Kolindina šaka

Slika korisnika admin

Stisnutih šaka podignutih za pobjedu na predsjedničkim izborima završila je predstavljanje svoga programa kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović i oraspoložila nazočne kojima se nakon njezinih početnih posrtaja, kažu, vratila nada kako je baš ona predsjednica za bolju Hrvatsku. No, sve izneseno toliko je sličilo na već rečeno i viđeno da takvi dojmovi, osim što je mnoge ponijela pobjednička atmosfera kakvu samo HDZ zna napraviti - i nemaju velikog pokrića.

»Dali da lupnem šakom o stol ja ili to jednoj ženi ne treba...« nije se prethodno pitala Grabar Kitarović već je, kada to neće ili ne zna aktualni predsjednik Josipović, zagrmila kako neće oklijevati lupnuti o stol i premijeru i ministrima... No, njen povišeni ton i stisnute pesnice nekako su se teško spajali s percepcijom Kolinde Grabar Kitarović koja i bez takve retorike i gesitkulacije može i zna pokazati što želi.

Gospodarski naglasci njezinog programa koji su inspirirani aktualnom situacijom u zemlji, kao pod motom jednim udarcem dvije muhe, išli su protiv »nesposobne Vlade« i predsjednika koji je nije kritizirao. I sve je to bilo ugodno uhu stranačkog šefa Karamarka kojega bi valjda Kolinda Grabar Kitarović kada bi postala predsjednica, a on premijer, trebala moći oštro kritizirati?! Teško je to zamislivo u hrvatskoj političkoj mreži u kojoj se nevješto ili s namjerom isprepliću ovlasti predsjednika države i premijera koji je na koncu ipak glavni kada je u pitanju ekonomska politika zemlje. Isto je tako, nažalost, bilo iluzorno očekivati da će Josipović »peglati« stranku na vlasti iz koje je potekao i koja ga podupire. Toliko o predsjedničkom lupanju o stol. Predsjednik može vršiti pritisak na Vladu, kritizirati, usmjeravati, inicirati, ali malo toga u gospodarskom smislu može i odlučivati, tu je predsjednik upravo »fikus«. Njegova misija u diplomaciji i predstavljanju zemlje kao i u pogledu sigurnosti i obrane zemlje puno je veća. Stavljanje u prvi plan rješavanja gospodarske krize ma koliko to trenutačno bilo najvažnije, za predsjedničke izbore nije glavno iz prostog razloga jer predsjednik tu ne može previše učiniti. Zato je Josipović i iskoristio taj prostor za kritiku svoje protukandidatkinje i kazao da ne zna, ne može i neće, da ne poznaje politički sustav Hrvatske. Nazvao je program neostvarivom fantazijom, no moglo bi se dogoditi da i on, možda u drugi celofan upakira isto. Socijalna osjetljivost je nešto što oba predsjednička kandidata grčevito prisvajaju i veličaju kako bi pridobili one kojih je danas sve više - socijalno ugrožene. Josipoviću treba još jedan mandat za njegovu »novu pravednost«, a Grabar Kitarović bi osnovala savjet za socijalnu stabilnost zemlje. Ne može, kaže, gledati siromaštvo koje pritišće hrvatske građane.

Ako se apstrahiraju gospodarske ovlasti koje će prigodno u kampanji oboje prisvajati, ostaje opet ona jadna dobro poznata otrcana ideološka paljba između lijevih i desnih od koje sve počinje i na koju se, nažalost, sve vraća. Pa ako su oboje i poznati kao odmjereni i tihi, tada dižu glas. Kolinda se kiti »domoljubnim perjem«, a Josipović joj nastoji potkresti krila tvrdeći da ujutro građane plaši Titom i Jugoslavijom, a navečer kao članica Trilaterale organizira veliki regionalni skup u Beogradu. Predsjednička kampanja s ekonomijom u prvom planu teško će ipak ići bez kopanja po prošlosti. Kako se bude dublje ulazilo u kampanju, sve će se više dizati ideološke »šake«...

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno