokazuje da Češki čitatelji vrlo sporo prihvaćaju elektroničke knjige. Tu postoji cijeli niz faktora koje tek trebamo istražiti, nitko nije radio studiju, propisne ponude nema, vlada kaos, nesnalaženje u čitačima kojima se elektroničke knjige mogu čitati.
Naša će hipoteza biti da je elektroničko izdavaštvo jedan od putova hrvatskog izdavaštva iz krize. Hoće li se ona potvrditi ili ne pokazat će istraživanje. Mogu se raditi pilot studije, projekt treba financirati, on može uključivati i postoji ideja o osnutku nekih spin-off tvrtki koje bi pokretale neke aktivnosti, to je jedno izuzetno zanimljivo područje istraživanja i ja se nadam da ćemo uspjeti pokrenuti i taj projekt. U svakom slučaju, ako se prijedlog međunarodnog projekta čitateljskih navika koji radi Goethe-Institut uspije pokrenuti mi ćemo na tome nastaviti raditi, sad već imamo desetgodišnje iskustvo.

Međunarodni aspekt projekta

Projekt pokrenut na Sveučilištu u Zadru na nacionalnoj razini mogao bi dosegnuti i međunarodne okvire. O njegovom daljnjem razvitku i uključivanju u veliko istraživanje koje se provodi za područje Jugoistočne Europe, pod financiranjem Goethe-Instituta, a pokrenulo ga je Sveučilište u Sofiji, Bugarska, na radnom sastanku koji će se održati na Sveučilištu u Sofiji razgovarat će dr. sc. Ivanka Stričević, suradnica projekta te znanstveni novak Mate Juric sa Sveučilišta u Zadru. Sastanak je zakazan u Sofiji za 28. i 29. studenoga.
– Projekt za Jugoistočnu Europu, koji u početnoj fazi financira Goethe-Institut ima za cilj u određenim zemljama istražiti situaciju vezanu uz čitanje, pismenost i način čitanja uopće starije djece. Projekt je potaknut prilično poraznim rezultatima PISE iz 2009. godine te se istraživanjem želi vidjeti konkretne probleme te pokušati istraživati ujednačenom metodologijom kako bi se došlo do komparativnih rezultata.
Sastanak na kojem ćemo sudjelovati i kolega Juric i ja je radni, trajat će dva dana za vrijeme kojih će se održavati i radionice te pokušati iznjedriti prijedlog suradnje između sveučilišta i drugih institucija. Pozvano je desetak ljudi koji trebaju odlučiti što bi se istraživalo, a konačni cilj je da projekt financira Europska Unija, rekla je Stričević.

ISTRAŽIVANJE U BROJKAMA

2471 – brojka anketiranih učenika 7. i 8. razreda osnovnih škola s područja cijele Hrvatske, uzorak je rađen na učenicima oba spola
11% učenika uopće ne zanima dobrovoljno čitanje ili nemaju vremena za čitanje iz zabave i užitka
37% učenika čitaju samo kad moraju, dok svaki drugi učenik voli čitati
19% učenika ne čitaju ništa što ne moraju za školu
26% učenika ne čitaju knjige nevezane uz školu, a svaki drugi učenik pročita jednu knjigu mjesečno nevezano uz školske obaveze

KOLIKO UČENICI DNEVNO ČITAJU?

55% učenika u ukupnom čitanju dnevno provede između 20 minuta i 3 sata
37% učenika čita kraće od toga
6% učenika čita dulje od toga

ŠTO UČENICI ČITAJU?

54% časopise za mlade
43% kriminalističke romane
41% pustolovne romane
37% ljubavne romane
35% novine
34% stripove
5% poeziju

ZANIMLJIVOSTI

Na pitanje što čitaju osim školskih udžbenika 66% učenika je navelo lektiru, 57% časopise,37% knjige po vlastitom izboru, novine 32%, stripove 24%, sadržaje na internetu 15%, dok 4% učenika ne čita ništa.
Učenici u školskim knjižnicama žele više računala (42%), dulje radno vrijeme (38%), više knjiga (19% iz lektire i 37% izvan lektire), više prostora (26%), te više stripova i društvenih igara.
Učenici iz grada Zagreba češće posuđuju knjige u odnosu na učenike iz drugih županijskih središta i manjih gradova.
Učenice više vole čitati, čitaju iz više izvora i češće posuđuju knjige u odnosu na učenike.
Učenici sedmih razreda osnovnih škola u odnosu na učenike osmih razreda češće posuđuju knjige u školskoj knjižnici, od susjeda i preko roditelja koji posuđuju za njih.
Knjige se najčešće nabavljaju posudbom u gradskoj i školskoj knjižnici (35% i 31%), dok 14% učenika tvrdi kako knjige za dobrovoljno čitanje najčešće nabavljaju na način da im ih kupe roditelji ili ih dobiju na dar. Od faktora koji utječu na samostalan izbor knjige najzastupljeniji su zanimljiv naslov (47% učenika), tema knjige (43%), preporuka prijatelja (27%), broj stranica (24%) i poznati ili omiljeni autor (18%).