Inzulinska pumpica 11-godišnjoj Bruni donijela novu slobodu

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Mali uređaj koji dijabetičarima olakšava život
Autor: 
Mislim da bi inzulinska pumpica svima olakšala život, smanjila broj neprospavanih noći, iako ih i dalje ima jako puno, ali situacija je puno stabilnija. Pumpica je individualna i funkcionira prema njezinim potrebama tako da smo sigurniji kroz dan, kazala je Brunina majka Ariana
Vedran SITNICA
Jedanaestogodišnja Bruna potpuno se navikla na uređaj

Dijabetes ili šećerna bolest jedan je od vodećih problema diljem svijeta. Svakog dana povećava se broj oboljelih od ove bolest, a Svjetskim danom se javnosti želi približiti važnost kontroliranja razine šećera u krvi. Ideja o Svjetskom danu dijabetesa pokrenuta je 1991. godine, a inicijativa je zapravo bio odgovor na rastući problem dijabetesa i opterećenje koje ova dijagnoza predstavlja ne samo oboljelima, već i njihovim obiteljima i društvu. Ova kronična bolest javlja se pri povišenoj glukozi u krvi. Hrana koju unosimo u organizam uz pomoć enzima i probave pretvara se u glukozu koju organizam koristi kao gorivo za energiju. Inzulin koji se proizvodi u gušterači, omogućava glukozi da uđe u stanice gdje dolazi do pretvaranja šećera u energiju, a višak šećera pohranjuje se u mišiće i jetru. Ako inzulina nema ili ako ga nema dovoljno, šećer nema svog prijenosnika za ulazak u stanice te ostaje u krvi. Time se povećava njegova koncentracija u krvi i dolazi do razvoja bolesti. Jedanaestogodišnoj Zadranki Bruni je ova bolest dijagnosticirana u trećoj godini života, a njezinoj je obitelji, posebno mami Ariani to bio ogroman šok.

Šok pa postupno učenje

- Prvih godinu dana nisam uopće znala gdje sam i što napraviti. Bruna je imala jako dobru skrb u zadarskoj bolnici, ali to je velika promjena za obitelj, za tako malo dijete. Potrebna je edukacija, učenje i privikavanje na tu bolest, govori nam Ariana Zdrilić, Brunina mama i tajnica udruge Cukrići koja već godinama okuplja djecu oboljelu od dijabetesa i njihove roditelje s prostora Zadarske županije.
- Trebalo je puno učenja, privikavanja, ali i upoznavanja okoline na tu novu bolest, prisjeća se Ariana dodajući kako joj je Udruga pomogla u snalaženju.
- Tih prvih godina, kad smo tek otkrili Bruninu dijagnozu, kao da nije bilo ovoliko informacija, ovoliko ljudi koji se bore s istim problemima. Osjećala sam se jako samo i bilo je teško doći do nekih potrebnih informacija. Naravno, liječnici su nam uvijek bili na raspolaganju i poticali su da ih nazovemo, ako imamo neki problem, međutim nekad je potrebna i drugačija podrška, kazala je Ariana dodavši da su Udruzi pronašli sve to.
- Cukrići su nastali baš s tom idejom da si pomognemo međusobno. Od samog početka imamo Viber grupu u kojoj sve dijelimo, od nekih problema, poteškoća pa sve do lijepih stvari i u ovom vremenu kad smo morali biti na distanci, ona nam je zbilja bila od velike pomoći, objašnjava dalje Ariana dodajući kako ljudi općenito imaju razumijevanja, ali nikad potpuno ne razumiju situaciju. Jedino ih razumiju oni koji dijele te »slatke brige«.
- Tamo su roditelji koji imaju iste probleme, a i Bruna je pronašla prijatelje. Čak je nedavno bila i na prvom prespavancu, govori Ariana, a Bruna dodaje kako mama njezine prijateljice zna cijelu proceduru pa su svi mogli biti bez briga. Morali smo je pitati što je njoj najveći problem.

Inzulinska pumpica za spas

- Rođendani, odmah je odgovorila Bruna. Kad dođem na rođendan svojih prijatelja onda ima puno slatkiša, torte, sokova, a ne smijem to jesti, samo stojim sa strane.
- Ali uz pumpicu smo riješili i taj problem, govori nam Ariana, objašnjavajući dalje kako pumpica funkcionira.
Inzulinska pumpa je medicinsko pomagalo, mali baterijski uređaj, koji omogućuje kontinuiranu isporuku brzodjelujućeg inzulina u potrebnim dozama tijekom 24 sata. Pumpa kontinuirano isporučuje inzulin u tijelo, iz spremnika unutar pumpe, kroz tanku plastičnu cjevčicu zvanu infuzijski set. Infuzijski set završava pod kožom s kanilom. Kanila se lako i gotovo bezbolno postavlja u potkožno tkivo pomoću aplikatora na sva mjesta uobičajena i preporučena za davanje inzulina.
- Mi smo na svoju čekali dvije i pol godine, i za to smo vrijeme umalo poludjeli. Pumpica nas rješava bockanja, trakica, penova, ali nije je tako lako dobiti. Najprije liječnik treba odobriti da je dijete dobar kandidat, a onda se čeka na sam uređaj. I jedva smo je dočekali, s njom smo slobodniji, prehrana nam nije tako stroga, ne ovisimo o penovima, već se sve može regulirati na samoj pumpici, priča mama Ariana naglašavajući kako bi je svakome preporučila.
- Mislim da bi svima olakšala život, smanjila broj neprospavanih noći, iako ih i dalje ima jako puno, ali situacija je puno stabilija. Pumcica je individualna i funkcionira prema Bruninim potrebama, tako da smo sigurniji kroz dan. Ne ovisimo samo o dvije doze inzulina koje je dobivala prije toga, prepričava Ariana.
Međutim, ni s pumpicom ne nestaju svi problemi, a Bruna je baš prije nekog vremena imala problem s uređajem.
- To je aparat, baš kao i svaki drugi i može se pokvariti. Baš smo prije koji tjedan ostali bez svoje stare pumpice i morali smo pet dana čekati na zamjenu. A to je bilo strašnih pet dana, onda je potrebno preći na penove, a to nije dovoljno vremena da se organizam navikne, što je bilo dosta komplicirano, međutim preživjeli smo i to. Sad imamo zamjenski uređaj koji je dosta stariji tip, govori Ariana. Dobra je vijest što je Udruga od Grada Zadra dobila četiri nove pumpice koje trenutačno čekaju, a Bruna će dobiti jednu od njih.

Hrabro i optimistično prema naprijed

- Neizmjerno smo zahvalni Gradu Zadru i i HNK Zadru na tim novim pumpicama. Ukupno će Udruga dobiti pet pumpica, model 780G, što je najnoviji model, objašnjava Ariana. Tu se već i Bruna ubacila u razgovor dodajući da su pumpicejako lijepe, što joj je naravno, važno.
- Izgledaju lijepo, nisu kao ove zastarjele i jedva čekam da je dobijem, kaže Bruna koja ima svoj cijeli sistem rada i funkcioniranja, uvijek sa sobom nosi hranu, a i neizostavan je mobitel kako bi je mama uvijek imala na dohvatu.
- Ako joj se ne javim za dvije sekunde, odmah zove policiju, šali se Bruna i dodaje kako joj sama pumpica ne smeta.
- Navikla sam se na nju. Malo mi je dosadilo objašnjavati ljudima što je to, ali zato je sa mnom prijateljica pa ona preuzme edukaciju, govori nam jedanaestogodišnja Bruna te dodaje da joj je prijelaz u peti razred bio malo težak jer sad ima 12 učitelja, pa je bilo potrebno svima objasniti situaciju. No, kako kažu i ona i mama, svi su u školi iznimno susretljivi i spremni na učenje i pomoć.
- U školi Zadarski otoci imamo zaista susretljive profesore, razrednica je bila spremna na suradnju, na moju edukaciju, međutim potrebno je još malo osvijestiti ljude s čime se susreću. Ne možemo djecu poslati u WC da si daju lijek ili nešto drugo, treba postojati malo više svijesti, zaključuje Ariana i dodaje da su akcije koji se zadnjih nekoliko godina organiziraju zaista ključ za osvještavanje, suradnju i učenje. Usprkos teškoj dijagnozi, mama i kćer su pozitivne, vesele i optimistične. Bolest se, kaže, prilagodila njima, ne oni njoj. Iako imaju težih i lakših dana, svemu pristupaju jako, uvijek učeći nešto novo, razvijajući se i trudeći se ići naprijed.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)